AIM: start



SAT, 10 MAR 2001 00:42:27 GMT

Crnogorska pomorska privreda

Brodolom flote

Da li je izvjestan totalni raspad nekada mocne crnogorske pomorske flote?

AIM Podgorica, 9.03.2001. godine

Crnogorski brodari, "Jugooceanija" iz Kotora i "Prekookeanska plovidba" iz Bara, posljednjih su sedmica na paklenim mukama. Dugogodisnje batrganje u plicaku medunarodne izolacije i balkanske politicke barustine rezultirali su takvom akumulacijom dugova i troskova da ovi danas daleko prevazilaze vrijednost preostale flote.

Svojevremeno je Vasilije Ilic, bivsi direktor «Jugooceanije» izjavio da bi samo za obnavljanje flote u ovoj kompaniji potrebno pedesetak miliona dolara. Slicna je situacija i u «Prekookeanskoj». A, para nema. Do kredita nije moguce doci, tako bar tvrde odgovorni. Jer, domace banke, kao sto je poznato, novaca nemaju. A, strane, izgleda, nemaju povjerenja u crnogorske brodare.

Opasnost od stecaja i konacnog unistenja ove - za Crnu Goru - vazne industrije postaje svakim danom izvjesnija. Od preko cetrdeset , koliko ih je prije nesto vise od jedne decenije brojala trgovacke flota, sada je u obije kompanije preostalo ukupno cetrnaest brodova - osam u «Jugooceaniji» i sest u «Prekookeanskoj plovidbi». Ova velika redukcija flote postala je i osnovna mjera obima katastrofe koja je snasla crnogorske pomorce.

Javnosti je, medutim, odavno predoceno da je veci broj «nedostajucih» brodova prodat. Neki, navodno, manje, a neki vise povoljno. Ali, kome i pod kojim uslovima su prodati, to je jos uvijek u velikoj mjeri nepoznanica. Pa se nepovjerenje manjinskih akcionara ponijesalo sa opravdanim strahom da bi uskoro mogli ostati i bez znaztnog dijela imovine, ali i bez posla.

Naizgled, stvar je jasna kao dan: treba se uzdati u sopstvene snage, prodati sto je moguce, sacuvati neko materijalno jezgro u kompanijama, osloniti se na postojece poslovne kapacitete, te uz bozju pomoc i angazovanje drzave - poceti od pocetka.

Naravno, menadzerske ekipe kompanija su vec reagovale, nudeci programe sanacije. Nedavno je Andrija Perisic, direktor «Jugooceanije» objasnio strategiju oporavka. Ukratko, ona podrazumijeva prodaju dijela preostalih brodova, smanjenje broja radnika, snizavanje mjesecnih primanja i dobru nadu da ce, za dvije - tri godine kompanija biti u prilici da opet napreduje i ostvaruje profit. Na slican nacin razmisljaju i u «Prekookeanskoj», gdje isticu da je njihova situacija nesto povoljnija, buduci da posjeduju marinu i terminal (procijenene na 26 miliona DEM).

Ovakva logika sanacije ima u vidu da se na crnogorsku privredu obrusio citav niz nepovoljnih okolnosti koje nije bilo moguce kontrolisati. Tako se sankcije medunarodne zajednice, zaostajanje za savremenim standardima u pomorstvu, zastrajeli nacin obucavanja i obrazovanja pomoraca, izgon iz medunarodne pomorske organizacije (IMO), veliki dugovi, desetkovana i zastarjela flota, navode kao kljucna objasnjenja za brodolom koji je dozivjela crnogorska pomorska drzava.

Iz toga bi trebalo zakljuciti da je crnogorsko pomorstvo u dobrim rukama, samo mu, eto, vjetrovi nisu bili naklonjeni. Pa su, dakle i restriktivni i sanacioni programi u kompanijama posljedica koja se nije mogla preduprijediti.

Manjinski akcionari u to ne vjeruju. Zato su nedavno u "Jugooceaniji" odbili da prihvate program sanacije koji je ponudilo rukovodstvo preduzeca. Oni su, naime, smatrali da ponudeni radikalni sanacioni program vodi postepenom unistenju kompanije. Jer, program predvida da se od preostalih osam brodova "Jugooceanije" proda pet. A, preostala tri broda, koja bi trebalo da predstavljaju "jezgro buduce flote", kako to stoji u sanacionom programu, opterecena su hipotekom na zaostali doug od oko 9 miliona dolara, koliko sva tri priblizno vrijede.

"Za manjinske akcionare, neprihvatljivo je da drzava koja je nezasluzeno uzela vise od 52 odsto vlasnistva, za spas preduzeca ulozi samo 2 miliona dolara. Zbog toga sam ja na Zboru akcionara, u svoje ime, a kao akcionar, radnik i povjerilac, predlozio neku vrstu kompromisnog rjesenja. Ono podrazumijeva da se umjesto pet, prodaju dva broda, a da drzava uz vec ponudenu svotu ulozi jos 7-8 miliona dolara", kaze Petar Idrizovic, upravitelj stroja i jedan od manjinskih akcionara.

Idrizovic, naime, vjeruje da bi postupanje po njegovom prijedlogu, uz sadasnje povoljno stanje na svjetskom pomorskom trzistu, pomoglo kompaniji da izade iz krize, a eventualni pozitivni efekti poslovanja omogucili kupovinu jednog, ili dva polovna broda. Tako bi "Jugooceanija" postigla povoljniju poziciju, jer bi vrijednost flote na taj nacin nadmasila vrijednost duga, sto bi, zauzvrat, omogucilo hipotekarnu kupovinu novih brodova.

Ali, i u "Prekookeanskoj plovidbi" postoji slican plan sanacije kao i u "Jugooceaniji": da se od preostalih sest prodaju cetiri broda! A ove slicnosti u sanacionim programima podsjecaju na cinjenicu da ih podstice drzava koja - sto direktno, sto kroz paradrzavne fondove - ima vecinsko vlasnistvo nad kompanijama. Posto se ova taktika strucno definise kao "pokrice gubitaka kroz direktno umanjenje kapitala" i, posto, ukupni gubici - neisplaceni dugovi i akumulirani troskovi - daleko prevazilaze vrijednost flote i, jasno je da je strah manjinskih akcionara da ce ostati na ulici opravdan.

Skorasnje saznanje crnogorskih pomoraca da se, prvenstveno greskom i zbog indiferentnosti drzave ne vode ni na "bijeloj listi" Medunarodne pomorske organizacije (IMO), samo je jos snaznije podstaklo nepovjerenje u volju drzave da stvari popravi i izvede na cistac. Oko 4000 ljudi naslo se u tjesnacu izmedu propalih domacih firmi i neizvjesne buducnosti za njih i njihove porodice. Primorski gradovi Kotor i Bar gotovo su u potpunosti zivjeli od pomorske privrede.

Kotor je prema broju registarskih tona po glavi stanovnika bio najpomorskiji grad na svijetu. Sada, medutim, tradicija duza od hiljadu godina stavljena je na kusnju. Iako su medunarodni embargo i sankcije znatno doprinijele nevoljama crnogorskih brodara, kako je opasnost od konacnog kraja sve bliza, sve se jasnije ukazuje i poslovna nesposobnost vecinskih vlasnika kao izvor tesko rjesivih problema. Vlada Crne Gore jos nije pokazala da ima jasnu viziju o buducnosti pomorstva. A, nedsotatak strategije svakako nije svar za koju se mogu optuziti medunarodne sankcije. Na primjer, Fakultet za pomorstvo i srednja pomorska skola u Kotoru i dalje rade, ali oko 600 studenata i daka se u ovom trenutku skoluju za zvanja koja pomorska industrija danas ne priznaje. Pored mnogo materijalnih problema s kojima sam Kotor ne moze izaci na kraj, treba pomenuti najmanje ocekivani - nedostatak odgovarajucih udzbenika!

Potencijalna nezaposljenost mornara vise nije prosto "njihova stvar". Cinjenica da se pomorska privreda u cjelini, i radni potencijal i kapital, nalaze jednom nogom u ambisu propasti pogada na najkonkretniji nacin zapravo citavu Crnu Goru. Jer, svojevremeno je pomorska industrija Crnoj Gori donosila, kako se procjenjuje, od 35 do 40 odsto deviznog priliva. Prema nekim istrazivanjima, kako je to nedavno objavio Branislav Corovic, profesor na Fakultetu za pomorstvo u Kotoru, na stranim brodovima plovi od 1100 do 1200 crnogorskih pomoraca koji zaraduju izmedu 35 i 37 miliona dolara godisnje. Najveci dio ovog novca oni trose kod kuce, a to je istovremeno i cvrsta valuta za koju Crna Gora ne trosi nikakve resurse.

Ima li se u vidu da je Crna Gora prihvatila njemacku marku kao sopstvenu valutu u situaciji kada njen godisnji spoljnotrgovinski deficit redovno prelazi cifru od 100 miliona dolara, jasno je da pomorstvo ovdje nema odgovarajucu zamijenu. Zato bi njegovo konacno potapanje neizbjezno ugrozilo citavu zemlju.

Goran VUJOVIC (AIM)