AIM: start



TUE, 20 MAR 2001 15:15:16 GMT

Nakon podizanja optužnice u slučaju Leutar

Ko će zaraditi milion maraka?

Detalji optužnice protiv šestorice osumnjicenih još nisu poznati, a misteriji doprinosi i ključno svjedočenje zašticenog svjedoka čiji će iskaz biti pročitan u toku sudenja x Glavni argumenti tužilaštva ostavljeni za glavnu raspravu

AIM, SARAJEVO, 20.03.2001. Podizanje optužnice Kantonalnog tužilaštva iz Sarajeva 9. marta protiv generala Hrvatske vojske Ivana Andabaka, koji je oznacen kao organizator i naredbodavac, te još petorice izvršilaca za krivicno djelo terorizma, a koji su osumnjiceni za atentat na zamjenika ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara, ovoga puta nije naišla na pretjerani odjek u javnosti. Glavni je razlog to što su mediji već ranije "ispucali" sve moguće teorije o motivima i učesnicima ovog atentata, spekulirajući čak i o izvjesnom zašticenom svjedoku. Mediji su, uz to, stvarali sliku kako istraga nema čvrstih dokaza, prognozirajući istovremeno krah optužnice. Drugi je razlog što optužnica još nije stupila na pravnu snagu. Osumnjičeni imaju pravo prigovora u roku od osam dana, a potom će nadležna sudska instanca ocjeniti opravdanost prigovora. To bi moglo da potraje i cijeli mjesec, a tek potom bi se ova optužnica mogla staviti na uvid javnosti. Nije se dogodilo, što je ranije bila redovita praksa, da advokati "provale" u javnost sadržaj optužnice, jer advokatski tim ima debele razloge za diskreciju.

Medutim, petočlani advokatski tim (prvooptuženog Andabaka koji je nedostupan federalnom pravosuđu brani sarajevski advokat po službenoj dužnosti), na pres konferenciji u Mostaru (13.marta) pokušao je da politički kompromituje optužnicu. Petorica branilaca optuženih tvrde da je "optužnica iskontruirana", ali nisu ponudili bog zna kakve argumente za takvu svoju tvrdnju. Izvor koji je u upućen u tajne istrage ubijenog ministra Leutara za AIM je ocjenio da je advokatski tim na taj način pokazao zapravo veliku nervozu, a glavni je razlog misterija "zašticenog svjedoka" čiji identitet advokati samo nagađaju. Sarajevska revija "Slobodna Bosna" navodi pak da je "zaštičeni svjedok" izvjesni Merim Galijatović, navodni bivši pripadnik tzv. Jukine jedinice u Sarajevu, a kasnije pripadnik Kažnjenicke bojne Mladena Naletelića Tute u Mostaru. Mostarski advokat Josip Muselimović ustvrdio je kako je Galijatović nedavno zbog svjedočenja u "slučaju Leutar" pušten iz zeničkog zatvora, ali se ova tvrdnja nije mogla provjeriti. Izvor iz Kantonalnog tužilaštva tvrdi da ovakva novinska priča "nema veze sa stvarnošcu". Optužnici i odgovara da se nagađa oko identiteta zašticenog svjedoka.

Šta je onda razlog nervoze branilaca? Postoji samo jedno logično objašnjenje. Izmjenama Zakona o krivičnom postupku, svjedočenje "zaštićenog svjedoka", što je novi institut bh. pravosuda, ne dostavlja se sa optužnicom vec se čita na glavnom pretresu. Advokati dakle nisu upoznati sa tim svjedočenjem. Oni su i svjesni strategije optužnice - sama optužnica tek je pokriće za ostajanje u pritvoru petorice osumnjičenih (Mario Milicević se nalazi u bijegu) i osnova za sudski postupak. Glavni argumenti istrage ostavljeni su za glavni pretres za koji upućeni ljudi tvrde da će tek na njemu biti "pravih iznenadenja", misleći pri tom na neka zvučna imena iz političkog života koji mogu imati veze sa atentatom na Leutara.

Sama optužnica ne otkriva mnogo (imena su bila poznata još u septembru 2000 godine kada je izvršena serija hapšenja), ali precizira motiv antentata o čemu se spekuliralo u posljednje dvije godine od podmetanja bombe-eksploziva u vozilo ministra Leutara. Sada se optuženi terete da su "kao grupa, u namjeri rušenja Federacije BiH i njenog ustavnog poretka, iz političkih razloga, te radi blokiranja funkcioniranja Federacije BiH. izvršili atentat na Jozu Leutara". Iz ovoga proizilazi da je zamjenik ministra MUP-a Jozo Leutar žrtvovan kao zgodan politicki medij.

Ta logika ima smisla: ubijen je Hrvat, pa uz to zamjenik ministra policije, i to usred Sarajeva, nad kojim punu kontrolu ima bošnjacka vlast. I način ubistva, montirana eksplozivna naprava u službenom autu, doprinosi spektakularnosti slučaja. "Kad se ne može zaštiti zamjenik ministra policije, čemu da se nadaju obični Hrvati u mjestima s bošnjackom vecinom", bio je dežurni refren hrvatskih funkcionera tih martovskih dana 1999. godine. Bivši član državnog Predsjedništva Ante Jelavić siktao je kako je atentat na Leutara "još jedan napad na hrvatski narod" uz prijetnju kako će se funkcioneri HDZ povući iz zajednickih organa, što su nakratko te godine bili i učinili.

Šef misije UN-a u BiH Žak Klajn, koji se osobno angažovao u istrazi i dao obećanje da će izvršioci biti izvedeni pred lice pravde, podsjetio je ovih dana u jednom intervjuu Antu Jelavića kako je on u danima poslije atentata zahtjevao da se "pronadu bošnjacki mudžahedini koji su to uradili". Jelavić se oglasio i povodom podizanja optužnice ustvrdivši da je Visoki predstavnik Petrič, navodno, dao zeleno svjetlo i za podizanje krivične prijave protiv njega u slučaju Leutar. U uredu Visokog predstavnika Jelavićevu izjavu ocjenili su kao "proziran pokušaj da se cjelokupnoj javnosti nametne dojam montiranog procesa""

Podizanju optužnice u slučaju Leutar predhodila je najopsežnije provedena istraga u istoriji BH pravosuđa. Specijalni istražni tim Federalnog MUP-a saslušao je blizu hiljadu osoba koji bi se mogli dovesti u vezu sa atentatom. Medjutim, tek je javno obećanje nagrade od milion njemačkih maraka za svjedočenje koje može dovesti do traga ubicama, dalo rezultata. Primamljiva nagrada privukla je i "lovce na glave", među kojima i izvjesnog Armana Jašarevića, čije je navode bivši ministar MUP-a Mehmed Žilic ocjenio kao "izmišljotine bez ikakvog činjenicnog utemeljena". Nakon što je MUP odbacio Jašarevićevu verziju, ovaj nesuđeni svjedok nudio je svoju verziju nekim sarajevskim nedjeljnicima za dobar honorar.

Istražni tim, koji je radio u dubokoj konspiraciji, imao je veliku podršku Medunarodnih policijskih snaga (IPTF), a vjerovatno i informativnu podršku stranih obavještajnih servisa. Advokat Nikica Bodul (brani osumnjicenog Željka Ćosica, vozača pokojnog Leutara) je na pres konferenciji u Mostaru otkrio važan detalj iz optužnice: general Andabak tajno je prisluškivan od 16. septembra 1999. do 16 aprila 2000. godine. Obzirom na to da je Ćosic poslije atentata iz Sarajeva otišao u Mostar, najvjerovatnije da je i on prisluškivan od strane neke zapadne obavještajne službe koja je taj materijal ustupila federalnim istražnim organima. Nije isključeno ni da je dio zanimljivog materijala pronaden u operaciji SFORa u Mostaru kada je zaplijenjena dokumentacija tajnih vojnih i civilnih policija koje su pod kontrolom HDZ. Potpunu informaciju o akciji u Mostaru i Livnu, SFOR nikada nije javno objelodanio, ali je u službenom saopštenju stajala informacija da su "pronađeni brojni dokazi o antidejtonskoj aktivnosti dijela rukovodstva HDZ-a".

Genaral Klajn je samouvjereno u intervjuu sarajevskim "BH Danima" izjavio da je prikupljeno dosta čvrstih dokaza za hapšenje i podizanje optužnice za koju se osnovano nagađa da bi mogla voditi do samih vrhova najtvrđe jezgre bh. Hrvata. Znakovito je i Klajnova tvrdnja da ako se razotkrije "ko plaća odbranu osumnjičenih", onda će se pokazati i "kuda sve to vodi", aludirajući na sam vrh HDZa.

Predstojeći sudski proces neće biti tek suđenje izvršiocima. Ako bude dokazano i učešće "ljudi iz sjene" koji su na uticajnim političkim pozicijama, dobićemo sudsko-politički spektakl koji bi mogao rasvijetliti i mnoge druge bosanskohercegovačke tajne.

Emir HABUL (AIM, Sarajevo)

ANTERFILE

Osumnjičeni u slučaju Leutar:

Ivan (Blaža) Andabak, rođen u Livnu, nalazi se u zatvoru u Rijeci, ali RH odbija njegovo izručenje; Dominik (Pere) Ilijašević zvani Como, nastanjen u Kiseljaku, u pritvoru je u Zenici; Zoran (Ante) Bašic zvani Colo iz Posušija, u pritvoru u Sarajevu; Željko (Stanka) Ćosić iz Mostara, u pritvoru u Sarajevu; Jedinko (Ante) Bajkuša zvani Kale iz Kiseljaka, u pritvoru u Sarajevu i Mario (Vlade) Miličević zvani Baja iz Mostara, nalazi se u bjekstvu.(kraj)