AIM: start



SUN, 18 MAR 2001 13:13:35 GMT

Crna Gora i SRJ: izbor i imenovanje

Postojbina zove

Sta u stvari znaci pozivanje Narodne stranke i Socijalisticke narodne partije na bojkot referenduma i zasto se neki zaladu da na crnogorskom referendumu mogu hlasati i, recimo, Slobodan Milosevic i Redzep Cosja

AIM Podgorica 18.03.2001. godine

Kao da bauk kruzi Balkanom: "Nezavisnu Crnu Goru moze izglasati beznacajna manjina - 25 odsto njenog birackog tijela". To je u pocetku licilo na zgodnu dosjetku predvodnika Socijalisticke narodne partije i Narodne stranke. Poslije javno ispoljene brige Stejt departmenta, u vezi s demokratskim dostignucima crnogorskog Zakona o referendumu, to postaje ozbiljna prica. Taj racun ide ovako: ako na izbore izade jedan vise od pedeset odsto biraca, dovoljno je da polovina od njih (plus taj jedan) zaokruze nezavisnost.

Nema sta, teorijski je moguc i takav slucaj. No valjanost, argumenta koji se sve cesce poteze s raznih adresa, najbolje se moze provjeriti odgovorom na pitanje: a postoji li u okviru ponudenog zakona, zagarantovan nacin da se osujeti mogucnost da "25 odsto" izglasa tu nezavisnost? I to je lako ustanoviti. Dovoljno je da ljudi, gradani Crne Gore, u normalnom iznosu iskorisite svoje zaagrantovano, neotudivo pravo i glasaju u skladu sa svojim uvjerenjem. Nista vise. I teorijska mogucnost ce biti likvidirana.

Pogledajmo isti drzavni prizor iz drugog ugla. Zagovornici drzavnog zajednistva poodavno najavljuju da ce bojkotovati referendum ako, izmedu ostalog, zakonom ne bude propisano da odluka o nezavisnosti Crne Gore moze biti valjana samo ako za nju glasa vise od polovine birackog tijela. Radi lakseg sabiranja i oduzimanja: dovoljno je da stranke koje se zalazu za opstanak SRJ imaju stvarnu podrsku tridesetak odsto upisanih, pa da im nada u usjesnost operacije bojkota ne bude bez osnova. Kao njihovi nehoticni saveznici, u tom slucaju, nasli bi se svi oni koji decenijama privremeno izgra|uju kapitalizam na zapadu - a koji tamo daleko ne mogu birati kada ce se naci u smjeni. Svi se oni nalaza na spisku biraca ovamo kod kuce. Kao ispomoc zatim posluzila bi i duga kolona onih koji su zahvaljujuci bas carima SRJ, u sjenci ratova, ne odjavljujuci se i ne prijvljujuci se nikom, rasuti svijetom. Naravno, i svi koji iz bilo kojeg razloga ne zele da glasaju. Prosrpske, odnosno projugoslovneske snage u Crnoj Gori, kad prijete bojkotom polaze od realne pretpostavke da ni u normalnim uslovima ni teorijski nije moguce na bilo koje glasanje izvesti sto osto upisanih.

U ne bas normalnim crnogorskim uslovima, oni polaze od sigurne ra~unice da ce njihov deficit u broju glasaca u strartu biti nadoknaden sa preko dvadeset odsto "bojkotasa" nastalih na raskoraku izmedu birackih spiskova i stvarnosti.

Ni za koga ko je skoro prolaizio ovuda nije tajna: ako izadu na referendum, pobrnici opstanka SRJ ne mogu osujetiti izglasavanje nezavisne Crne Gore. Zato njihov najjaci argument pociva na vjeri da je moguce izbjeci stanje - jednakih sansi. Oni se ne uzdaju u slobodnu volju gradana, vec u njenu prekracenost. Na nivou fakata stavovi Stejt departmenta ne kazuju nista sto i prije nije bilo poznato: Socijalisticka narodna stranka, Narodne stranke, i srodne im partijske duse, bojkotom mogu proizvesti stvarnost u kojoj ce za nezavisnu Crnu Goru morati glasati preko 50 odsto upisanih biraca. S tom reanoscu valja racunati. Problem sa porukom vlade SAD je u tome sto ona domacim zatocncima moze posluziti kao dodatni podsticaj za preduzimanje mjera ciji je osnovni cilj da se ne identifikuje i tako ne prizna volja vecine u Crnoj Gori.

U meduvremenu i Savezni ustavni sud je uvidio da je nezakonita odredba iz Zakona o referendumu po kojoj pravo da glasaju o drzavnom statusu imaju samo gradani Crne Gore koji u njoj borave najmanje dvije godine. To prvo smatra ovo savezno nadlestvo pripada svim drzvaljanima Crne Gore ma gdje bili. Ta odluka djeluje - prilicno dusevno. No, cinjenice su prilicno komplikovane. Niko, pouzadno ne zna koliko ljudi rodom iz Crne Gore, i njihovih potomaka, su danas gradani Srbije. Zna se jedino da oni tamo imaju prijavljena mjesta boravista i da logicno kao gradani upraznjavaju i sva biracka prava. Mnogi od njih, to bar nije tesko provjeirti, obavljaju istaknute drzavne funkcije, i u novoj i u staroj vlasti.

Tu skoro je boraveci u Podgorici specijalni izslanik UN za ljudska prava, Jirzi Dinstbir, izjavio da su propisi o tome ko ima pravo da glasa na referendumu u raznim zmeljama razliciti, i da u Crnoj Gori treba primjeniti ona pravila koja su ne uklapaju u njen konkretan okvir. "Ako su Srbija i Crna Gora jedna drzva, bilo bi besmisleno da gradani jedne drzave imaju pravo da se dvaput izjasanjavaju u razlicitim djelovima zemlje" napomenuo je Dinstbir, uz ogradu da on time ne izrice ocjenu valja li ili ne valja Zakon o referendumu koji je usvojila crnogorska Skupstina.

Jedno podsjecanje: kad je pravljena SRJ vazila je zakonska odredba, po kojoj je odluka ispravna ako za nju glasa, 50 odsto ( plus jedan) izaslih na refereundum. Vazila je i norma da pravo odlucivanja imaju iskljucivo gradani Crne Gore koji borave u njoj najamanje dvije godine. A kad je o konkretnom "crnogorskom okviru" rijec, ako bi sada bio usvojen zahtjev da na referedumu glasaju drzavljani Crne Gore, desile bi se razne zanimljovosti. Samo za ilustraciju: toga dana s punim pravom da odluce o drzavnom statusu Crne Gore prispjeli bi Sobodan Milosevic, kao crnogorski potomak i recimo Redzep Cosja, poznati voda kosovskih Albanaca, takode rodom iz Crne Gore. Kad bi se na dan refrednuma, u postobini okupili svi oni koji su odvde decenijama i decenijama odlazili, tek bi se onda lijpo vidjelo - koje to mali na Balkanu ?

Uoci sudbinskih odluka, kao i citav protekli vijek, Crnoj Gori ponovo izmice sustina: crnogorsko drustvo napuklo je zbog toga sto nikad na sebe nije primijenilo princip slobodnog izbora. Crnogorska vlast, propustila je obilje prilika da javno posvjedoci da je SRJ, u stvari, najneoboriviji dokaz kako nastaje i kako izgleda cedo ubijene slobodne volje. Ta rupa pretvorena je u ogromno manevarsko polje za djejstva protivnika crnogorske drzavne samostalnosti.

Esad KOCAN (AIM)