AIM: start



TUE, 13 MAR 2001 09:46:56 GMT

Katolička crkva u HDZ-ovom kolu

Aim, Zagreb, 13.3.2001.

Dugo, vrlo dugo predstavnici Katoličke crkve u Hrvatskoj odbijali su da su kumovali dolasku na vlast HDZ-a, a onda su, negdje pred kraj Tuđmanove vladavine, ipak stidljivo priznali pristranost. Objasnili su to neizmjernom radošću što se nakon stoljeća i stoljeća tuđinske vlasti napokon pojavila hrvatska država. Sudeći po najnovijim istupima crkvenih ljudi, toj ganutljivoj sreći je kraj, jer je ta država, i ne ušavši u pubertet - na samrti.

Obrat se, dakako, dogodio s dolaskom na vlast koalicije šest nekad opozicijskih stranaka, mada se neko vrijeme nakon izbora to koliko-toliko pokušavalo zatomiti. Sada je, međutim, jasno da je i taj popust novoj vlasti dan po svemu sudeći samo zato da i ona prihvati konkordat s Vatikanom, koji je nedugo prije nego što će otići u prošlost potpisala bivša vlast. Predah je vjerojatno bio potreban i da se vidi hoće li ona izvršiti obećanje o povratku nacionalizirane crkvene imovine, ali tu se bilo manje sreće. U situaciji kada te nacionalizacije za obične smrtnike praktički nema, a socijalna situacija u zemlji samo što nije otklizala u katastrofu, bilo bi naprosto glupo dopustiti da Crkva preko noći izraste u pretilog bogatuna iz svojih najboljih feudalnih godina.

I tu je puklo. Nije dugo trebalo da mažena i pažena crkvena vrhuška progovori jezikom biblijskog patnika, koji se, navodno, našao u potpuno odbojnom okruženju, klevetana i od vlasti i od medija. Još se jedino čekalo da se na političkoj sceni pojavi neki dovoljno jak medijator koji će prikriti nezgodan izravan angažman Crkve. I to se ubrzo i dogodilo. Kada je HDZ razradio sada već široko razgranatu radinost zaštite navodno samrtnički ugroženog digniteta "domovinskog rata", u posljednji vagon te zahuktale kompozicije ubacili su se, spretno privijenih mantija, i ljudi iz klera.

Podržali su masovne proteste veteranskih i invalidskih udruga u povodu pokretanja istrage protiv umirovljenog generala Hrvatske vojske Mirka Norca, osumnjičenog za ratne zločine u Gospiću 1991, a nedugo zatim stali su i uz mostarski skup kojim je HDZ BiH proglasio "samoupravu" na hrvatskim područjima u ovoj državi. Veteranske prosvjede izrijekom su podržala nekolicina biskupa iz južnih dijelova Hrvatske, koji su nedugo prije izostali s tradicionalnog novogodišnjeg primanja kod šefa države. Opravdali su to navodnim promjenama u hrvatskom Ustavu, kojim je Mesić izgubio znatne ovlasti koje je uživao Tuđman, pa, eto, po novome nije on nego Vlada zadužen za odnose s vjerskim zajednicama.

Ali, stvarno je to bio demonstrativan politički stav prema novim vlastima, koji se u dlaku poklopio s jednim od ključnih stavova s veteranskih prosvjeda. Na njima se tražilo da "komunistička" vlast, koja iz servilnosti prema međunarodnoj zajednici sudi hrvatskim "vitezovima", smjesta raspiše izvanredne izbore, u protivnom, prijetilo se, veterani će i revolucijom presuditi "izdajnicima". Mitinzi su vrvili i deliričnim ispadima nacionalne isključivosti, koji su direktnije nego ikada prije odavali proustaško opredjeljenje značajnog dijela veteranskih udruga, tako da je usred tog meteža morao intervenirati i nadbiskup Josip Bozanić pledirajući za smirivanje tenzija i za poštivanje legalnih institucija sistema.

Učinio je to, međutim, vrlo mlako, očito nemoćan da se izravnije suprotstavi otvoreno prohadezeovskim raspoloženjima u Crkvi, koja se prvi put manifestiraju ne samo u nižem i srednjem nego i u višem kleru. Zato ni najmanjom aluzijom nije pozvao na uzdržanost crkvene ljude, od kojih su neki viđeni i među prosvjednicima i još je samo falilo da se i sami popnu na bine i govore uskipjeloj svjetini. U Mostaru se i to dogodilo. Ondje su mostarski biskup Ratko Perić i provincijal hercegovačkih franjevaca Tomislav Pervan ne samo govorili na tzv. Hrvatskom narodnom saboru na kojem je ultimativno proglašena privremena "samouprava", nego je govor posebno prvog doživljen i kao svojevrsno "uvodno izlaganje".

Perić je otvoreno podržao proglašenu "samoupravu" i uz to i haaške osumnjičenike pa čak i osuđenike. Kada mu je zatim visoki predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch oštro predbacio "silnu mržnju i potporu osuđenim ratnim zločincima", uzvratio je otvorenim pismom u kojem hladno kaže da su oni za njega nevini i nakon presude. Jer, oni su "časni branitelji hrvatskog naroda sve dok se ne dokaže suprotno", tvrdi, kao da poslije višemjesečnih izvođenja brojnih dokaza to "suprotno" u Haagu nije ni dotaknuto. Periću je odmah pohitao u pomoć i Živko Kustić, bivši glavni urednik glavnog katoličkog tjednika "Glasa koncila", danas neslužbeni glasnogovornik Crkve, odnosno u posljednje vrijeme onog njenog dijela koji se nekada nazivalo kleronacionalističkim (što danas ne zvuči nimalo etiketaški, nego naprotiv vrlo, vrlo realno).

Kustić "pomaže" Periću tako što optužuje Petrischa da je praktički uveo protektorat nad hrvatskim narodom u BiH, a što se tiče Perićeve podrške haaškim optuženicima Kustić uskače kvazipravnim objašnjenjem kako je poznato da "zemaljski sudovi nisu nepogrešivi", i da zato i postoji pravo žalbe. Ovo zvuči naročito deplasirano od njega, jer je on nedavno bez ikakvih prizivnih prava osudio dvoje hrvatskih novina, Feral Tribune i u nešto manjoj mjeri Novi list da su jataci Sotone, tj. da se iz njihovog pisanja jasno razabire da su u vlasti antikrista. Dvije novine su odmah uzvratile, pa je Feral sarkastično priznao da je stvarno Sotonin u Kustićevoj verziji vjere, u kojoj Boga više nema na nebesima nego se spustio u fotelju vođe obogotvorene nacije.

Novi list, pak, optužuje Perića i Kustića da se iznevjerili Božju zapovjed "Ne ubij!" i postali "propovjednici zločina", a kako su kršćanske vrijednosti ugrađene u zapadnu civilizaciju, oni su i propovjednici "divljaštva". Kustić se na te teške optužbe nije osvrnuo, valjda čuvajući municiju za neke iduće runde sučeljavanja, koje se u međuvremenu nastavilo. Pojavilo se, naime, i saopćenje Biskupske konferencije BiH koja "kolegijalno usvaja načela koja je msgr. Ratko Perić kao mjesni biskup izrekao na Hrvatskom narodnom saboru" u Mostaru. Ujedno se optužuje međunarodnu zajednicu zbog ignoriranja izborne volje Hrvata u BiH.

To je optužba koja zvuči pomalo burleskno zna li se da dolazi iz Katoličke crkve, gdje je princip "međunarodnog mješanja" u izbor lokalnih crkvenih čelnika već stoljećima uobičajeno. Štoviše, kada je u Hercegovini proteklih godina dio mjesnog svećenstva pokušao osporiti ovlasti Vatikana u tim pitanjima, izbačeni su iz crkvenih redova i pored gorljive podrške tamošnjih vjernika. Tada se za "volju" hrvatskog naroda ni Perić ni ostali pripadnici crkvene hijerarhije (točnije njen tzv. pavlovski dio kojem pripada mostarski biskup) očito nisu previše zanimali.

Koliko je stav katoličkog svećenstva u BiH tvrd vidi se odatle što je uobličen u službeno stanovište Biskupske konferencije, a ne pojedinih biskupa kao u Hrvatskoj. A to je već stvar za Vatikan, ukoliko je uopće voljan od nečega se ograditi, ili barem objasniti što zapravo Katolička crkva namjerava u Bosni i Hercegovini.

Marinko Čulić