AIM: start



TUE, 27 MAR 2001 16:27:33 GMT

Javni mediji u distriktu Brčko

Banjaluka, 27. Mart 2001. (AIM)

Predstavnicima međunarodne zajednice u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine trebalo je nešto manje od godinu dana pa da okončaju rad javnih medija na području predratne opštine Brčko.

Do proglašenja distrikta 8.marta 2000 godine, medijska slika distrikta, bar kada su u pitanju javni mediji, bila je prilično šarolika. Tri opštinska ili nacionalna aranžmana imali su tokom ratnog i nešto malo poratnog vremena 'svoje' medije. Lokalni političari, skromnog znanja iz oblasti žurnalistike, dobro su znali da će najbrža i najpotpunija informacija o njihovim skromnim aktivnostima, najbrže i najjeftinije stići do birača putem radio talasa. Zato su u Maoči, sjedištu bošnjačke, i Seonjacima, sjedištu hrvatske opštine, početkom rata Bošnjaci i Hrvati formirali 'svoje' javne medije. Sa druge strane, Srbi su imali lokalnu radio stanicu sa četrdeset godina dugom tradicijom.

Tokom rata sve tri zaraćene strane su putem talasa pomenutih radio stanica širili svoje ideje i ratnohušačku propagandu. Sa dolaskom mira na ove prostore stigli su i novi prohtjevi političara, ali i nove potrebe glasača. Pojedinci su shvatili da uz političku potrebu javnog predstavljanja pojedinaca i partija putem medija mogu ponešto zaraditi. Preko noći je nastalo nekoliko privatnih medija kojima su stranci donirali skupu opremu.

Parama stranih poreskih obveznika na području predratne opštine Brčko formirano je osam radio stanica i tri televizije, te dva petnaestodnevna lista, od kojih su tri radio stanice, jedna televizija i dvoje novine finansirane iz opštinske kase. Tako je bilo sve do nedavno, kada se u sklopu rasprave o budžetu distrikta došlo do stava da u budžetu neće biti sredstava za javne medije.

Stvar se ne bi komplikovala da ti mediji ne zapošljavaju najmanje 60 ljudi. Talasanje je krenulo logikom: pomogli smo vam da izađete iz anonimnosti, red je da nam pomognete da opstanemo I ne izgubimo uhljebljenje. Predstavnici vlasti objašnjavali su novinarima da finansiranje medija ne dozvoljava OHR.

Nesporazum je na kraju riješen tako što je lokalna vlast nekako 'odobrovoljila' međunarodnu zajednicu da osnuje I finansira jednu multietničku radio stanicu. Ova vijest je potvrđena i od strana OHR-a, nakon čega počinju razne igre oko izbora I postavljanja rukovodećih ljudi I novinara. Agitovalo se što tajno, što javno za nekolicinu novinara. Svako je htio svog čovjeka na najodgovornijem mjestu. Čini se da su najžešći zahtjevi stizali za one ljude koji su se tokom rata najviše isticali u ratnohušačkoj retorici.

Od profesionalizma i školske spreme, koji su bili osnovni uslovi na konkursu za prijem 20 radnika, koliko će ih prema odluci supervizorove kancelarije dobiti zaposlenje u tom radiju, najviše se bodovala nacionalna pripadnost i politička odanost. Ovi koji su bili na razgovorima oko zaposlenja, kažu da su ih iz oblasti informisanja pitali ljudi čija je jedina veza sa informisanjem daljinski upravljač od televizijskih prijemnika.

O novinarskom kadru multietničkog radija odlučivalo se na dva nivoa, kako bi se stvorio utisak da je riječ o ozbiljnoj raboti. Prvi nivo bila je Komisija za razmatranje prijava sa zadatkom da utvrdi da li prijavljeni kandidati imaju neophodne uslove konkursa. Međutim, članovima Komisije osladila se vlast pa su zašli u ovlašćenja Odbora za izbor kandidata I predložili za direktora radija profesora srpskog jezika Stevana Panića, sada zaposlenog u radiju Brčko. Za urednika informativnog programa predložen je srednjoškolac i podoficir bivše JNA Tihomir Bijelić, a za urednika kulturno-zabavnog programa, takođe srednjoškolca Admira Kadrića.

Gradonačelnik, kao jedna od instanci u imenovanju rukovodstva nove radio stanice, za koju su iz budžeta distrikta obezbjeđena sredstva za naredna dva mjeseca (po 30.000 KM), predložio je ovakav kadrovsko-nacionalno-polupismeni novinarski ključ supervizorovoj Kancelariji. Zamjenik supervizora nije prihvatio prijedlog. Uzalud su funkcioneri bez predaha 'špartali' po hodnicima u zgradi Vlade distrikta, kako bi se 'usaglasili' stavovi.

Zamjenik supervizora Gerhard Zonthajm postavio je ljude po svom nahođenju. U Brčkom se, (među boljim poznavaocima događaja iza zidina gimnazije, gdje je smještena Kancelarija OHR-a u Brčkom), već naveliko priča kako je za izbor direktora Seada Burića, penzionisanog novinara nekadašnjeg sarajevskog nedjeljnika za poljoprivredu i selo 'ZADRUGAR', zaslužan niko drugi nego Božidar Matić, predsjednik Savjeta ministara BiH, koji se pominje kao veliki Burićev prijatelj iz visočkih gimnazijalskih dana. U istim krugovima se nagađa da da je ogroman uticaj na izbor 'umirovljenika' Burića imala i Sofi Laguni, savjetnik za politička pitanja u Kancelariji OHR-a u Brčkom, koja je podstanar u kući Burića.

Nezadovoljni zaposleni radnici Radija Brčko uputili su oštar protest Zonthajmu, što je 'u trenutku kad Vlada distrikta pokušava da dokupom staža i penzionisanjem riješi pitanje 312 prekobrojnih radnika administracije, za direktora postavio penzionisanog čovjeka'. Oni tvrde da u Brčkom u ovom trenutku ima bar desetak mladih iskusnih i školovanih novinara.

Marko Draganić (AIM)