AIM: start



THU, 05 APR 2001 10:55:03 GMT

Lesevi iz novina

Kriza u Makedoniji koju su neki pretenciozno nazvali ratom, pracena kroz lokalne medije, imala je bar nekoliko istina, istine koje se "ni u putu nisu srele"

AIM, Skopje, 5. 04. 2001.

Novinari su krivi za sve! Ovo objasnjenje pomoglo je mnogo puta do sada makedonskim zvanicnicima da se izvuku iz neke neprijatne situacije mada je ono sto bi siroti poslenik "sedme sile" rekao bila susta istina. Ali, ko da mu vjeruje?! Poslije Tanusevaca sve je drukcije. Mnoge autoritativne novine u svijetu koje su se bavile krizom u Makedoniji u posljednjih 50 dana kao neposredan povod za sve nedace koje su snasle ovu malu zemlju pominju radoznalost televizijske ekipe najgledanije skopske TV-stanice A-1 koja je 16. februara otisla u pogranicno selo Tanusevce gdje su joj uniformisani ljudi oduzeli opremu i, sto je za javnost bilo sokantno, saopstili da makedonska policija ne zalazi u taj kraj vec vise od mjesec i po!!! Prica dalje kaze: da bi opovrgnula tvrdnje "zloceste" TV-ekipe policija je zaista posla u Tanusevce, sukobila se s naoruzanim ljudima i… Dalje je poznato.

Kako bi pokazali svoju pravovjernost i drzavotvornost, novinari medija koji hljeb svagdasnji jedu s drzavnih jasala prema prici kolegice iz privatne televizije bili su sumnjicavi pa i podsmjesljivi. Time su zaorali prvu brazdu na polju koje bi trebalo biti ponos vladinog poimanja objektivnog informisanja. Tako se moglo desiti da drzavnoj televiziji bude "povjeravana dobro cuvana tajna" da ce snage bezbjednosti krenuti u pobjedonosni pohod "vec naredne noci"; tako bar cetiri-pet puta. Kada su se snage bezbjednosti zaista domogle Tanusevaca, ta pobjeda vise nije imala nikakvu draz.

Reporteri drzavnih glasila nadmasili su sami sebe: nisu bili lijeni, zadjose u zabacena sela na granici da bi zitelje Albance pitali, unaprijed ocekujuci negativan odgovor, plase li se snaga bezbjednosti? Ovakvo izvjestavanje u sebi je sadrzalo poruku: snage bezbjednosti uzivaju podrsku Albanaca. Neki intelektualci Albanci uz gorak osmijeh su zapazili: da su reporteri MTV ovako revnosno brinuli o zabitim albanskim selima, Tanusevci se vjerovatno ne bi ni dogodili.

Slicno se ponovilo i s Tetovom samo u znatno rigidnijoj formi. Vijesti na drzavnom radiju kao prva informativna emisija koja se guta s jutarnjom kafom iz dana u dan donosile su informacije o upornom napredovanju vojske i policije uz bezglavo bjezanje ekstremista koji su opsjedali grad. Pobjede zeljni pisac vijesti toliko se znao zanijeti da bi zaboravio koje pozicije su snage bezbjednosti vec "oslobodile" da bi narednog jutra kretao od pocetka: "oslobadjao" ono sto je vec "oslobodjeno". Po ovom maniru sto su ga zdusno prihvatile i dnevne novine pod vladinim kisobranom (i ne samo one) "teroristi" (sto je bio nesluzbeno-sluzbeni naziv za naoruzane grupacije s kojima su se snage bezbjednosti sukobljavale) su trpjele stalno nove i nove gubitke u ljudstvu a neki nadahnuti izvjestaci s terena "osjetili su ostar vonj leseva"!!!??? Uzgred, oni protiv kojih su se borile snage bezbjednosti u tituliranju u lokalnim medijima evoluirali su od ekstremista i paravojnika do terorista sto je postao opste prihvacen termin i zvanicnih portparola koji su dnevno drzali po jednu ili dvije pres-konferencije. To znaci, nije usao u zvanicnu upotrebu termin "naoruzane grupe ekstremista" sto ga je u svojoj Deklaraciji kompromisno usvojilo Sobranje Makedonije. "Terorista" se lakse pamti a (valjda) i bolje zvuci.

Drzavni mediji dobro su pazili da ne objave neku od neformalnih izjava sto su ih funkcioneri partija Albanaca, posebno koalicione Demokratske partije Albanaca, nemilice davali stranim novinarima. Makedonska televizija se stavise trudila da ustupi prostor lideru DPA Arbenu Xhaferiju da bi ustvrdio kako su ga stranci lose interpretirali. Tako, malo-pomalo, razradjen je sistem da Xhaferi jedne izjave daje u inostranstvu, druge kod kuce - bitno razlicite jedne od drugih.

Na djelu se jos jednom vidjelo da zvanicnici ne postuju niti javnost niti novinare. Ne jednom su promrzli izvjestaci satima bdjeli pred zgradom Sobranja u kojoj su donosene vazne odluke da bi na kraju bili pocasceni ili nekakvim smusenim saopstenjem ili mrzovoljom ucesnika konspirativnih savjetovanja "posvecenih".

Na nervozu medija zbog tolike "tajnovitosti" premijer Ljubco Georgievski se jednom obrusio na "medije-lesinare koji sumnjaju u odlucnost drzavnog vrha". Sve mu je nekako prebrzo oprosteno!

Privatni mediji pokazali su istinsku glad za informacijom. Stoga i znatno vecu profesionalnost. Trudili su se da pribave informaciju "iz prve ruke" koristeci najcesce privatne kanale kako bi nesto "provalili". Saradnici su predano slijedili internet-siteove sirom planete crpeci relevantan sadrzaj koji bi gradjanima omogucio da koliko-toliko upotpune sliku onog sto se u zemlji desava. Istina, za razliku od drzavnih medija koji su se uzdrzavali od komentara, privatni su katkad znali dati oduska optuzujuci vladu, partije Albanaca ili, znatno rjedje i citav narod, vlastite obavjestajne sluzbe za sve ono ruzno sto se dogodilo.

Ni Makedonija kao ni mnoge druge zemlje koje su predstavljale krizne tacke prije nje, nije odoljela iskusenju da se zamjeri svemocnim svjetskim medijskim ajkulama. Na udaru se nasao BBC. Drzavni radio naprecac je prekinuo reemitovanje BBC-jevih emisija na makedonskom ("jer su termini zatrebali za druge emisije"!) a provladin "Vecer" je njegove urednike idirektore stavio "na stub srama" "objavivsi" da su na "platnom spisku UCK". Savjet za radiodifuziju kao vladino tijelo toplo je preporucio radio-stanicama da se okanu BBC-ja. Pravde radi, neki medijski moguli jesu s previse strasti pristupili makedonskom slucaju, ali zvanicnici su izgubili iz vida da je 21. vijek, vrijeme komunikacija bez granica, da se internetom koriste isti oni koji potencijalno predstavljaju auditorij BBC-ja.

Postavljanje makedonske zastave na tetovsko Kale za medije na makedonskom, bez izuzetka, oznacilo je dan trijumfa nad ekstremistima. I nad oruzanom realizacijom ideje "Velike Albanije", takodje. Tek kad su se emocije stisale, pocelo je postavljanje pitanja: gdje su, zaboga, oni lesevi "ubijenih terorista"? Zasto se uopste moglo dogoditi da neko na Kale donese pravi arsenal oruzja? Kud su nestali ekstremisti? Odgovori se cekaju…

I ova kriza, neki kazu "virtuelni", lider opozicije Crvenkovski "fingirani", rat, ima svoje zvijezde i svoje heroje. Kao takvog mediji su prepoznali drzavnog sekretara u Ministarstvu unutrasnjih poslova Ljubena Boskovskog koji je rado pozirao pred kamerama drzavne televizije s ratnim kulisama iza sebe ustvrdivsi cak da je tokom tetovske operacije "proveo 12 besanih noci" (cime ozbiljno konkurise za Guinesa). Obracajuci mu se familijarno kako to cine partijski saborci, opoziciona sumnjala zapitase: "Zasto nam se, brate Ljube, sve ovo dogodi". "Brat Ljube" suti… Mozda i u tome postigne kakav rekord?

AIM Skopjee

ZELJKO BAJIC