AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    THU, 01 FEB 2001 16:17:18 GMT

    Kako je 'vladala' Dodikova vlada

    Banjaluka, 1. Februar 2001. (AIM)

    Republika Srpska je, definitivno, zemlja čuda u kojoj je sve moguće. Moguće je, na primjer, da ljekari i profesori žive bez plata, penzioneri bez penzija, a bolesnici bez lijekova, ali je, u toj istoj zemlji, moguće dobiti luksuzan stan ili milionski kredit. Sve zavisi od toga koliko je ko 'blizak vlastima'.

    Vlada Mladena Ivanića još nije okončala posao primopredaje, a već je počela ona stara balkanska priča po kojoj nova vlast otkriva tragove korupcije u redovima svojih prethodnika. Novi ministar za urbanizam i građevinarstvo dr Neđo Đurić nedavno je pred tv kamerama obnarodovao da je prethodna Vlada RS za kupovinu stanova svojim službenicima i drugim zaslužnim građanima RS izdvojila ne baš skromnih pet miliona maraka. Od četrdesetak stanova koliko je vlada Milorada Dodika 'podijelila' uglavnom u posljednjih godinu i po dana, čak 13 je dodijeljeno nakon novembarskih izbora.

    U isto vrijeme dijeljeni su i stambeni krediti pod vrlo interesantnim uslovima: sa rokom otplate od 20 godina i uz kamatu od simboličnih dva odsto. Bilo je čak slučajeva, kako je naveo ministar, da su iste osobe dobile i stan i stambeni kredit.

    Ministar Đurić nije pristao da za AIM govori o detaljima ove 'stambene afere ', niti da pominje imena srećnika koji su se okućili zahvaljujući širokogrudosti bivše Vlade, jer bi to, kako je rekao, moglo ličiti na revanšizam. Kako nezvanično saznajemo, gotovo svi Dodikovi ministri su, za svog mandata dobili stanove, mada je većina njih već ranije bila stambeno zbrinuta. Uglavnom, radilo se o 'preseljenju' iz manjih u trosobne ili četvorosobne stanove. Nije nužno biti veliki matematičar pa izračunati da stanovi koje je dijelila prethodna vlada nipošto nisu bili mali. Ako se zna da je cijena stambenog kvadrata u Banjoj Luci, od 1000 do 1500 maraka, zavisno od stepena opremljenosti i blizine centra grada, a da je za četrdesetak stanova utrošeno pet miliona maraka, računica pokazuje da su to bili stanovi od blizu 100 kvadrata.

    Naš izvor je takođe potvrdio da su mediji koji su u priči o stambenom zbrinjavanju ' pominjali imena pojedinih ministara' bili 'sasvim dobro obaviješteni'. U prevodu to bi značilo da su među sretnim dobitnicima novih stanova bili i bivši ministar zdravlja Željko Rodić, i njegove kolege sa najkraćim ministarskim stažom u Dodikovoj vladi: ministar pravde Čedo Vržina i ministar za rad i boračka pitanja Slobodan Župljanin. U tom kontekstu interesantno je pomenuti da je ministar Rodić kraj svog mandata 'obilježio' štrajkom zdravstvenih radnika i dugom zdravstvu od oko 40 miliona maraka.

    Kako AIM saznaje iz pouzdanih izvora, nisu samo ministrima obezbijeđeni skupi stanovi. Na primjer, i bivši sekretar Vlade , gospođa Jagoda Nedić je dobila stan za koji je vlada izdvojila 165 hiljada maraka. Što se tiče onih koji su dobili duplu premiju, i stan i stambeni kredit, do sada su otkrivena samo dva takava slučaja i, što je naročito interesantno, ne radi se o visokim funkcionerima Vlade, nego o 'relativno anonimnim ljudima'. Nameće se pitanje čime su ti 'anonimusi' zadužili Dodikovu Vladu da bi bili za svoje zasluge tako bogato nagrađeni.

    Vlada RS, trenutno, osim već pomenutih 40 miliona zdravstvu, duguje i oko 35 miliona maraka prosveti, oko 20 miliona maraka ratnim invalidima i porodicama poginulih boraca na ime zaostalih invalidnina, te, vjerovatno, više od 100 miliona za penzije. Javnosti će, dakle, biti naročito interesantno da sazna kojoj je od ovih kategorija takozvanih budžetskih potrošača 'otkinuto od usta' pomenutih pet miliona maraka datih za stanove.

    U budžetu RS nije postojala stavka kojom je predviđena kupovina funkcionerskih stanova. Dakle, stanovi su kupovani 'preusmjeravanjem budžetskih sredstava' i to bez znanja i odobrenja Narodne skupštine RS. Drugo pitanje, koje takođe još čeka odgovor, je od koga i pod kojim uslovima su pomenuti stanovi kupljeni i da li je neko na toj kupovini, zaradio proviziju. Eto novoj Vladi lijepih, prilika da u praksi potvrdi opredjeljenje za javnost i transparentnost rada i da usput zaradi poneki politički poen.

    Međutim, priča o funkcionerskim stanovima ne završava se sa dosad utvrđenih pet miliona maraka. Kako navodi naš izvor, ako se uzmu u obzir i Vladine uprave, 'iznos sredstava utrošenih za kupovinu stanova mogao bi biti bar dvostruko veći'. Samo u Republičkoj upravi carina, kako je objavljeno još jesenas, za kupovinu stanova je iz 'neutvrđenih sredstava' utrošeno gotovo četiri miliona maraka, a za stambene kredite 760 hiljada. Zato nije nikavo čudo da su se neki kadrovi, među kojima su najbrojniji sestrići i ostali rođaci rukovodilaca RUC-a ili visokih funkcionera DSP-a, partije koju je narod prozvao 'carinskom strankom' zapošljavali u Carini.

    Od 'carinskih para' kupljen je, na primjer, i stan od 82 kvadrata za Nedjeljka Milovanovića, sina generala Manojla Milovanovića, bivšeg ministra odbrane. Na ovaj način 'okućio se' i Dragoljub Trivanović, direktor Carine i visoki funkcioner DSP-a, kome je kupljen stan od 92 kvadrata u dupleks kući u Banjoj Luci, ali i njegova rođaka Gospa Cvijanović, inače šefica Carinske ispostave u Modriči.

    Premijer Ivanić je izjavio, a njegova Vlada posebno odlukom potvrdila, da za njegovog mandata neće biti kupovine stanova. Za sada, ministri koji nisu iz Banje Luke, stanuju u hotelu, a uskoro će, u cilju štednje, biti upućeni da sebi iznajme skromne stanove, koji ne bi trebalo da budu veći od jednoiposobnih.

    Mladen Ivanić je najavio i druge mjere štednje: strogu kontrolu svih i najsitnijih nabavki, ograničenje potrošnje goriva, pa čak i prodaju automobila iz voznog parka Vlade RS.

    Još uvijek nije objavljeno sa koliko vozila ukupno raspolaže Vlada RS, a kako smo saznali, biće dosta posla da se to utvrdi. U vladinom auto parku još uvijek ima kradenih automobila, zaostalih, vjerovatno, još iz paljanskih vremena. S druge strane vozilima koja su vlasništvo Vlade RS, služe se i oni koji , bar formalno, sa Vladom nemaju nikakve veze. Primjera radi, 'Nezavisne novine' su godinama koristile za terenska putovanja jedan Vladin 'golf'. Kako smo saznali ima i obrnutih slučajeva: da pojedina ministarstva raspolažu sa automobilima državnih preduzeća i to samo na osnovu 'ličnih veza' (bivših) ministara i direktora tih preduzeća.

    Ipak, 15 automobila u Ministarstvu finansija, ili osam u kabinetu premijera je, smatra Ivanić, preveliko opterećenje za skromne mogućnosti Republike Srspke. Ministri i njihovi saradnici, ubuduće, bar tako tvrdi novi premijer, neće moći službena vozila koristiti za lične potrebe, pa će Vlada tako funkcionisati i sa skromnijim voznim parkom i, naročito, sa manjom potrošnjom goriva.

    Smanjenje kabinetske potrošnje prezadužene Vlade RS, može na prvi pogled ličiti na demagoško prenemaganje i jeftin politički marketing, kako su najavljene mjere okarakterisali Ivanićevi politički protivnici. Ipak, 1000 maraka dnevno za cvijeće, ili više od 4000 maraka po jednom radnom danu za hranu i piće, koliko je Dodikova Vlada trošila pod stavkom reprezentacije, ostavljaju zbilja dovoljno mjesta za štednju. Osim toga, u 1999. godini, na primjer, visokim funkcionerima Vlade RS je isplaćeno više od 1,2 miliona maraka na ime akontacija za službena putovanja, a polovina tih akontacija nije opravdana. Priča se da su bivšim ministrima naročito omiljene destinacije bile Tokio i Hag. Da bi dostojno predstavljali RS u svjetskim metropolama i na domaćem terenu ministrima i inim Vladinim službenicima je, sa leđa poreskih obveznika, obezbijeđivana i dostojna garderoba. Samo jedan račun za nabavku odijela vladinim funkcionerima, iznosio je 50 hiljada maraka. Ove brojke nisu rezultat 'revanšizma' Ivanićeve Vlade: svi navedeni podaci objavljivani su, još za Dodikove vladavine, u domaćim medijima, najčešće u banjalučkom 'Reporteru' ili bijeljinskoj 'Panorami' . Ono što još nije objavljivano, a što smo saznali iz 'nevladinih' izvora moglo bi otkriti čudesnu tajnu: kako se u siromašnoj Republici Srspkoj postaje bogat i uspješan biznismen. Odgovor izgleda otprilike ovako: dobra priča, plus pozamašan kredit, plus izbjegavanje poreza, plus 'prećutna saglasnost' partije na vlasti, jednako je ekstraprofit.

    Naime, upravo ovih dana je u banjalučku 'Kristal banku' prispjelo oko 109 miliona što kredita , što datih garancija. Ti krediti i garancije bili su od velike pomoći privatnim preduzetnicima bliskim donedavno vladajućoj Stranci nezavisnih socijaldemokrata, odnosno bivšoj Vladi RS. Primjera radi, Dragan Čičić, vlasnik firme 'Zmijanjeplast' koji je zanat biznismena učio osamdesetih godina od Borislava Mikelića u 'Gavriloviću' dobio je kredit od 14,8 miliona maraka.

    ČičiĆ je poznat i po tome što je, pod vrlo nejasnim okolnostima, izvršio 'dokapitalizaciju' Brčanske industrije mesa, nekadašnjeg državnog preduzeća, danas poznatog pod imenom BIM Galames. Nakon toga je u medijima plasirao zgodnu priču o sebi kao čovjeku koji je 'prvi poslije 1990. zaposlio zajedno Srbe , Hrvate i Bošnjake i dao im noževe u ruke, a da se oni nisu međusobno poklali'. Ova multietnička skaska mu je lijepo poslužila da bi izbjegao odgovor na pitanje odakle mu, navodnih 30 miliona maraka, potrebnih za pokretanje proizvodnje i BIM-u.

    Jedan od onih koji su dobili kredit od 'Kristal banke' je i Dodikov partijski drug Nikola Vukelić, vlasnik firme 'Poljoeksport' koga je ova bankarska kuća kreditirala sa 9,5 miliona maraka. Da li i 'Kristal banka' spada među, ne baš rijetke banke u RS, koje svoju 'likvidnost' grade na neuplaćivanju poreza? Ovo će pitanje, zasad, ostati bez odgovora. Javna je tajna da je u RS, kao nigdje u svijetu, neplaćanje poreza takoreći 'uobičajena pojava'. Mnogi uspješni privrednici 'caru carevo ' duguju i po nekoliko godina. Kako navodi izvor AIM-a, rekorder među poreskim dužnicima iz redova privatnih biznismena, budžetu RS duguje čak 2,5 miliona maraka.

    Mladen Ivanić je, osim mjera štednje u Vladi RS, najavio rigorozno pooštravanje finansijske discipline. Uskoro će građani RS imati priliku da vide šta premijer podrazumijeva pod tim: da li povremeni progon promrzlih uličnih prodavaca cigareta, ili ozbiljno dovođenje u red 'uspješnih biznismena'. Od odgovora na ovo pitanje zavisiće ne samo budžet RS, nego i ukupna uspješnost nove Vlade. Vidjećemo da li će se za dvije godine ponoviti stara balkanska priča, u kojoj uvijek nova vlast okriva tragove korumpiranosti prethodne, nudeći svojim podanicima nekoliko aferaških priča kao zamjenu za normalan život.

    Milkica Milojević