AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 06 FEB 2001 09:10:11 GMT

    Republika Srpska: Nova vlast i korupcija

    Teško da će od ozbiljnih istraga kriminala u Dodikovoj vladi nečega biti. Razlog je nedostatak dokaza. Ali ne nedostatak dokaza da je tu neko nekoga pokrao, već nedostatak dokaza da je Dodik sišao sa vlasti i da je izgubio svoje moćne zaštitnike

    Banjaluka, 6. Februar 2001. (AIM)

    Jedna od prvih zakletvi Mladena Ivanića, još uvijek friškog premijera RS, bila je borba protiv korupcije i kriminala. Tek, nešto tiše govorio je na temu eventualnog preduzimanja ozbiljne istrage na temu ko je iz prethodne vlasti šta lapio. O tome suviše glasno ne govore čak ni ljudi iz SDS, koji bi, znajući ih, žrtvovali još dva svoja ministra samo da Milorada Dodika vide iza brave. Naravno, i oni su saglasni sa sugestijama premijera da ne treba da u narednom mandatu upadaju u oči, čak ni baveći se humanitarnim poslovima. Posebno im, takvima, ne bi valjalo da uđu u nešto što bi stranci, koji im ionako sjede na vratu, mogli da protumače kao revanšizam prema prethodnoj vlasti. Zato se Dragan Kalinić i drugovi proteklih dana trude da bar medijima krišom gurnu ponešto iz bogatog asortimana tragova Vlade Milorada Dodika koje ovi nisu umjeli ili nisu stigli da uklone.

    Svjetlost dana za početak je ugledala vladina stambena afera. Poslije objavljenog dokumenta iz koga se vidi da je Vlada za stanove i stambene kredite ministara i njihove svite potrošila više od pet miliona maraka, neinformisan čovjek samo bi mogao da nadođe na (pogrešan) zaključak da su se Dodikovi ministri poslije prve sjednice januara 1998. po banjalučkoj ciči razišli na spavanje kao beskućnici - u park sa sve pratećim službama. Srećom, Vlada je bila efikasna, pa je od svih kolektivnih izbjegličkih centara raspustila najprije onaj ministarski.

    NEMA VIŠE NIŠTA DA SE UKRADE: To, naravno, nije bilo sve: kako su vrtoglavo poslije prve Dodikove godine padale proizvodnja i standard života, tako je rasla proizvodnja afera: Telekom je pljačkao građane tako lako i umiješno da nisu ni osjetili; Rafinerija Brod je radila to isto sa državom; Carina nije mogla da dozvoli zaostajanje, pa je to radila i sa jednima i sa drugima; Ministarstvo odbrane je kupovalo akumulatore za sisteme veze po cijenama kao da su njima zaista stanovali mali ljudi; Nebojša Radmanović, Dodikov saveznik, predvodio je banjalučki stambeni klan; cigarete su prelazile granicu u vidu dima da bi se tek u dubini teritorije reinkarnirale u svoj primarni oblik; mjera za kafu nije bila šoljica nego šleper; sudeći po dokumentima o akciznoj robi, u RS se više pilo konjaka nego što se trošilo benzina; privatizacija je postala najunosniji od svih burazerskih poslova; šverc lijekovima natjerao je i neke ministre da udvostruče stražu oko svoje glave; kleptokratija je postajala više od načina vladavine, gotovo kao stil života vladajuće kaste, koja je zabezeknutim strancima govorila: bar proizvodimo gubitke, a ne krv kao naši prethodnici.

    Hoće li, na kraju, neko odgovarati zbog toga? Neće, i toga je, čini se, Ivanić potpuno svestan čim onako njegovi ministri komisionaški najavljuju reviziju dodijeljenih stanova i stambenih kredita, a on sam skojevski rigidno poručuje svojim ministrima da, ako su u Vladi željeli da riješe stambeno pitanje, potraže neku drugu vladu. Logično je da bi jedan odlučan i na zakonu utemeljen obračun sa kriminalom bio efikasna poruka građanima da će nova vlast tapšati rukama u špajzu. Ali, čini se da su se Ivanić i SDS opredijelili za drugu varijantu: nema više ništa da se ukrade, poručuju oni dozirajući povremeno u medijima informacije o praznim kasama koje su opustošili Dodikovi skakavci.

    BLIŽE VLASTI, DALJE OD ZATVORA: To nije dobar znak za legalistički pedigre nove vlasti, ali nije ni znak da među njima odmah treba tražiti novog kralja srpske sive zone. Prvo, da bi neko odgovarao za korupciju u sistemima kakav je na sceni u BiH, potrebno je, iako ne i dovoljno, da najprije siđe sa vlasti. Miloradu Dodiku to se nije dogodilo, on je i dalje igrač sa kojim stranci računaju, doduše ne na mjestu golgetera, ali, zašto ne, na poziciji zadnjeg štopera sa tendencijom da se u određenom trenutku ubaci u prednje redove. Da Dodik nije sišao sa vlasti, najbolje će se vidjeti u osnivanju raznih antikorupcionaških komisija, komiteta i sličnih zakletvi da >mi nećemo kao oni<, koje imaju izraženiji deklarativni karakter nego što bi nekome od onih koji ih izgovaraju palo na pamet da se upusti u žestoku i neizvjesnu borbu protiv Dodikovih korupcionaša.

    Osim toga, u varijanti da Alijansa za promjene da predsjednika vlade, koju će morati da podrži i sam Ivanić, Dodik će, po svoj prilici, zauzeti uticajno mjesto ministra za ekonomsku saradnju sa inostranstvom. Biće, dakle, neka vrsta (dvo)entitetskog blagajnika, u svakom slučaju čovjeka kome se zbog love u torbi, koju dijeli, ne gleda u lovu u džepu, koju ne dijeli. Njegova politička pozicija možda neće biti neposredno jača nego u vrijeme kada je bio premijer, ali će svakako biti stabilnija i ugodnija, odakle će on, uprkos animozitetu koji prema njemu vlada u SDS, pa i u krugovima oko Ivanića, kontrolisati dobar dio vlasti u RS.

    Biće, dakle, zanimljivo vidjeti kako će to SDS i Ivanić smijeniti, na primjer, debelo korumpiranog direktora Elektroprivrede RS Marka Ašanina, Dodikovog čovjeka za istok RS, koga je na to mjesto ustoličio pošto je izgubio izbore. Biće takođe zanimljivo vidjeti ko će se usuditi da Dragoljuba Trivanovića, Dodikovog direktora Carine, pita zašto mu je narod godinama više trošio bezolovnog konjaka od bezolovnog benzina; biće interesantno za ispitati ko je sve od Dodikovih ministara uvećao svoje bogatstvo od početka mandata do danas.

    SALA OD HILJADU GODINA ZATVORA: Teško da će od svega toga nešto biti i ovoga puta. Razlog je nedostatak dokaza. Ali ne nedostatak dokaza da je tu neko nekoga pokrao, već nedostatak dokaza da je Dodik sišao sa vlasti i da je izgubio svoje moćne zaštitnike. On vjerovatno zna da je njegova karijera na izbornim funkcijama, ako je takvog nečega ikad i bilo, definitivno završena poslije novembarskog poraza od Mirka Šarovića. Zato će Dodikov izbor biti okretanje strancima, koji će očigledno podizati svoje novo mezimče koje se za promjenu više ne zove Vlada RS, bez obzira koliko Ivanić Kalinića i drugove još odmakao od Vlade, nego se zove Savjet ministara, u kome će sjediti i Dodik.

    >U ovoj sali ima najmanje hiljadu godina zatvora<, duhovito je primijetio poslanik jedne manje stranke na konstitutivnoj sjednici parlamenta RS. >Hiljadu godina< zatvora znak je da je korupcija opisala puni krug, da su u nju upleteni i predstavnici vlasti, iz vremena kad su vlast bili prvi put, kao i pripadnici opozicije, iz vremena kada su bili vlast. Opisivanje korupcionaškog kruga loš je znak za Ivanićevu vladu: ukoliko se, zarad mira u kući, još jedna generacija korumpiranih političara u RS provuče, poruka će glasiti: u RS možeš da kradeš, čak i ako te uhvate, dovoljno je samo da budeš na vlasti.

    Željko Cvijanović (AIM)