AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    FRI, 16 FEB 2001 20:25:58 GMT

    Govor mržnje Slobodne Dalmacije

    Aim, Zagreb, 16.2.2001.

    U sklopu istraživanja govora mržnje, koji je zagrebačka nevladina udruga Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP) provela u splitskom dnevniku "Slobodna Dalmacija", analizirano je deset brojeva ovog dnevnika u periodu od 2. do 31. prosinca 2000. godine. S tim je u vezi analiziran svaki treći broj ovoga dnevnika - ukupno deset izdanja. Prema riječima Snježane Đorđević koja je aktivno sudjelovala u istraživanju, u deset analiziranih brojeva "Slobodne Dalmacije" govor mržnje je detektiran u 75 slučajeva. Naime, kaže Snježana Đorđević, tendencije pokazuju da se ne radi o klasičnom govoru mržnje - rasizam, seksizam i slično - već o političkoj ksenofobiji. postoji lista neprijatelja, koje se na sve moguće načine nastoji diskreditirati>, ocjenjuju u GOLJP-u. Jedna od neprijateljskih odnosno glavna neprijateljska meta "Slobodne Dalmacije", je sadašnja politička elita: vladajuća šestorka i predsjednik Stipe Mesić.

    Neprijatelj broj jedan je čelni čovjek hrvatske države Stipe Mesić, kojega su udarna novinarska pera ovoga dnevnika u svojih deset izdanja čak dvadesetosam puta negativno ocijenila. Primjerice, "Sadašnji predsjednik Hrvatske nije običan građanin koji si može dopustiti da javno mrzi Hercegovce...on tolikom mržnjom govori i djeluje protiv svega što je u vezi s Tuđmanom". Sa samo dva negativna poena manje na drugom mjestu neprijatelja nalaze se premijer Ivica Račan i ministri iz njegove Socijaldemokratske partije. Račan je, primjerice, "Političkim obmanama vješti premijer"; članovi njegove stranke "SDP-ovci dokazali kako krvi "na pozornici" u ovoj repertoarskoj sezoni neće bi-ti...oni gladni krvi ostali razočarani"; potpredsjednik Vlade Slavko Linić je "Slavko stečajko sirovi nervčik i silnik"; a ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević je < Ivanišević poznatiji kao bombaš Boško Buha".

    Vladajuća koalicija je sa 23 negativne ocjene zauzela treće mjesto na listi političkih neprijatelja. Sukladno takvoj percepciji o šestorki piše kao o . Tijekom tih deset izdanja bijes ovog dnevnika u samo tri slučaja se obrušio na Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku. Istodobno s domaćim neprijateljima ovaj dnevnik ima i svoje neprijatelje strance. Međunarodna zajednica ili u žargonu ovog dnevnika u "Slobodnoj se Dalmaciji" pojavila 36 puta u negativnom kontekstu. Sjedinjene Američke Države, Europska unija, NATO i Haaški sud, najčešće su mete napada. Primjerice, "Nekadašnje nacističke, fašističke, komunističke i osvajačke sile Europe nama danas sude...sudačka haaška velikobratska kamarila...."; "Oni se očito nikada nisu zapitali zašto UN nije nikada gonio zločine Amerikanaca, koji su u Drugom svjetskom ratu kao pse poubijali stotine tisuća civilnih "žutokljunaca" (tako su ih zvali), koji su bez ikakvih obzira prema ratnom pravu porušili cijele gradove u Njemačkoj ili koji je sud osudio predsjednika Sjedinjenih Američkih Ddržava Harry Trumana zato što je naredio da se bace atomske bombe na žutokljunce u Hiroshimi i Nagasakiju"...

    Istraživanje je, nadalje, pokazalo da tendencije ukazuju da je u pisanju ovoga dnevnika prisutan govor mržnje koji provocira nasilje, netoleranciju i konflikt u 26 slučajeva ili 35 posto analiziranog sadržaja. Primjerice, "Hrvati Hrvatska vas zove da joj vratite dostojanstvo i vjeru u vlastite snage, svoje sokolove!"; Naslov kojim se čitatelje plaši međunarodnom zajednicom kojom upravlja masonski lobi glasi: "Politika i okultizam u ložama: novi svjetski poredak kao masonsko djelo". Onda nadnaslov kojim se širi paranoja glede Haaga: "Odnosi s Haagom bili su u 2000. glavni kamen spoticanja hrvatske politike, ali to je tek uvertira za ono što tek slijedi". Ili "Ne smije biti olakog mirenja sa Srbijom, ali niti predavanja hrvatskih vitezova međunarodnom Minotauru". Inače, Minotaur i Polifem su poetske figure za kojima posežu novinari "Slobodne" da bi, valjda slikovitije, čitateljima dočarali svu grozotu Haaškog suda. Ovakva vrsta govora mržnje je, ocjenjuju u GOLJP-u, veoma opasna budući da mediji igraju ključnu ulogu u razvoju krize, sukoba i rata. Oni su, kažu, predigra u započinjanju sukoba i rata.

    svoje neprijatelje vidi i među nevladinim organizacijama, novinama (u "Slobodnoj" ih nazivaju tzv. nezavisne novine) i intelektualcima - koje nazivaju tzv. mislećim intelektualcima. No, omiljena meta napada su ipak nezavisne novine: tjednici "Feral Tribune" i "Nacional"; dnevnici "Novi list" i "Republika". Primjerice, "U jednom dijelu novinarstva buklja i suklja mržnja kao u valpurginoj noći..."; "..pa, čak Hitler i Mussolini nisu bili tako napadani u savezničkim publikacijama za vrijeme Drugog svjetskog rata kao Tuđman u Feralu, Nacionalu i ostalim propagandističkim glasilima "antihrvatske" alijanse, koja se, upravo, međusobno istrebljuje." Zatim, "Riječki Novi list u deskripciji godišnjice smrti Tuđmana rabio ideološki vokabular kojeg se ne bi posramio ni beogradski velikosrpski štab". Mnogo je prostora "Slobodne Dalmacije" rezervirano za objede na račun tjednika "Feral Tribune", koji prema sudu udarnih pera "Slobodne" "...djeluje isključivo sa svoga ideološkog polazišta kao glasilo neojugoslavenstva i dalmatinskog orjunaštva". No, to nije sve... "Feralovci su naprosto totalitarni i to ne skrivaju". Iza velikog naslova "Zapah Feralova Shita", stoji da "...najveći shit su, ipak, njihovi medijski zločini". Poznatom protivniku Feralovog "ideološkog polazišta" Jošku Čelanu pridružio se i sin Nikola koji poručuje glavnoj urednici "Feral Tribunea" Heni Erceg: "Na kraju sam shvatio teta Heni da ste vi i vaša tiskovina jedan običan parazit na Tuđmanovoj uspomeni...i da ništa ne valjate i da su vam montaže glupe".

    U GOLJP-u ocjenjuju da je negativističko pisanje ideološki obojeno, te da ga u najvećoj mjeri koriste novinari i urednici ovoga dnevnika. Radi se, naime, o tipu neuravnoteženog izvješća, prilikom kojeg se koriste argumenti tipa ad hominem. Dakle, bez mogućnosti da se čuje druga "oštećena" strana. Primjerice, "...premijer i njegovi ministri lažima štite razgradnju hrvatske suverenosti zbog podilaženja svojim sponzorima iz inozemstva uz čiju su pomoć došli na vlast"; "Izabrali su Mesića za predsjednika. Jesu li to bili Hrvati željni huncutarijata, ljepši spol zadivljen oštrom dlakom ili primitivci kojima odgovara birtaški žargon, svejedno...Ameri su dobro procijenili da nakon žilavog i ozbiljnog Tuđmana narodu treba komedijaš..."; "Hercegovački sindrom izmislili su pripadnici stranke "kako nam je dobro bilo pod Srbima";

    Drugim riječima, prisutna je komunikaciji koja je sugestivna i mobilizatorska, a njezin je cilj oblikovanje svijesti i ponašanja, u ovom slučaju, čitatelja "Slobodne Dalmacije" u skladu s interesima i projektima nekadašnje političke elite. Tendencije, kaže Snježana Đorđević, također pokazuju da je u šest slučajeva zabilježen govor mržnje temeljen na ne-činjenici, događajima koji se nikada nisu dogodili. Primjerice, "Haag priprema skori početak suđenja Domovinskom ratu!"; "Carla del Ponte na razgovor u Zagreb dolazi s optužnicama". Poetičnost kroz koju novinarski i urednički kadar izražava političku ksenofobiju spram svojih neprijatelja doista je impresivna. Smisao za negativnu imaginaciju najviše dolazi do izražaja kad je u pitanju Međunarodni sud u Haagu. S tim u vezi mogu se istaknuti poetske figure tipa: ; ; "Anonimni birokratski žbir".

    Kakvu ulogu igra u aktualnoj društveno-političkoj situaciji u Hrvatskoj, najbolje ilustrira učestalo sugeriranje čitateljima ovoga dnevnika da bi od vladajuće šestorke bilo najpoštenije da prestane lagati narodu i raspiše prijevremene izbore, budući da nije dorasla upravljati državom. Primjerice, "Demagoška driblanja koja svojom netaktičnošću i bezobzirnošću požuruju jednu tehničku stvar - tiskanje novih izbornih listića za prijevremene izbore"; "Ono što zaprepašćuje je činjenica da vodeći ljudi države lažu narodu u lice...slično obmanjuju i iz ostalih ministarstava, iz Vlade, Ureda Predsjednika...više im nitko ne vjeruje...oni se bezobrazno i nekažnjeno rugaju s državom, rugaju se s institucijama i građanima koji ih skupo plaćaju. Nema, nažalost, te blamaže koja bi navela ljude iz vrha vlasti na častan uzmak, na ostavku...ali sasvim sigurno nema puno ni država kojima bi se takva destrukcija tolerirala."; "Ako se predsjednik Mesić ne želi držati Ustava, a zadaća mu je da ga upravo on štiti onda bi postupak Sabora trebao biti nedvojben. Nema ličnosti koja bi to pokrenula. Tragedija je u tome. Neka se obavi tajno glasovanje u Saboru!"; Otvoreno pitanje: "Gospodo, znate li vi uopće voditi državu?" ; "Kad se analiziraju posljedice prekršenih obećanja aktualne vlasti, onda postaje još vidljivije da oni koji su lagali bez imalo grižnje savjesti u svoju obranu izriču nove laži i daju nova lažna obećanja. Ovakav makijavelistički pristup u borbi za vlast teško da je zabilježen u nekoj državi koja sebe naziva demokratskom i pravnom...".

    Istodobno s takvim napisima u diljem Hrvatske dragovoljačke i braniteljske udruge kodnog naziva Stožer za obranu digniteta Domovinskog rata potpomognute HDZ-om organiziraju prosvjedne skupove , da -kako kažu - . Uzme li se u obzir da su i prosvjedi i uređivačka politika proizašli iz iste HDZ-ove kuhinje, može se zaključiti- kako kaže ugledna zagrebačka antropologinja Dunja Rihtman-Auguštin: <Šteta što sadašnja vlast nije iskoristila prve mjesece svoje vladavine kada je većina građana još bila puna entuzijazma za detuđmanizaciju i rasčišćavanje s različitim oblicima kriminala koji je ostao u naslijeđe od HDZ-a>.

    Ivana Erceg