AIM: start



SUN, 01 APR 2001 23:01:09 GMT

Crnogorske reakcije na hapsenje Slobodana Milosevica

"Iskreni patriota" je "dobio sto je zasluzio"

Izuzev Bulatoviceve NSS, u zastitu "lika i djela" Slobodana Milosevica nije stao niko relevantan na crnogorskij politickoj sceni. Jedni su nezadovolji (i zabrinuti) cutali, dok je vecina - likovala

AIM Podgorica, 01.04.2001. godine

Politicari i mediji u Crnoj Gori nisu ostali po strani dogadaja u Beogradu. Milosevicevo hapsenje bilo je tema broj jedan u elektronskim medijima, a stranacke izjave i promocije, u jeku izborne kampanje, ostale su u sjenci dogadaja oko hapsenja bivseg jugoslovenskog predsjednika.

Nekadasnji blizak saradnik Slobodana Milosevica Momir Bulatovic nije pozurio u Beograd da bude uz svog, kako voli da kaze, "iskrenog prijatelja". Sa distance od nekoliko stotina kilometara, iz Podgorice, Bulatovic je umjesto toga zatrazio aboliciju za Milosevica, nekoliko sati prije nego sto je on uhapsen.

Na protestni miting svoje nove partije - Narodne socijalisticke stranke, Bulatovic, koga je na mjesto saveznog premijera predlozio bas Milosevic, dosao je dotjeran - u skupocjenom odijelu - i u pratnji trojice namrgodenih tjelohranitelja. Okupljeni narod - muskarci lica crvenog od alkohola, a zene zamazanog losom sminkom, docekao ga je povicima «Slobo, Slobo»! Skandiranjem Milosevicevog imena pristalice NSS su i kasnije, tokom protesta, prekidale Bulatovicev govor.

Za razliku od bivsih funkcionera Socijalisticke narodne partije, sada lidera NSS, Nova Vujosevica i Emila Labudovica koji su Milosevica castili atributima «simbol patrotizma, slobode i otpora» i »branitelj jugoslovenskog dostojanstva», Bulatovic nije bio toliko nadahnut. On je zatrazio od jugoslovenskog predsjednika Vojislava Kosstunice da abolira Milosevica, tvrdeci da od toga zavisi stabilnost zemlje. To je argumentovao navodima da je Kostunica abolirao albansku knjizevnicu Floru Brovini, «siptarske terorriste i hrvatske spijune». Apelujuci na Kostunicu, Bulatovic je rekao da je jugoslovenski predsjednik « castan,dobar, posten i legalista».

«Vjerujem da smo svi nocas strepjeli kako ce se razvijati prilike u SRJ. Meni je bilo posebno tesko jer se radi o mom iskrenom prijatelju... Saradivao sam sa Milosevicem 10 godina i znam da on nije kriv ni za jednu tacku onih laznih otpuzbi», porucio je Bulatovic. Reakciju prisutnih - povike « Slobo, Srbine», «Izdaja, izdaja» i «Idemo za Beograd» - nije komentarisao, kao ni tvrdnju Nova Vujosevica da « NSS, sa patriotskom Crnom Gorom, nece zaliti politicku i drugu snagu u borbi protiv onih koji branitelje otadzbine deportuju u Hag».

Za takvu namjeru NSS je optuzila aktuelnog saveznog premijera Zorana Zizica. SNP, ciji je Zizic potpredsjednik, je, medutim, saopstila da ona nema nista sa Milosevicevim hapsenjem. Kao ni Savezna Vlada. «Radi se o krivicnoj prijavi zbog zloupotrebe vlasti, kao i nekim tezim kriminogenim slucajevima, sto je u nadleznosti pravosudnih organa Srbije,» naveo je sef medija pula SNP Dragan Koprivica. Premijer i ostali clanovi savezne Vlade iz SNP jos uvijek se nijesu oglasavali, pokusavajuci da kako - tako amortizuju negativne posljedice milosevicevog hapsenje na raspolozenje medu njihovim glasacima.

Naravno, ni oni, kao ni njihov nekadasnji partijski sef Momir Bulatovic, nijesu komentarisali mogucnost da se Bulatovic i sam nade iza resetaka., nakon sto je tamo zbog finansijskih mahinacija, medu kojima se pominju i carinske, zavrsio Slobodan Milosevic, a takva sudbina se «smijesi» i Bulatovicevom ministru Zivadinu Jovanovicu.

Ocito da Milosevicevo hapsenje SNP nikako ne ide na ruku u predizbornoj kampanji, jer su njeni biraci nebrojeno puta dokazivali odusevljenje Milosevicevim likom i djelom. Za NSS, medutim, potez srpskih vlasti dolazi kao narucen u borbi za otimanje pristalica SNP - u. Oni najrigidniji, koji smatraju da su pozivi na nacionalizam, sovinizam i mitingovanje jos uvijek aduti u politickoj borbi, vec su prisli Momiru, a oni koji su se premisljali izmedu umjerenog nacionaliste Kostunice i voljenog Sloba, tek odlucuju.

Zato ona druga, demokratska Crna Gora nije imala sta da kalkulise. Crnogorski predsjednik Milo Dukanovic je atribut «diktatora sa Dedinja» zamijenio otpisivanjem Milosevica kao «definitivnog politickog gubitnika».

«Milosevic je definitivan politicki gubitnik koji dozivljava moralno i ljudsko posrnuce onakvo kakvo je i zasluzio», rekao je Dukanovic, tvrdeci da je Milosevic «svoj narod i drzavu prethodnih 10 godina vodio kroz golgotu i najveca moguca stradanja iz sebicnih razloga - samo da bi za sebe i svoju porodicu obezbijedio vlast i privilegije».

Na dogadaje u Beogradu reagovao je i predsjednik crnogorskog parlamenta Svetozar Marovic, koji je rekao da oni «predstavljaju tuzan kraj jedne diktature». DPS ovaj put nije cekao da se za nekoliko dana stisaju strasti, kao sto to ima obicaj. Mozda zato jer su njegovi poslanici prije nekoliko godina u Saveznoj Skupstini digli ruku da Milosevic bude izabran za predsednika SRJ. Miodrag Vukovic je vise puta to obrazlozio rijecima kako su se nadali da ce Milosevic postovati Ustav. Mada su morali znati s kim imaju posla, jer su sa Milosevicem bili koalicioni partneri od pocetka devedesetih, Dukanovic, Marovic, Vukovic i ostali su se tek naknadno uvjerili kako Milosevic ne postuje nista sto mu se ne svidi.

Uz mnostvo oprecnih izjava i komentara, primjetno je bilo nezadovoljstvo razlozima koji su navedeni kao zvanican povod za Milosevicevo privodenje. U tom duhu je i pitanje koje je: funckioner vladajuce Socijaldemokratske partije Miodrag Ilickovic javno uputio zvanicnom Beogradu: «Da li ce generalu Mladicu i Karadzicu biti sudeno za nelegalno useljenje u neki stan u Beogradu, ili za narusavanje Generalnog urbanistickog plana Sarajeva»?!

Vjerovatno je da ce se tek u kampanji koja se zahuktava jos govoriti o Milosevicu, ali i njegovim saveznicima u Crnoj Gori.

Mila RADULOVIC (AIM)