AIM: start



TUE, 27 MAR 2001 13:40:32 GMT

Popis stanovništva u Hrvatskoj

Aim, Zagreb, 27.3.2001.

Prema procjenama stručnjaka za demografiju, popis stanovništva, koji će se u Hrvatskoj zbivati od prvog do petnaestog travnja, ustanovit će da se broj žitelja ove zemlje u zadnjih deset godina - dakle, od posljednjega popisa stanovništva - smanjio za dvjestotinjak tisuća. Naime, procjene Instituta za društvene znanosti "Ivo Pilar" govore da se u razdoblju od 1991. do 1998. iz ove zemlje iselilo oko 130 hiljada ljudi, te da je u istome periodu u Hrvatskoj bilo za 45 tisuća više umrlih nego novorođenih.

"Istraživanja pokazuju da je dugi niz godina u Hrvatskoj prisutan problem smanjenja broja mladih, a to za gospodarski razvoj znači smanjenje ukupnoga radnog i obrazovnog potencijala, pa smo stoga manje konkurentni u međunarodnim razmjerima. Postajemo manje vitalna i manje dinamična nacija. Sve ćemo manje biti kreativno i stvaralački orijentirani, a više ćemo se baviti preživljavanjem", prognozira demografkinja dr. Alica Wertheimer-Baletić, inače redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Po posljednjem popisu stanovništva, u Hrvatskoj je živjelo 4, 784. 265 stanovnika, s tim da su u tu brojku uračunati i radnici na privremenom radu u inozemstvu: bez njih - dakle, bez radnika na privremenom radu u inozemstvu - u ovoj je zemlji 1991. godine živjelo 4. 499.049 ljudi. Ovogodišnji popis, međutim, prema preporuci Ujedinjenih naroda i međunarodnih statističkih ustanova neće uključivati osobe koje su iz Hrvatske odsutne duže od jedne godine.

"Od popisa iz 1971. hrvatsko stanovništvo razdvojilo se na stanovništvo u Hrvatskoj i u inozemstvu, pa i na rođene u zemlji i inozemstvu. Između 1971. i 1999. u matice rođenih u Hrvatskoj upisano je oko 110 tisuća djece koja su rođena u inozemstvu, a istraživanja pokazuju da su ona i ostala živjeti u inozemstvu", kaže dr. Anđelko Akrap s Odjela demografije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Prema njegovim istraživanjima, Hrvatska se, skupa s Mađarskom, nalazi na uvjerljivo zadnjem mjestu u Evropi po relativnom porastu stanovništva u razdoblju od 1950. do 2000. godine.

"Rat, gospodarska kriza, nezaposlenost i gotovo tradicionalno iseljavanje pridonijeli su još jednom jakom iseljeničkom valu prema inozemstvu. Mislim da nema ni gospodarskih ni demografskih uvjeta za revitalizaciju seoskog područja dok se na njima ne uspostavi potrebna infrastruktura. Nikakav novi teritorijalni ustroj ne može revitalizirati, primjerice, Ličko-senjsku županiju. Gospodarski razvoj ipak je ključni element u tome", smatra dr. Akrap. Njegova studija pod naslovom "Kretanje ukupnog broja stanovnika Hrvatska od popisa 1991. do 1998. godine" navodi da su u ovoj zemlji godine 1998. stalno živjela četiri milijuna i 224 tisuće stanovnika. U zemlju je u vremenu od 1991. do 1998. stiglo oko 130 tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, te tridesetak tisuća izbjeglica iz Vojvodine, dok je Hrvatsku legalno napustilo između 120 i 140 hiljada mladih obrazovnih ljudi. Osim toga, u rečenom je razdoblju ovu zemlju napustilo i oko 280 tisuća hrvatskih građana srpske nacionalnosti, koji danas žive, uglavnom, u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj.

"Nema nikakve sumnje da će podaci o udjelu Srba u ukupnom stanovništvu biti dramatično drugačiji nego 1991. godine", kaže dr. Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća, i nastavlja: "I za Srbe i za Hrvatsku bit će takvi da će uputiti na drastične demografske promjene, a do koje mjere ovisit će, naravno, o tome koliko će se ljudi koji su u izbjeglištvu moći popisati u ovih desetak dana koliko je još ostalo do isteka roka za popis građana koji žive izvan Republike Hrvatske. Po popisu 1991. Srbi su činili 12 posto stanovništva. Ove godine taj će broj biti smanjen: veliki broj ljudi je u izbjeglištvu, velik se broj iselio, a proces asimilacije ovih godina imao je svoje efekte. Jedan broj ljudi imat će teškoća pri etničkom izjašnjavanju, a još postoje mnogi strahovi zbog kojih ljudi izbjegavaju izjašnjavanje o svom etničkom identitetu."

Pupovac ističe da je Srpsko narodno vijeće usmjereno na pokušaj osiguravanja atmosfere koja u Hrvatskoj treba vladati tokom popisa: atmosfera bi, po njemu, trebala biti takva da ljudi mogu bez straha izražavati svoju nacionalnu i vjersku pripadnost, a to je opet nužno radi objektivnog prikazivanja svih demografskih pokazatelja, a posebno etničke i konfesionalne pripadnosti o kojoj ovisi i status nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Predsjednik Srpskog narodnog vijeća također je u stalnom kontaktu s Ministarstvom vanjskih poslova, te zajedno s hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini nastoji učiniti da se popiše što veći broj izbjeglih hrvatskih građana srpske nacionalnosti.

"Demografska slika Hrvatske je porazna. Politika mora poredati prioritete, a država bi se u planiranju razvoja trebala koristiti podacima demografa. U protivnom, u Hrvatskoj će biti sve manje stanovnika, i dalje će padati natalitet, stanovništvo će postajati sve starije, a nastavit će se iseljavanje iz zemlje", procjenjuje dr. Alica Wertheimer-Baletić koja, usto, iznosi i crne prognoze po kojima će u ovoj zemlji 2050. godine živjeti samo 13 posto djece do četrnaest godina, da će broj najaktivnije populacije (one od 15 do 64 godine) sa sadašnjih 66 posto smanjiti na 54 posto, te da će se udvostručiti broj ljudi starijih od 65 godina. Sva ta predviđanja će se ostvariti ukoliko država smjesta ne počne poduzimati mjere aktivne populacijske politike: naime, mjere pronatalitetne politike i poticajne mjere za povratak djece hrvatskih iseljenika.

Vratimo se, na koncu, još malo samome popisu, odnosno njegovim tehničkim pojedinostima: popisni list ima šezdeset i četiri pitanja, prva tri odnose se na "nositelja kućanstva", naselje i ulicu; sljedeća četrdeset i dva upita su o popisivanoj osobi, a preostalih devetnaest odnose se na podatke o stanu i kućanstvu. U popisu će sudjelovati dvadeset i sedam tisuća ljudi, a od toga će dvadeset i dvije tisuće biti popisivači, a upravo su oni - popisivači, naime - bili predmet sitne afere bez koje, izgleda, ne može proći nijedan događaj u ovoj državi. Otkriveno je da su pojedini službenici vlasti i vladajuće koalicije među popisivače gurali svoje sinove i kćeri, e kako bi - tokom petnaestodnevnoga popisa - zaradili po nekoliko tisuća kuna. Ne bi tu bilo ničeg spornog da u Hrvatskoj ne postoji čitava armija nezaposlenih ljudi, koji nemaju tu sreću da su im roditelji istaknuti ili manje istaknuti dužnosnici vlasti: valjda se i na tom primjeru vidi razina socijalnoga senzibiliteta Račanova kabineta i šesteroglave koalicije.

Ivica Đikić