AIM: start



WED, 28 MAR 2001 22:22:20 GMT

Ljepota dijaloga

Kad zamukne oruzje pocinje dijalog! Za svo vrijeme krize u Makedoniji najcesce pominjana rijec je bila upravo “dijalog”. Svi govore o dijalogu, svi pod dijalogom podrazumijevaju razlicite stvari

AIM, Skoplje, 28. 03. 2001.

Kriza u Makedoniji, kako god se kome cinilo, prelazi iz svoje oruzane u politicku fazu. Oruzje bi narednih dana i nedjelja trebao zamijeniti dijalog o kome se, istini za volju, govorilo i do sada mada niko nije zelio konkretizirati, sta se pod tim precizno podrazumijeva. Makedonskim zvanicnicima su vec od prvih ispaljenih metaka u Tanusevcima medjunarodni faktori upucivali poruke da prednost daju politickim sredstvima i dijalogu iako niko od njih u datom trenutku nije imao ideju, o kakvom se zapravo dijalogu radi. Sa svoje strane, Oslobodilacka nacionalna vojska kao reprezent ekstremista oglasavala se u vise navrata aopstenjima nudeci isto: dijalog uz redovni apel makedonskim snagama bezbjednosti da se okanu oruzja…

Vojna akcija snaga bezbjednosti u Tetovu, u svakom slucaju, oznacila je prekretnicu. Savjetnik predsjednika Republike za nacionalnu bezbjednost Nikola Dimitrov vjerovatno je u pravu kad kaze da se Tetovo ne moze ponoviti pri cemu ne iskljucuje druge oblike djelovanja ekstremista. Ipak, s aspekta medjunarodne zajednice, malo-pomalo sugerise se stav da je doslo vrijeme da se ozbiljno porazgovara o otpocinjanju dijaloga o otvorenim politickim pitanjima. Evropska unija se za sada sve vise profilira kao buduci koordinator procesa koji bi, kako se pretpostavlja, trebao dovesti do otklanjanja uzrocnika sadasnje krize. Visoki predstavnik Evropske unije za odbrambenu i spoljnu politiku Javier Solana za samo nedjelju dana tri puta je pohodio Skoplje (za posljednjeg boravka i Tetovo) te se opravdano uz njegovo ime vezuju aktivnosti medjunarodne zajednice. Moguca i vrlo pozeljna asistencija stici ce i od Organizacije za medjunarodnu bezbjednost i saradnju (OEBS) ciji izaslanik Robert Frowick ispipava puls ljudima u drzavnom vrhu. Iz domena rada OEBS-a jesu mnoga pitanja o kojima ce se povesti rasprava za “zelenim stolom”. Uzgred, razgovori koji su do sada u politickim krugovima u zemlji podrazumijevani pod politickim dijalogom tekli su uglavnom uz saradnju OEBS ali, cini se, najnoviji oruzani sukobi su pokazali da treba preci u “visu brzinu”.

Logicno, postavilo se pitanje, o cemu bi ubuduce trebalo razgovarati? Svi relevantniji politicki subjekti u zemlji o tome imaju svoje misljenje koje se ili u nijansama ili ugrubo razlikuje od misljenja drugih. Prije svega, buducem koordinatoru valjace precizirati, ko s kim razgovara i o cemu. Koliko jos nedjelju dana unazad, vladini zvanicnici su tvrdili da s ekstremistima nece pregovarati ni o cemu a najmanje da ce voditi politicki dijalog; sto se Albanaca uopste tice, isticano je da taj dijalog nikad nije ni prestajao – stoga nema ni potrebe da se otvara neki drugi. Dvije partije Albanaca do sada etablirane u sistem rado su govorile o potrebi dijaloga, narocito dok su izvan vlasti. Akcije naoruzanih Albanaca su ih u nekom smislu zatekle nepripremljeneno, da ne bi izgubile tempo i “ispale iz igre” vrlo cilo su se ukljucile u razgovor o buducem dijalogu. Tako, svi potencijalni ucesnici u dijalogu su tu, s polazistima koja ce trebati usaglasavati.

Javier Solana kao predstavnik Evropske unije (u ovom slucaju i kao predstavnik medjunarodne zajednice uopste) sklon bi bio ispunjavanju zahtjeva Albanaca pocev od onoga o promjeni Ustava cime bi se postigao njegov gradjanski karakter, zahtjeva o decentralizaciji zemlje, izjednacavanju makedonskog i albanskog jezika – sve su ovo pitanja o kojima bi Solana, bar sudeci po izjavama koje je nestedimice davao, razgovarao. Istina, redovno napominje da medjunarodna zajednica nece nuditi modele razgovora i konkretna rjesenja nego ce samo pomoci da se stvori atmosfera za politicki dijalog. U takvoj sirokogrudosti neki lokalni mediji na makedonskom su odmah prepoznali “velikodusnost” na racun Makedonaca kojom EU zeli “iskupiti” svoju losu politiku prema Makedoniji i regionu u bliskoj proslosti.

Lider Demokratske partije Albanaca Arben Xhaferi govori o potrebi multicentricnosti koja bi odgovarala jednom multietnickom drustvu, sto ce reci, o potrebi promjene drzavnog koncepta. Sudeci prema posljednjim izjavama, Xhaferi nije za federalizaciju zemlje ali visi stepen autonomije je, prema njegovom sudu, nuzan. Poslije tetovskog razgovora sa Solanom u utorak Xhaferi je iznio tri tacke oko kojih bi se trebao voditi buduci dijalog; prvo, o legalnom konceptu, drugo, o proporcionalnoj zastupljenosti Albanaca u institucijama sistema i, trece, o popisu stanovnistva. Druga partija Albanaca, opoziciona Partija za demokratski prosperitet, takodje ustrajava na promjeni Ustava i stvaranju gradjanskog koncepta drustva.

U makedonskom politickom bloku postoje bitne razlike. Premijer Georgievski je u nedjelju u Tetovu nagovijestio da se moze povesti dijalog o svim pitanjima mada je sumnjicav prema mogucnosti da se razgovara o dvojezicnosti. Ali za svako otvoreno pitanje Georgievski trazi argumente od onoga ko ce ih predloziti. Lider opozicionog Socijaldemokratskog saveza Branko Crvenkovski s gorcinom primjecuje da je zemlja dovedena u poziciju da neko drugi nudi rjesenja i poziva za pregovaracki sto. Pri tome je izgubio malcice iz vida da je i njegova partija punih sest godina bila u prilici da diktira tempo i sadrzinu medjuetnickog dijaloga. Prema Crvenkovskom, tema za razgovor mogu biti sva pitanja koja ulaze u domen ljudskih prava i prava nacionalnih manjina. Crvenkovski upozorava da bi mijenjanje unutrasnjeg drzavnog koncepta zagovaranjem federalizacije ili autonomija u perspektivi otvorilo vrata za narusavanje teritorijalnog integritetai suvereniteta zemlje.

Mediji su pitanjima koja bi mogla postati predmet buduceg dijaloga posvetili mnogo paznje. Kod vecine izbija strah da ce na udaru najprije biti preambula Ustava koja promovise ekskluzivitet makedonskog naroda: “Makedonija je nacionalna drzava makedonskog naroda u kojoj je obezbjedjena potpuna ravnopravnost Albanaca, Turka, Vlaha i drugih naroda”. U dosadasnjim istupima tokom godina celnici partija Albanaca nisu bili protiv da bi preambula bila promjenjena u smislu da se istakne da je Makedonija drzava makedonskog i albanskog naroda. Vjerovatnije je da ce predstavnici medjunarodne zajednice “ohrabriti” (kako to eufemisticno vole reci) da se prihvati formulacija da je Makedonija drzava svih njenih gradjana sto bi trebalo naglasiti njen gradjanski karakter sto je, tako se pretpostavlja, u duhu evropskih stremljenja. Lider opozicionog Socijaldemokratskog saveza Branko Crvenkovski za kojeg se logicno moze pretpostaviti da ce biti jedan od ogorcenijih protivnika dijaloga ove vrste retoricki pita: sta ce dobiti Albanci time ili bilo ko drugi ako se Makedonija ili makedonski narod odreknu svoje konstitutivnosti ili istorijske geneze drzave?” On vjeruje da se ovim vise “zadovoljava necija sujeta”.

Stavovi su vrlo udaljeni. Da nije medjunarodne zajednice, malo je vjerovatno da bi se priblizili u narednih vijek-dva. Ovako, medjunarodna zajednica je, nakon svega sto se u proteklih mjesec i po desilo, posumnjala da politicki faktori u Makedoniji sami mogu prevladati problem. Ili, preciznije receno, nije im spremna vjerovati da to mogu uciniti. U Bruxellesu i drugdje nisu vise spremni vjerovati “na lijepe oci” ili, kako kazu Makedonci, “na ziv mi majka”.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC