AIM: start



FRI, 23 MAR 2001 01:04:10 GMT

Lordovski pogled na Balkan

Crtanje granica krvlju zrtava

Ideja lorda Ovena da se Crna Gora, ako zeli nezavisnost, mora u korist Srbije odreci dijela sopstvenog mora ne ticle se samo Crne Gore. Naprotiv, to je ideja o preuredenju Balkana po principu "krvi i tla". I za tu ideju nije potreban engleski lord, imalo je na Balkanu i domacih misionara - od Cosica i Milosevica do dr Tudmana...

AIM Podgorica, 22.03.2001.

Lord Dejvid Oven negdasnji mirovni izaslanik EU u Jugoslaviji, osloboden diplomatskih stega, vratio se na Balkan. " Vol strit zurnal" objavio je njegove misli o sudbini brdovitog okrajka svijeta.

Izmedu ostalog, ser Oven je pogledom obuhvatio i Crnu Goru u tranzciji: "Nadamo se da ce Crna Gora ostati u federaciji sa Srbijom. Ali, svi znakovi govore da ce ona nastaviti da insistira na nezavisnosti. Ako je tako, Crnoj Gori ce se morati reci da ce u sklopu sireg balkanskog rjesenja, mali dio crnogorske teritorije, morati da prepusti kako bi se Srbiji omogucio izlaz na more u Bokokotorskom zalivu, gdje je lokalna vlast vec pod dominacijom Srba".

Vrijedi osmotriti viseznacnu misao i iz drugog ugla. "Postoji interes u Sarajevu za vracanje na plan Evropske unije iz '93 o rjesenju sa tri republike", usput je primijetio lord Oven.

Studene 1993. americki diplomata Sajrus Vens, i Dejvid Oven krojili su drzavni reljef Bosne i izracunali da joj je prava mjera - deset provinicija, spojenih u jednu medunarodno priznatu drzavu. Tadasnje poslovanje u Zenevi pratilo je javno obecanje zemalja NATO pakta da ce onaj ko odbije plan dobiti sasvim konkretnu - vatrenu pouku. Pale je reklo - ne.

Onda je lord Oven u sadejstvu, sa Stoltenbergom, odlucio da umilostivi jace. Radovan Karadzic i Mate Boban, velikodusno su se slozili da za svoju pravednu borbu budu nagradeni svaki po republikom, a ono sto pretekne - Bosna nek se zove. Samo su neplanirano tvrdoglav otpor bosanske armije i pruzena ruka Amerike, sprijecili da slavno pregovaranje ne zavrsi u nekoj evroskoj svecanoj sali, ukrasenoj pobjednickim osmjesima - Slobodana Milosevica, Radovana Karadzica, Franje Tudmana i Mate Bobana, naravno, i lorda Ovena.

Skoro deceniju potom u prici starog lord Oven dodaje novi- Crnu Goru: godine 2001. je svilenim nitima svezao sudbinu Crne Gore i sudbinu Bosne. "Srpski pristup tom dijelu Jadranskog morao bi doci putem transfera dijela teritorije Republike Srpske, drzave bosanskih Srba"- ovako on trasira prvace razvoja . Moze neko do kraja svijeta bdjeti nad zemljopisnim kartama, svejedno ne moze otkriti uz pomoc kakve bi se zemljisne transakcije Crne Gore i Republike Srpske, Srbija mogla spustiti u Boku. To je moguce jedino ako Bosna bude rasparcana, ako Republika Srpska postane dio Srbije.

Sad, vratimo se Crnoj Gori. Moze li iko zamisliti da se ona - ako "mali dio Boke" prinese kao otkupninu za suverenost - kadra oduprijeti ujediniteljskim teznjama onih krajeva koji se na sjeveru stvarno doduruju sa Srbijom? Otkidanjem jednog dijela Crne Gore bili bi likvidirani svi argumenti protiv njenog rastakanja, do posljednje cuke, do posljednje kapi krvi. Cak i samo predvojena u Zalivu prema Hrvatskoj, Crna Gora bi postala obogaljena. S podijeljenom Bosnom, sa Srbijom na obali Herceg Novog, ne bi mogla preteci ni jednu noc.

Kad se prevede, ponuda negdasneg mirovnog izaslanika Evrope, je neopoziva: sudbina je Crne Gore - bez obzira na vecinsku volju njenih gradana - da se citava skrasi u sazvezdu srpskih zemalja ili u djelovima nestane.

Sustina price Dejvida Ovena bas jeste u "malom dijelu Boke". Tim rijecima on precizino izrazava osnovnu, dalekometnu poruku: na Balkanu treba namiriti interes jacih, slabi su ionako slabi da bi mogli napraviti ozbiljan problem. Svijetu umorenom balkanskim prizorima, lord je izvolio poruciti: Crna Gora i Bosna, cim su najnekadrije, najpodesnije su da posluze kao kusur za prebijanje okolnih racuna .

"Bice tvrdnji da bi bilo kakve promjene balkanske mape, prestavljale otvaranje pandorine kutije. Vjerujem, da je ovaj strah veoma pretjeran. Pitanja koja se ticu ponovnog crtanja medunarodne granice nijesu nova i zlokobno su vrijebala u pozadini od 1991. godine. To je najbolja nada za obezbjedivanje dugotrajnog mira u regionu"- zakljucuje Oven.

"Veoma pretjeran" - naravno, ako na Balkan velike sile posalju bar jos triput ovoliko vojnika, da stanu na nove crte kako domaci ne bi krenuli da ih prepravljaju. Upravo te nove granice bile bi im potvrda da se upornost isplati. "Najbolja nada" - ukoliko je svijet spreman da obezbijedi prevoz i smjestaj dugim novim kolonama - stotinama hiljada ljudi - koje bi se zaputile da nadu smiraj unutar novih nacionalnih crteza. Za misao i djelo "humanog preseljenja", Balkanu nije trebao lord Ujedinjenog Kraljevstva - akadmik Cosic, Slobodan Milosevic i dr Tudman, znali su znanje i bez njega.

Logika lorda Ovena podrazumijeva utvrdivanje ne samo novog geografskog, vec i vrijednosnog poretka na Balkanu. Po toj logici jedino je ispravno kad na mjesto Slobodana Milosevica dode Vojislav Kostunica. "On se pokazao kao veoma vjest lider", kaze lord. Ali, Stipe Mesic na celu Hrvatske ispada nepriodna pojava. Ne pristajanjem da poleti preko granice u ispomoc Anti Jelavicu, Mesic, izgleda, krsi pravila pristojnog vladanja. Svi u Bosni koji su, poslije toliko pokolja, glasali za visenacionalne stranke, narusili su protokol. Albanski radikalci iznad Tetova ne cine nista neobicno, samo isprobavaju, kao i drugi, dokle mogu da dohvate. U Podgorici Zoran Zizic, tekuci premijer SRJ neporecivo je u pravu kad zapijeva kako je njegova Socijalisticka narodna partija najautenticniji izdanak evropske Crne Gore.

Dobro, ne treba preuvelicavati znacaj idejnih skica lorda Ovena. Ne povlaci on vise crte. Ipak, svi okolo komotnije mogu saslusati njegove prepruke no Crna Gora. Ona je najnezasticenija od te logike, koja niti je zaceta niti je otisla s lordom. Samo, oteti pravo Crnoj Gori da slobodno odluci o svojoj sudbini, ne znaci samo zatrijeti njenu nadu, vec i naknadno pribaviti smisao zlocinu ovodecenijskih ratova inspirisanih velikodrzavnim snovidenjima.

A jeste ~udesan, mo`e ispasti i tragi~an, paradoks: ideja crnogorske dr`avne nazavisnosti, nesrazmjerno vi{e od njene veli~ine i brojnosti, potire zamisao crtanja i prekrajanja zemljopisa. Bilo bi strasno ako nekako ispadne da je Crna Gora sada - kada zeli nezavisnost mirnim putem - antievropska, a da je vrsila evropski dug na Balkanu onda kad je - sluzeci Milosevicu u preoravanju granica - ubijala i sebe i druge.

Esad KOCAN (AIM)