AIM: start



WED, 14 MAR 2001 08:40:00 GMT

Hrvatska vojska ušla u Podunavlje

Aim, Zagreb, 14.3.2001.

Ni nepuna dva tjedna otkako je Dejan Andrić, mladić srpske nacionalnosti, potkraj veljače ove godine kao jedan od prvih iz svoje generacije ispraćen u Hrvatsku vojsku, u vojarnu u Belom Manastiru stiglo je stotinjak pripadnika 3. gardijske brigade HV-a. Tako se u samo desetak dana, za sad bezbolno i bez trauma, dogodilo ono čega su se lokalni Srbi najviše pribojavali - odlaska svoje djece na službu u Hrvatsku vojsku i dolaska iste te vojske u hrvatsko Podunavlje. Osamnaestogodišnji Dejan Andrić s pustare Soklovac u Baranji u vojsku je otišao ispraćen s četrdesetak ljudi, svojih rođaka i sumještana, u stilu poslovice "Rado Srbin ide u vojnike". Njegov otac Jefto ispekao je prase od 25 kilograma da dostojno počasti sve koji su Dejana došli ispratiti. Sam Dejan, neposredno prije odlaska u Hrvatsku vojsku nakratko je postao medijskom zvijezdom. Za razliku od većine svojih vršnjaka, koji su iskazivali neskriven strah od služenja vojnog roka u Hrvatskoj vojsci i radije se opredijelili za civilnu službu, Dejan je izjavljivao da se ničeg ne boji i da jedva čeka da i tu obvezu prevali preko leđa.

Temeljnim sporazumom o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema - kojeg je Zagreb potpisao u vrijeme Daytonskih pregovora, 13. studenoga 1995. - Hrvatska se obvezala na mirnu reintegraciju tog područja koje se tada nalazilo pod upravom UN-a. Sporazum je predviđao da Hrvatska vojska pet godina neće ući u to područje, kako bi se tamošnjem, mahom srpskom stanovništvu dalo vremena da se privikne na život u Hrvatskoj, a da se pri tom svakodnevno ne susreće s pripadnicima Hrvatske vojske.

Kasnije, Pismom namjera Hrvatske Vlade, koje je reguliralo pravila igre u vrijeme prijelazne uprave na tom području (tada službeno, na području UNTAES-a), Hrvatska se obvezala i na dvogodišnji moratorij za sve mladiće srpske narodnosti iz Podunavlja, koji će važiti od završetka mirne reintegracije. Hrvatska vlast ušla je u Podunavlje 15. siječnja 1998., pa je moratorij istekao još u siječnju prošle godine, no nova je vlast, pokazala gestu dobre volje i od tog je datuma počela tek s novačenjem. tako su prvi mladi vojnici u vojsku krenuli tek u veljači ove godine.

Čelnik Zajedničkog vijeća općina Miloš Vojnović i saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a dr. Vojisilav Stanimirović zastupali su mišljenje kako je rok od dvije godine prekratak da bi se u Podunavlju zaliječile sve ratne rane i kako bi bilo bolje da je dvogodišnji moratorij bio bar nekoliko puta duži. No, za razliku od njih, Rade Leskovac, čelnik male i slabo utjecajne Partije podunavskih Srba - poznat i po tome što se prvi poklonio hrvatskim žrtvama palim u obrani Vukovara - tvrdio je kako bi za neke i najduži mogući moratorij bio prekratak. Leskovac je uporno govorio kako će njegova dva sina, kada budu pozvana u Hrvatsku vojsku otići bez ikakvih frustracija i strahova da će biti maltretirani samo zato što su Srbi.

- U vojsci je uvijek moguće da netko nekog maltretira, kao što je i mene u JNA maltretirao neki Crnogorac, ali ne zato što sam ja bio Srbin, već zato što je on bio takav čovjek - objašnjavao je Leskovac svoj stav o službi srpskih mladića u Hrvatskoj vojsci.

No dolazak prvog kontingenta Hrvatske vojske u Podunavlje, u baranjsku vojarnu u Belom Manastiru, proteklo je bez slavlja i gotovo u ilegali, u odnosu na odlazak prvih srpskih mladića u Hrvatsku vojsku. Ono što bi u vrijeme HDZ-ove vlasti bilo izvedeno uz najveću pompu i do neukusa medijski eksploatirano, MORH i Glavni stožer Hrvatske vojske izveli su neobično diskretno. Mediji o tom događaju uopće nisu bili obaviješteni, što sugerira da se cijelu operaciju htjelo obaviti tako da što manje iritira tamošnje srpsko stanovništvo.

Nekoliko dana prije nego što će u belomanastirsku vojarnu ući prva postrojba Hrvatske vojske, ministar obrane Jozo Radoš u Vukovaru će biti nazočan otvaranju županijske Uprave za obranu. Doduše, riječ je o civilnoj instituciji koja vodi evidenciju vojnih obveznika i novačenje mladih vojnika. No, ipak, radi se o uredu Ministarstva obrane, koje je onamo došlo da bi obavljao vojne poslove.

Za sada, u vukovarsku vojarnu, pored belomanastirske jedinoj u Podunavlju, Hrvatska vojska još nije stigla. MORH se ne izjašnjava kada bi to moglo biti, no hrvatski povratnici koji taj trenutak očekuju, tvrde da će to "svakako" biti prije 18,. studenoga ove godine, dakle prije desete godišnjice pada tog grada. Predstavnici lokalnih srpskih vlasti - prije svega predsjednik Zajedničkog vijeća općina, Miloš Vojnović - smatraju kako dolazak Hrvatske vojske u Podunavlje neće pridonijeti stabilizaciji prilika na tom području, te drže kako se s tim još moglo pričekati. Oni su bili skloniji drugačijoj "militarizaciji" tog prostora - neki od njih predlagali su da bi za srpske mladiće, kad već moraju u Hrvatsku vojsku, bilo najbolje da svoju obvezu služe upravo u Podunavlju, u Belom Manastiru ili Vukovaru, u jedinicama u kojima bi oni bili u većini. Za razliku od Srba, hrvatski političari u Podunavlju drže kako je to "psihološki podstrek" bržem povratku prognanika, koji će se uz Hrvatsku vojsku na tom prostoru osjećati sigurnijim.

Gradonačelnik Belog Manastira, Ivica Buconjić, u čiji je grad već stiglo stotinjak vojnika i časnika, vidi u tome još jednu prednost. On se nada kako će u gradskom proračunu završiti više novca jer su plače u vojsci sigurne i ne osobito male, a i vojnici su dobri potrošači. Nada se većem prometu u lokalnim trgovinama i ugostiteljskim radnjama, što će. posredno puniti i siromašnu gradsku blagajnu. Srbi se boje upravo toga: da bi dobra potrošnja, naročito ona u ugostiteljskim objektima, mogla izazvati nevolje i probleme. Dođe li do incidenata na nacionalnoj osnovi, drže oni, poljuljat će se ionako tanko uspostavljeno povjerenje, a gradska kasa bolje bi se punila oživljavanjem gospodarstva i otvaranjem novih radnih mjesta, nego dovođenjem postrojbi Hrvatske vojske na to područje. Uniforme Hrvatske vojske tako će ubrzo postati svakodnevnica na ulicama Belog Manastira, ali i Vukovara, Iloka i drugih mjesta u Podunavlju. Ako postrojbe Hrvatske vojske još neko vrijeme i ne uđu u Vukovar, mladići u odorama HV-a ipak će se naći u tim mjestima. Bar svakog vikenda, kada mladi ročnici ionako dolaze kućama na odmor i domaću hranu.

Drago Hedl