AIM: start



THU, 01 MAR 2001 22:09:33 GMT

Mesićeva obitelj ne ide stopama Tuđmanove

Aim, zagreb, 1.3.2001.

Na službenoj web stranici hrvatskog predsjednika Stipe Mesića sve je donedavno stajao podatak kako je novi stanovnik Pantovčaka vlasnik osobnog automobila marke golf. Ta nedavno uklonjena informacija nalazila se uz bok s drugim biografskim crticama iz života drugog hrvatskog predsjednika. Sve dok netko, vjerojatno kakav Mesićev savjetnik, nije sugerirao da se to ukloni, ocijenivši kako baš nije impresivno da taj podatak stoji na službenoj predsjednikovoj Internet stranici.

Godinu dana otkako se, nakon pobjede na predsjedničkim izborima u veljači 2000., uselio u prostor kojeg je Tuđman volio zvati Predsjedničkim dvorima, a novi hrvatski predsjednik nekadašnjoj Titovoj vili naprosto vratio tek ulicu i broj: Pantovčak 241- Mesić nije bio povezivan ni s jednim skandalom da se on, ili netko od članova njegove obitelji, okoristio vlašću u stjecanju materijalnih bogatstava. Dok su se uz Tuđmanove, gotovo od prvog dana vladavine, naprosto lijepile takve afere, Mesić medijima, čak ni onima koji mu nisu skloni, nije davao povoda da ga vežu s kriminalnim poslovima ili onima na rubu zakona. Ta se priča o njemu povukla tek jednom - njegova kći Dunja, u vrijeme prvog vala privatizacije, dok je njen otac Stipe Mesić još bio visoki dužnosnik HDZ-a (u to je vrijeme obnašao dužnost predsjednika Sabora), spominjala se kao jedan od dioničara našičke Cementare. Čak joj je, tvrdili su u to vrijeme mediji, bio odobren i menadžerski kredit u visini od milijun DEM, što je u cijeloj HDZ-ovoj pretvorbi bila špranca po kojoj su bez kune u džepu preuzimane tvornice, hoteli, poljoprivredna dobra.

No, kad se ime Mesićeve kćeri u tom kontekstu počelo pojavljivati u javnosti, od cijelog se posla brzo odustalo, a Mesić je kasnije izjavljivao kako je čitavu tu stvar netko vješto namjestio da bi ga kompromitirao. Ovaj je novinar neposredno nakon što je Mesić stupio na dužnost, u veljači 2000., boravio u njegovu rodnu mjestu, slavonskom gradiću Orahovici, gdje živi njegova brojna daljnja i bliža rodbina. Mesićev bratić Zlatko, koji je u ratu i neposredno nakon toga radio u vojnoj obavještajnoj službi SIS, tada, kad mu je rođak izabran za šefa države, bavio se uzgojem ovaca. Kad je ovaj novinar godinu dana poslije ponovno posjetio Orahovicu, uvjerio se da nitko od Mesićevih nije napredovao, niti je činjenica što im je rođak postao šef države, bilo što promijenila u njihovim životima. Zlatko Mesić i dalje se bavio uzgojem ovaca i imao ih je točno kao i godinu dana ranije - četiri stotine. U Tuđmanovo vrijeme takvo bi što bilo nezamislivo. Kao SIS-ovac, Zlatko Mesić zacijelo bi već postao general, ili u najgorem slučaju šef osiguranja predsjednika Republike.

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman kad je u pitanju bio materijalni i statusni probitak članove njegove obitelji, ili njegov osobni, nije imao takvih skrupula. Samo dan prije nego što će hrvatski Sabor 1992. donijeti zakon kojim se zabranjuje otkup rezidencijalnih objekata i vila, ogromnu kuću u Nazorovoj (vila s više od 400 četvornih metara i okućnicom od 1.400 m2) kupit će za smiješnih 213 tisuća DEM. Prije toga hrvatska je Vlada za temeljitu rekonstrukciju vile i iseljenja stanara koji su živjeli na katu, te posebne mjere osiguranja, iz proračuna uložila više od milijun DEM. Tada se pričalo kako će - kad Tuđman jednom ne bude predsjednik - skupocjeni sustav osiguranja biti maknut, no on se oko Nazorove 59 nalazi još i danas.

Cijela Tuđmanova obitelj - uključujući i njegove unuke Dejana i Sinišu Košutića - doživjela je ekonomski procvat za desetgodišnje vladavine glave obitelji. Njegova kći Nevenka, do Tuđmanova dolaska na vlast ni po čemu osobita službenica u Leksikografskom zavodu, dobila je ekskluzivni poslovni prostor u središtu Zagreba, čiji je vlasnik Ministarstvo obrane. Njena tvrtka "Netel" bavila se prodajom Sonyijevih mobilnih telefona i druge luksuzne robe; a s hrvatskim tajkunom Ivicom Todorićem sklopila je ekskluzivni ugovor o snabdijevanju njegove tvornice "Ledo" kornetima za sladoled. No, ni to joj nije bilo dosta pa se upustila u krajnje sumnjiv posao opremanja sveučilišta i državnih institucija telefonskim centralama, za što je, uzimala veliku gotovinsku proviziju od tvrtke kojoj je omogućavala dobivanje poslova. Taj se slučaj sada nalazi u policijskoj istrazi i samo zahvaljujući neodlučnosti i sporosti Račanove vlade, predmet još nije dospio na sud.

Mlađi Tuđmanov sin Stjepan u vrijeme rata bio je liferant robe za Hrvatsku vojsku, što je posao koji ne zahtijeva osobitu pamet da bi se steklo bogatstvo. Do rata komercijalist u "Agrokoki", preuzeo je HDZ-ovu tvrtku "Domovina", a sjajni poslovi kao što je bila opskrba namirnicama Studentskog centra u Zagrebu, pružali su mu se kao na dlanu. Kasnije, Tuđman mlađi počeo se baviti ugostiteljstvom, a imao je i ambiciju snimati filmove. Bila mu je obećana i koncesija za televiziju u Zagrebu, no smrt svemoćnog oca pokvarila mu je planove.

Stariji Tuđmanov sin, sveučilišni profesor Miroslav, koji je za očeva života bio šef hrvatskih tajnih službi, stekao je raskošnu vilu na Braču i luksuzni grand cherokee, a mediji ga, nakon smrti Franje Tuđmana povezuju i s upetljanošću u šverc skupocjenih automobila. Čak su i Tuđmanovi unuci, već spomenuti Siniša i Dejan, dobro profitirali zbog činjenice da im je djed šef hrvatske države. Siniša je uživao u nimalo jeftinom sportu - automobilskim utrkama, na koje su njegova baka Ankica i mama Nevenka znale dolaziti helikopterom Hrvatske vojske. Tuđmanova supruga Ankica, koja je i sama bila predmet afere s oročavanjem više od 200.000 DEM u Zagrebačkoj banci, za koje se nije znalo podrijetlo, bila je ponosna na svoje uspješne unuke. Za Dejana, koji se u početku karijere bavio uvozom sokova i dasaka za glačanje, a potom postao vlasnik štedionice i na kraju Kaptol banke, znala je govoriti: "Reći ću vam da sam ponosna na moju djecu i moje unuke, pogotovo na Dejana, i da bih bila sretna kad bi barem 10 posto mladih ljudi u Hrvatskoj radilo koliko on radi i uzelo na sebe takav rizik i toliku odgovornost". No, upravo ovih dana Dejanova Kaptol banka otišla je u stečaj, potvrđujući kako unukov bankarski genij puno slabije funkcionira otkako je nestalo zaleđa moćnog djeda.

Nakon smrti Tuđmana njegova je obitelj temeljito pročešljala Predsjedničke dvore i odande u privatnu zbirku umjetnina prebacila sve slike što ih je pokojni predsjednik dobivao na poklon. Kako bi se u budućnosti izbjegle takve stvari, hrvatska Vlada upravo priprema Zakon o sukobu interesa, po kojem državni dužnosnici ne samo što ubuduće neće moći upravljati svojim privatnim tvrtkama, već neće moći ni primati vrednije poklone u svoje vlasništvo. Darove vrijednosti do 500 kuna neće biti obvezni prijaviti, dok poklone čija vrijednost prelazi taj iznos, obavezno moraju prijaviti. Svaki poklon čija vrijednost bude veća od prosječne mjesečne plaće u Hrvatskoj (sada je to nešto manje od 1000 DEM) dužnosnik neće moći zadržati za sebe. To će posve isključiti mogućnost da netko, kao što je to iskoristio Tuđman, za svog mandata stekne reprezentativnu galeriju slika i umjetnina.

Drago Hedl