AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 19 FEB 2001 00:21:49 GMT

    Policijska posla

    Ministar u dimu brauta

    U svijetlu posljednjih dogadjaja, nikavo iznenadjenje ne bi bilo da istrage pokažu da su u spektakularnim likvidacijama posljednjih godina glavni učesnici bili policajci - kao izvršioci ili organizatori, svejdeno

    AIM, Beograd, 19. 2. 2001.

    Potpredsjednik vlade Srbije i ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović ni sam nije siguran da li je na njega pokušan atentat ili se slučajano zatekao na mjestu gangsterskog obračuna. Na uglu Bulevara kralja Aleksandra i Ulice generala Ždanova, 16. februara oko jedan sat, zaustavio se u srednjoj kolovoznoj traci ministrov službeni "audi A8"; na semaforu je bilo crveno svjetlo. Do njih, u desnoj traci, stajao je "BMV" u kom su bili Saša Milić (21) i Marko Marković (20). Drama je započela kada je iz pravca Ulice kneza Miloša dojurio "mercedes" sa Milojicom Djurišićem (41), Vladimirom Maćešićem (31) i Aleksandrom Veljovićem (21) i preprečio im put. Kako su na konferenciji za štampu ispričali Mihajlović i zastavnik MUP-a Dragan Pantić koji vodi istragu, Djurišić je izišao iz automobila sa pištoljem u ruci. Spazivši to, ministrov vozač je dao gas i prošao "kroz crveno" zaobišavši "mercedes"; u istom trenutku na raskrsnicu je pristigao drugi "mercedes" sa Mihajlovićevim pratiocima. Djurišić je tada zapucao na trojicu članova obezbjedjenja, ovi su uzvratili vatru... Kada se barutni dim slegao, nije bilo ranjenih, ali ni ljudi iz "BMV-a" i "mercedesa". Zahvaljući dvojici uniformiranih policajaca u redovnoj patroli koji su prisustvovali pucnjavi i zabilježila registracije automobila, sumnjiva petoraka je ubrzo uhapšena.

    Da li je organizirani kriminal u sprezi sa dijelom bivšeg policijsko-državnog vrha objavio otvoren rat novim vlastima? Pristalice ove tvrdnje navode da je riječ o trećem napadu za manje od mjesec dana. Najprije je 28. janura ranjen Dragan Jakšić, vozač novopostavljenog načelnika Resora državne bezbjednosti Gorana Petrovića. Zatim je 6. februara, pod još nerazjašnjenim okolnostima, izgorio džip Čedomira Jovanovića, šefa poslaničkog kluba u DOS-a u Skupštini Srbije. Konačno, sada se ministar unutrašnjih poslova gotovo našao u uličnoj pucnjavi. Prema riječima predsjednika srpske vlade Zorana Djindjića, novim funkcionerima se na različite načine prijeti. Sam Mihajlović je takodjer potvrdio da je i on primio izvjesni broj anonimnih prijetnji. Zastrašivanja novih vlasti lako bi mogla imati dva cilja. Prvi - da se okanu istraga o naručenim i profesionalnim ubojstvima koji su potresala Srbiju protekle decenije i uopće, o čudesnom svijetu korupcionaških i mafijaških poslova; i drugi - da ne shvate ozbiljno svoja obećanja o pravnoj i uredjenoj državi u kojoj se zna tko je kriminalac a tko policajac.

    Ipak, uprkos grompucateljnih najava novih čelnika da će stati na kraj organiziranom kriminalu, za sada se još ništa nije promjenilo. Najbolja potvrda je ubojstvo Milutina Šćepanovića (31) zvanog Križman i njegovog tjelohranitelja Gradimira Plakalovića (36) iste večeri kada se pucalo u Bulevaru kralja Aleksandara. Atomobilu sa ovom dvojicom ljudi iz podzemlja - Križman je, navodno, izmedju ostalog bio umješan u "biznis" sa naftom i drogama - približilo se drugo vozilo u Ulici kneza Miloša. Kroz prozor je pucano iz automatskog oružja i to bi bilo to... Brz, efikasan, "klasičan" beogradski zločin.

    Ova likvidacija, uz stotine drugih uspješnih "sačekuša", ukazuje i na stupanja kriminalizacije i opće nesigurnosti. Možda je Jakšić, Petrovićev vozač bio žrtava neuspješnog otimanja automobila; možda se i Jovanovićev džip zapalio sam od sebe uslijed nekog kvara; moguće je i da se Mihajlović, uslijed spleta okolnosti, umalo našao na nišanu nervoznog revolveraša - prema nekim tvrdnjama, Milić i Marković su zapravo pratili i uznemiravali Djurišićevu djevojku dok se vozila taksijem pa je ona momka pozvala u pomoć mobilnim telefonom. No, posije neprekinute serije nerasvjetljenih profesionalnih ubojstava u protekloj deceniji, nitko više nije spreman da prihvati slučajnost kao objašnjenje. Ne prihvata je ni Mihajlović - na pomenutoj konferenciji za štampu rekao je da ni ne očekuje da netko odmah prizna da je pokušao ubiti ministra unutrašnjih poslova.

    Odgovor na pitanje što se to zapravo dešava traži se zato u promjenama koje su zahvatile i podzemlje, odnosno u velikom ciklusu rasčišćavanja i razračunavanja: raskidaju se neke stare veze, pokušavaju se uspostaviti nove, starim poslovima se nastoji dati nova forma i tako dalje u istom pravcu. Kako je jedan od stubova bivšeg režima baš i bila sprega policijskog vrha i političko-mafijaških krugova, nije za očekivati da se te strukture predaju bez borbe, kao što ne treba trošiti riječi kad je u pitanju njihova bezobzirnost i spremnost na sve.

    Za sada je izvjesno samo jedno - na obje strane bili su policajci ili ljudi u vezi s njima. Djurišić je, istina, vlasnik kazina u hotelu "Ekscelzior", no njegovi suputnici su policajac pripravnik u OUP-u Rakovica (Veljović), odnosno bivši inspektor istjeran iz službe zbog obezbjedjivanja ljudi iz podzemlja (Maćešić). Vozač "BMV" Milić opet, sin je autoelektričara koji je obavljao poslove za MUP. Čitav slučaj nekako posjeća na ubojstvo Željaka Ražnatovića Arkana; poslije likvidacije najpoznatijeg srpskog paravojnog komandanta u hotelu "Interkontinetal" 15. januara 2000. dvojica od trojice uhapšenika bili su policajci, a sa Arkanom je ubijen i jedan visoki funkcionier saveznog MUP-a.

    Da se borba protiv organiziranog kriminala mora početi od radikalnog rasćišćavanja u policiji, svjesan je i Mihajlović. Nikakvo iznenadjenje, u svjetlu posljednjih dogadjaja, ne bi bilo da istrage potvrde da su u mnogim spektakularnim likvidacijama glavni učesnici bili policajci - kao izvršioci ili oragnizatori, svjedeno. Držanje MUP-a u dogadjajima od 5. oktobra ne smije predstavljati nikakvu amnestiju. Takodjer, ni pomoć koju su pojedinim liderima DOS-a pružili ljudi sumnjivih poslova ne smije postati pokriće za nove forme kriminalnih djelatnosti. Dok se sve te stvari ne dovedu na svoje mjesto, najave o borbi protiv krimniala neće zvučati drugačije od onih kojim su se razbacivale glavešine bivšeg režima.

    Filip Švarm (AIM)