AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 28 FEB 2001 21:51:08 GMT

    Predizborne poruke: govor mrznje

    Djeca manjeg Boga

    "Nece oni nama odredivati drzavu". Poruka koju su poslanici SNP nedavno odaslali manjinama u Crnoj Gori samo je ponavljanje vec videnog: govor mrznje kao prijetnja slobodnom izboru onih koji ne pripadaju pravoslavnoj vecini

    AIM Podgorica 27.02.2001. godine

    Crnom Gorom ponovo uoci izbora, kao zalet za najavljeni referendum o drzavnom statusu, odlije`u stare rime. "Nacionalne manjine mogu odluciti sudbinu Crne Gore", kilknuo je iz bijela grla poslanik Socijalisticke narodne partije Momcilo Vucetic. Evo, do koje je racunice dosao narodni izabranik, te mu noc san ne donosi. Generalno, glavnu krivicu snosii crnogorska vlast, zato sto nije prihvatila zahtjev Socijalisticke narodne partije i Narodne stranke da na referendumu glasaju i gradani Srbije rodom iz Crne Gore, i onaj da referendumska odluka bude valjana samo ako za nju bude glasalo preko 50 odsto ukupno upisanih biraca. Vucetic je omastiljao olovku i sabrao: Crna Gora ima oko 450.000 upisanih biraca.

    Ako izade pola od te brojke ( dakle 225.000) bice dovoljno za punovaznost referendumske odluke. Onda slijedi najstrasnije: polovina plus jedan od te polovine dovoljna je da bude izglasana crnogorska drzavna nezavisnost. Zakljucak se nametnuo sam od sebe: " Ne moze 110.000 ljudi odluciti o drzavno- pravnom statusu.Toliko u Crnoj Gori ima pripadnika nacionalnih manjina".

    Sad, istina je: oko 25 odsto crnogorskih gra|ana su pripadnici manjinskih naroda. Poslaniku i patrioti Vuceticu samo nije palo na um da objasni, imali iko namjeru i moc da zabrani onoj ogromnoj dvotrecinskoj "pravoslavnoj vecini" da izade na referendum i po zakonu brojki prelomi sudbinu Crne Gore.

    Uglednici Narodne stranke koraknuli su jos malo dalje od kolega iz SNP-a. " Princip pozitivne diskriminacije podrazumijeva neutralnost manjina kada se odlucuje o fundamentalnim odnosima. Jasno je da nema fundamentalnijeg pitanja nego sto je drzava" - poucio je manjinsku sitne vecinski raspolozeni Predrag Popovic potpredsjednik Narodne stranke, koliko juce, potpredsjednik crnogorskog parlamenta, uzdanica multikulture, tolerancije i ostalog sezonskog bilja. Obogacen tim iskustvom, Popovic je osjetitio potrebu da pojedincima i pojedinkama, rodom iz naroda u nadleznosti nizeg Boga, preporuci da nista ne shvate licno, da oni ostaju prijatelji kao sto su i dosad bili.

    Nista strasno, samo valja ispsotovati prstom Tvorca ustanovljeni protokol. Dok izadnci probranog naroda budu obavljali istorijski zadatak trasiranja drzavne sudbine Crne Gore, manjinska celjad treba da ostanu kuci, broje sate ispod spustenih kapaka, otprilike kao da je napolju pomracenje sunca opasno po vid. Poslije ce svi nastaviti druzenje u punom iznosu. Ne samo to. Poslije ce im, u skladu s novom evropskom orijentacijom i saglasano s urodenom samiloscu, posveceni udijeliti sva prava koja im se, kao takvima, udijeliti mogu.

    Kad se tako krene sa i izvora, sve je jasno. Crna Gora za koju bi glasali svi, i njene "vecine" i njene "manjine", bila bi prirodno manje vrijedna od SRJ, u cijim temeljima bi bio ugraden glas samo izabarnih. Pri tom, treba imati na umu i nizu matematiku: SRJ danas u Crnoj Gori nikako ne moze biti izglasana ako se, na ovaj ili onaj nacin, ne ospori pravo njenim gradanima pripadnicima manjisnkih naroda da odlucuju o sudbini - svojoj, svoje zemlje, i svoje djece. Kad se pogleda iz malo drukcijeg ugla, razgovijetno se vidi: SRJ u Crnoj Gori moze opstati samo kao ideja, misao i praksa - diskriminacije.

    Red se potsjetiti: u Crnoj Gori je prema popisu iz '91 osim Crnogoraca (67 odsto) zivjelo 15 odsto Muslimana-Bosnjaka; 9 odsto Srba; 7 odsto Albanaca, i oko jedan odsto Hrvata. Sva istrazivanja javnog mnjenja pokazuju da pripadnici manjnskih zajednica u Crnoj Gori (osim Srba koji sebe ionako ubrajaju u vecinu, racunajuci zivot u SRJ) gotovo u punom iznosu, podrzavaju crnogorsku drzavnu nezavisnost.

    Naravno, "cistokrvni vitezovi" ne mogu, stvarno, oduzeti pravo bilo kojem crnogorskom gradaninu da glasa na izborima i odlucuje na referendumu. Nije to, posteno govoreci, ni njihova ambcija. Oni samo cine ono sto mogu - pokusavaju oskrnaviti to pravo, i rezultat koji moze proisteci njegovim uvazavanjem. Sastavni dio tog zahtjevnog posla je stvaranje nesnosne atmosfere, kako bi se pripadnici manjina "dragovoljno" odrekli svoje slobodne volje.

    Nista novo. Tako je bilo i uoci raspada SFRJ i uoci refrenduma '92. Smisao je operacje isti: red je aktivirati sve zalihe straha kako bi se pripadnici manjinskih narada umjesto s pitanjem sta ce biti s Crnom Gorom, u osami rapitivali - a sta ce biti s njima? Samo pod neizdrzivom dozom straha, oni mogu pristati da ne vide - koliko je nemoguce danas razdvojiti sudbinu svakog gradanina i svakog njenog naroda od sudbine - Crne Gore.

    Dakako, danas vise vrhovi SNP-a i NS ne mogu prozivesti stanje duha u kojm bi ljudi u ozbljnijem broju, mogli pristali da ih zive prekrije pustos. No, u Crnoj Gori se boj bije za svaku dusu. SNP i NS uveliko pospremaju teren za bojkot referenduma. U tom slucaju ko god, iz bilo kojeg razloga, ne izade da glasa o drzavnom statusu Crne Gore, dobro ce im doci: povecace izglede da na referendum ne izade 50 odsto upisanih biraca. Bez prekoracenja tog cenzusa, kao sto se zna, ni jedna odluka ne bi bila vazeca.

    Zato huk bijesa je nacin da se pokolebaju oni koji se po prirodi stvari osjecaju najugroznijima, krece ovako - na vrijeme. Uostalom, nije tesko evocirati uspomene. Poslije predsjednickih izbora, prije tri godine, pristalice Momira Bulatovica sav su grijeh za njegov poraz svalile na vjerolomne "Turke" i "Siptare". Osim ulicnih izliva espkog stvaralastva, ne temu "ko izdao prije i poslije" kaznene patriotske ekspedicije stizale su do kucnih pragova Albanaca, nastanjenih u Malesiji, nadomak Podgorice.

    Ostaje jos jedan tanani smisao pruke - nece oni nama. "Otadzinske" snage u dusama svojih sljedbenika nastoje zasaditi zastore kako oni ne bi primijetili kako etnicki destilovana Crna Gora ne postoji ni u statistici, ni na ulici, ni u kafani, ni u skoli, nigdje osim kao njihovo snovidenje. Onima koji pristanu na bunulo, bice cudno sto ta fikcija nece prohodati ni kad se bude odlucivalo o crnogorskom drzavnom stanju.

    "Nece oni nama" - to je, uz ostalo, terapeutsko sredsvo za dane koji dolaze, za buduci bijeg od stvarnosti. Neobicna je igra sudbine: to moze biti i njihova posljednja psiholoska slamka za koju ce se, kao za pjenu promasenog vremena, hvatati kad u uslovima jednakih sansi - ostanu u manjini.

    Esad KOCAN (AIM)