AIM: start



TUE, 06 MAR 2001 11:08:46 GMT

Specijalni odnosi SRJ i RS: Okvir bez slike

Banjaluka, 6. mart 2001. (AIM)

Sporazum o specijalnim paralelnim vezama između Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i Republike Srpske (RS) (potpisan u Banjaluci 5. marta), nazvan je u jednim ozbiljnim novinama, još dok je bio u nacrtu, 'ramom za sliku'. Oni koji ga budu tumačili nakon potpisivanja, vjerovatno ovakvoj definiciji neće imati šta dodati.

Suštinu Sporazuma predstavlja definisanje njegovih ciljeva. Oni su, prema tvorcima Sporazuma, 'razvoj institucionalnih i svih drugih oblika saradnje u okviru opštih političkih i privrednih uslova, uz uvažavanje posebnih interesa, i razvoj transparentne saradnje izvršnih, zakonodavnih i drugih institucija' (član 1.).

Članom 2. predviđeno je da će učesnici posebno unapređivati saradnju u oblasti privrede, planiranja, zakonodavstva, privatizacije i denacionalizacije, nauke i tehnologije, obrazovanja, kulture i sporta, zdravstva i socijalne politike, turizma i zaštite okoline, informisanja, zaštite sloboda i prava građana u skladu sa najvišim međunarodnim priznatim standardima, suzbijanju kriminala i odbrani. Ostale odredbe odnose se na tehniku izvršavanja Sporazuma.

Sa samo jedanaest članova, od kojih samo dva regulišu ciljeve zaključivanja, sporazum prije svega predstavlja političko-diplomatski okvir u koji bi se trebao slagati mozaik političkih želja. Kako će se u tome napredovati - za sada je teško predvidjeti?

Premijer RS Mladen Ivanić istog dana je objelodanio da postoje 52 problema koja dolaze na red za rješavanje na osnovu potpisanog Sporazuma. Među prvima, po njegovim riječima, naći će se problem privatizacije preduzeća i banaka iz SRJ i odnosi u elektroprivredi, posebno izgradnja dalekovoda Ugljevik - Rača - Sremska Mitrovica. Međutim, za svaki dalji korak potrebno je sačiniti poseban aneks, u čijoj izradi učestvuje i Kancelarija Visokog predstavnika za BiH (OHR). Koliko će OHR imati razumijevanja za namjere i želje potpisnika, zavisiće od mnogih faktora. Jedan od njih je, svakako, politička klima u BiH i stepen saglasnosti relevantnih političkih faktora na nivou njenih zajedničkih organa. Tog i takvog stepena razumijevanja u BiH za sada nema.

Potpisivanju sporazuma u Banjaluci nije prisustvovao niko o visokih zvaničnika BiH iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda. Ministar inostranih poslova BiH Zlatko Lagumdžija zatražio je odlaganje potpisivanja zbog porodičnih obaveza, vezanih za obilježavanje vjerskog praznika Bajrama, što bi se moglo tumačiti neuobičajenim argumentom u međudržavnim odnosima. Ako se tome doda najava Stranke za BiH, koja je članica vladajuće Alijanse za promjene u Federaciji BiH, da će od Ustavnog suda BiH zatražiti poništenje Sporazuma, teško je povjerovati da će potpisani sporazum otići dalje od svojih načelnih odredbi.

Sumnjičenja I nepovjerenje na relaciji Banjaluka - Sarajevo staviće Kancelariju visokog predstavnika u nezahvalnu ulogu arbitra, koji će jednima morati objašnjavati zašto je odobrio potpisivanje Sporazuma I učestvovao u usaglašavanju stavova za njegov nacrt, a druge da treba razumjeti osjetljivost prvih kada je u pitanju I najobičnija saradnja sa SRJ. Približavanje ponekad dijametralno suprotnih stanovišta i uspostavljanje balansa između neophodnosti regionalnih integracija i unutrašnjih političkih frustracija neće biti nimalo lak posao.

Sporazum bi mogao unijeti dodatni nemir i u političkim odnosima u RS. U poslaničkim krugovima političkih partija iz Federacije BiH Sporazum je naišao na kritike i osporavanja. Bošnjački članovi Ustavne komisije Narodne skupštine RS Sulejman Tihić, Remzija Kadrić i Senija Bubić već su zatražili od visokog predstavnika za BiH da Sporazum poništi, smatrajući da on ugrožava vitalne interese i prava bošnjačkog naroda.

Bez obzira na komplikacije koje slijede, potpisani Sporazum je za građane RS imao izuzetan simbolički značaj. RS je nakon pet godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma realizovala pravo koje joj je Mirovnim sporazumom priznato, a prvi put je u posjetu Banjaluci došao jedan predsjednik SRJ. To se moglo vidjeti po atmosferi na ulicama Banjaluke prilikom njegovog potpisivanja. Oni koji su pratili dolazak Koštunice tvrde da su se prizori od aerodroma Mahovljani do Banjaluke mogli porediti sa dečecima koji su svojevremeno priređivani Titu. Napokon, moglo se to zaključiti i po reagovanjima političkih partija u RS, koje su prvi put saglasne u ocjeni da je potpisivanje sporazuma važan događaj za građane RS, SRJ i BiH.

Najveći politički profit iz Banjaluke nosi Vojislav Koštunica. U njegovom nastupu nije bilo političke euforije ni trijufalizma. Razložnom retorikom naglašavao je značaj povezivanja sa susjedima, iznoseći puno razumijevanje za Lagumdžijine primjedbe i prigovore koji mogu uslijediti. "Vodili smo računa da ne pravimo nešto što će biti sporno i jasno smo stavili do znanja da poštujemo suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost BiH", rekao je. Uzgred, Lagumdžiji je stavio do znanja da su diplomatski odnosi između SRJ i BiH uspostavljeni na srpski vjerski praznik Bogojavljenje, a otpravnici poslova razmijenjeni na vjerski praznik Sretenije, te da uvijek nije moguće poštovati mnoge vjerske praznike na našim prostorima.

I javnost i potpisnici nestrpljivo očekuju reakcije međunarodnih zvaničnika. Za sada stižu umjerena reagovanja, u kojima se ne propušta staviti do znanja da odnosi iz sporazuma moraju biti transparentni I uvažavati nezavisnost BiH. Visoki predstavnik za BiH Volfgang Petriča, koji je lično učestvovao u usaglašavanju stavova oko nacrta Sporazuma, poručio je da 'nema razloga za zabrinutost da bi Sporazum mogao dovesti do novih teritorijalnih podjela'. Da li će to biti dovoljno za strah da je ponovo na sceni 'velikosrpski hegemonizam' (Mesić!), da su ugroženi vitalni interesi Bošnjaka (Tihić) I da su narušena isključiva prava države BiH (Silajdžić), ostaje da se vidi.

Branko Perić (AIM)