AIM: start



SAT, 10 MAR 2001 11:19:53 GMT

Akcija 'Makro': Kako zaustaviti trafficking?

Banjaluka, 10. Mart 2001. (AIM)

Prostitucija u BiH više nije nikakav problem! Za samo jednu noć udruženi bh. policajci su, uz podršku IPTF-a i SFOR-a, pretresli 38 bordela u oba entiteta i Brčko Distriktu, i iz njih oslobodili 177 žena, žrtava trgovine bijelim robljem. Ako se čuvari zakona još pet, šest puta ovako razlete, očas posla će sve noćne dame biti 'oslobođene' i vraćene u svoje Ukrajine, a najt barovi u BiH će biti pretvoreni u mliječne restorane i dječije vrtiće.

Ova priča nije izmišljena. Dobijena je ukrštanjem saopštenja UN Misije u BiH o uspješnoj policijskoj operaciji 'Makro' i malo slobodnije novinarske interpretacije. Storija je, naravno, lijepa, optimistična i nadasve politički upotrebljiva. Jedina joj je mana što nije baš istinita.

Akcija ironičnog naziva 'Makro' izvedena je u noći između 2. i 3. marta. Čim je svanulo, dok su se umorni inspektori još natezali sa debelo našminkanim damama i njihovim gazdama, Misija UN-a u BiH je slavodobitno objavila rezultate 'zajedničke akcije MUP-a RS, BiH Federacije i Distrikta Brčko' . Akcija je pripremana dva mjeseca i, kako je navedeno, ' osim što su žrtve trgovine ljudima oslobođene , operacija je jasno pokazala da se obuka policije isplatila jer je sada moguće da policija djeluje zajedno bez obzira na entitetsku i etničku pripadnost'.

Noćne dame su se tako, iznenada, našle u ulozi promotora multietničke BiH. Čak je i šef UN Misije u BiH, general Žak Klajn, lično pohavalio učesnike operacije 'Makro'.

Međutim, epilog ove priče o 'oslobađanju' 177 žrtava trefikinga, pokazuje da je akcija 'Makro', uz svu medijsku pompu, imala prilično mršave rezultate. Pokazalo se da je od 177 prostitutki privedenih na informativne razgovore, oslobođeno tek njih sedam, (po drugim podacima 12), dok su se ostale, sa prekršajnom prijavom ili bez nje, najvjerovatnije vratile na svoja 'radna mjesta' na radost svojih gazda i mušterija. Dok su se 3. marta uveče, na televizijskim dnevnicima , vrtjele vijesti o 'uspješnoj akciji Makro' dame su se vrtjele oko svojih šipki, a pravi makroi su, uglavnom, nastavili biznis.

Iako je u akciji 'Makro' pretreseno 38 noćnih barova, samo su dvojica gazda pritvorena, a protiv još dvojice je podnesena krivična prijava. Ostalima policajci nisu uspojeli dokazati da su se bavili organizovanjem prostitucije. Čak i kada je riječ o pomenutoj četvorici osumnjičenih, među kojim je i vlasnik noćnih barova 'Kis I' i 'Kis II' u Banjoj Luci, biće nemoguće dokazati da su se oni bavili trgovinom ženama. A po Krivičnom zakonu RS, jedino je trgovina ženama radi prostitucije sankcionisana kao ozbiljno krivično djelo, za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina. Sva ostala djela iz 'ove obasti' su, po zakonu, na granici između težeg prekršaja i lakšeg kriminala.

Akciju 'Makro' je na inicijativu UN IPTF-a, odnosno međunarodnih policijskih snaga u BiH, organizovala Zajednička međuentitetska radna grupa, kojom je predsjedavao Dragomir Jovičić, načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a RS. Tri dana nakon akcije Dragomir Jovičić je izjavio da je u noći između 2. i 3. marta izvršena racija u 15 najt barova u RS, nakon čega su uhapšena dvojica gazda: jedan sa Sokoca i jedan iz Zvornika. Tom prilikom je u ovom entitetu, po njegovima riječima, privedeno 100 noćnih dama, od kojih je 20, zbog bavljenja prostitucijom, dobilo zabranu daljeg boravka na teritoriji RS. Protiv njih su podnesene prekršajne prijave, i one bi trebalo da budu deportovane u svoje zemelje. I u Fedraciji BiH ovakve mjere su izrečene protiv 40 noćnih dama.

Jovičić tvrdi da je od svih 177 dama sa cijele teritorije BiH, samo sedam njih zatražilo zaštitu i povratak kući. "Ostale su puštene i one su se najvjerovatnije vratile u barove u kojim su i ranije radile", kaže Jovičić. Pomenutih sedam žena, koje tvrde da su u BiH dovedene na prevaru i fizičkim maltretiranjem natjerane na prostituciju, će bez sumnje otputovati kući, ako to već nisu učinile. Njima će u tome pomoći Međunarodna organizacija za migracije OIM i Komisija UN-a za ljudska prava. Što se tiče onih dvadeset iz RS i 40 iz F BiH, kojima je zabranjen dalji boravak u zemlji, one će, kako je pokazala dosadašnja praksa, najvjerovatnije svoj posao ubuduće obavljati ilegalno. Da zametnu tragove, one će promijeniti bar, možda i entitet, ali kući otići neće. "Takve žene su nama veliki problem. Sada je 60 žena u BiH u postupku deportacije. Međutim, međunarodne organizacije su zainteresovane da samo onim ženama koje zatraže njihovu zaštitu, pomognu da otputuju kući. Za one kojima organi vlasti zabrane dalji boravak u zemlji, nisu zainteresovane ni ambasade njihovih zemalja, ni međunardne organizacije. Mi u RS, kao ni u F BiH, nemamo organ koji se bavi deportacijom, a nemamo ni novaca za to", kaže Jovičić.

Ima slučajeva da protjerane noćne dame i odu kući, ali na kratko, da bi se ponovo vratile u BiH. Neke to učine uz falsifikovane pasoše, a neke tako što dozvolu sa boravak i rad zatraže u drugom bh. entitetu. Posebna priča su gazde barova koje su, kao što se iz rezultata akcije 'Makro' može jasno naslutiti, uspjeli da ubijede udružene međuentitetske i međunarodne policajce da se u njihovim lokalima ne vrši prostitucija i da su njihove dame tu samo da plesom, striptizom i lijepim osmijehom razgale mušterije. "U nekoliko barova smo uspjeli naći spiskove mušterija sa tarifama usluga, evidencije koje su vodili konobari i neke slične predmete koji mogu biti materijalni dokaz da se u tim objektima obavljala prostitucija. Protiv gazda tih barova su podnesene krivične prijave, za ostale jednostavno nismo imali osnova za krivično gonenje", objašnjava Jovičić.

Akcija 'Makro' je ponovo aktuelizovala intrigantno pitanje: da li su entitetski, a možda i međunarodni policajci, umiješani u rabote oko noćnih klubova? Da li je vlasnicima barova dojavljeno da će u noći između 2. i 3. marta biti obavljena velika racija? Možda je upravo to razlog što je većina njih na vrijeme uklonila tragove, koji mogu poslužiti kao sudski dokazi. "Ne mogu reći da je policija umiješana u organizovanje prostitucije, ali imamo nekih operativnih podataka o tome da neki pripadnici policije, u slobodno vrijeme učestvuju u obezbjeđenju objekata u kojima se vrši prostitucija. Imali smo i slučajeva da policajci, bilo domaći ili međunarodni, koriste usluge noćnih dama, što je i javnosti poznato, kaže Jovičić.

Jedan neimenovani zvaničnik UN-a iz Sarajeva izrazio je sumnju u nepristrasnost lokalnih policija prilikom izvođenja akcije 'Makro' rekavši da je akcija spremana dva mjeseca a da su policajci IPTF-a na terenu za raciju saznali samo dva tri sata prije njenog izvođenja. "To nije tačno. IPTF na terenu je znao sigurno nekoliko dana ranije za tu akciju, s obzirom da je centala IPTF-a znala za to još mjesec dana ranije. Zašto onda nisu obavijestili svoje policajce, nismo valjda mi jedini obavezni da to činimo", kaže Jovičić. I dodaje:"Uostalom, to je bila zajednička akcija. Nama je pomoć IPTF-a mnogo značila, s ozirom na to da većina njihovih policajaca dolazi iz zapadnih zemalja i da oni imaju mnogo više iskustva u borbi protiv ovakve vrste kriminala".

Tri dana nakon akcije 'Makro' Međunarodna organizacija za migracije IOM je saopštila da je zbrinula 12 žena koje su oslobođene u toj akciji. Sve one su, prema navodima IOM-a, dovedene u BiH na prevaru ili prisilno, sve su imale lažne pasoše i bile su u starosnoj dobi od 14 do 27 godina, što će reći da je među njima bilo i maloljetnica. Izjavile su da su na prostituciju natjerane izgladnjivanjem i batinama i da su zatvarane po podrumima. Njima je IOM pružio zdravstveno zaštitu i trenutno 'radi na njihovom povratku u Rumuniju i Moldaviju.'

Dakle, podaci IOM-a i policije o broju žena koje su nakon akcije 'Makro' zatražile da se vrate kući, se jednostavno ne slažu. "Prema našim saznanjima, samo sedam žena je zatražilo zaštitu", kaže Jovičić.

Što se tiče navoda da je među trefikovanim ženama bilo maloljetnica, čak djevojčica od 14 godina, Jovičić je mogao samo da potvrdi da je u jednom baru u Zvorniku otkrivena maloljetna prostitutka i da je protiv vlasnika tog bara podnesena krivična prijava. "Nije dovoljno naći maloljetnicu u lokalu, valja dokazati da je ona tu radi prostitucije. I naše djevojke putuju po inostranstvu, sjede tamo do kasno po kafićima, pa tu nema ničeg nezakonitog. Ako maloljetnica ima ispravan pasoš i prijavu boravka, mi nemamo razloga da protiv nje ili vlasnika lokala preduzimamo mjere. Naravno, ako je u pitanju navođenje djevojčica na prostituciju, to je onda ozbiljno krivično djelo, ali to, ponavljam, treba dokazati, tvrdi Jovičić.

Jovičić dodaje da mu 'nisu poznati podaci' da su svih 12 navedenih žena imalo falsifikovane pasoše, ali da će, ako je to istina, entitetski organi vlasti, 'preduzeti zakonom predviđene mjere'.

Na kraju ostaje sasvim nejasno koliko je žena u akciji 'Makro', kako se izrazio portparol IOM-a, 'izbavljeno iz sužanjstva kriminalaca'. Da li je tačno ono što je izjavio Žak Klajn, da je u noći između 2. i 3. marta oslobođeno 177 žena? Bio sam na konferenciji za štampu sa gospodinom Klajnom kada je on to izjavio. Pa može se to smatrati tačnim, u ovom smislu: svima njima je data prilika da traže zaštitu. Imale su, dakle, mogućnost izbora. Mogle su tražiti da se vrate kući. Ko je od njih iskoristio pravo da se oslobodi, a ko nije, to je već njihova stvar", obrazlaže Jovičić.

Prema saznanjima 'sa terena' većina žena koje su u BiH došle da se bave prostitucijom , uradile su to dobrovoljno i bilo im je sasvim jasno kojim će se poslom baviti na 'privremenom radu u inostranstvu'. Kako nam je rekao jedan inspektor koji je učestvovao u akciji 'Makro' (insistirao je, naravno, na anonimnosti), većina cura su jedva čekale da se obave formalnosti da bi se vratile na posao. "Kada sam jednu od njih pitao da li je bila primorana da za pare spava sa mušterijama, osorno mi je odgovorila: a šta tebe boli k.... za moju p....! E, sad vi meni recite je li ona žrtva trefikinga, ili profesionalna prostitutka", navodi anonimni policajac.

Milkica Milojević (AIM)