AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 24 JAN 2001 16:46:40 GMT

    Konstituiranje vlasti: Hrvati i Hrvati drugog reda

    AIM, SARAJEVO, 24.01.2001. Već je prošlo više od sedamdeset dana od izbora u BiH, a još se nove vlasti nisu kompletirale. I nitko ne zna kad će se imena novih ministara znati, a kamoli onda onih famoznih stotinu dana u kojima se vlast instalira, vrši inventura naslijeđenoga i počinju prvi potezi. Za to vrijeme umirovljenici i druge kategorije građana u BiH, uglavnom korisnici budžetskih sredstava, čekaju li čekaju. Država ionako nije funkcionirala, a sad se, po svoj prilici odlazeća politička nomenklatura ponaša po onoj poznatoj: Poslije nas potop!

    I doista, u BiH imamo potop. Opstrukcija više nije riječ koja bi mogla izraziti sve ono što se događa zahvaljujući Predjedništvu BiH koje ne daje mandat za sastav nove vlade Alijansi za promjene koja ima najviše zastupnika u Skupštini BiH, nego predstavniku HDZ-a BiH iz samo njima (ljudima u Predsjedništvu) znanih razloga. Ti samo njima znani razlozi uglavnom se iscrpljuju u jedino njima znanom redoslijedu po kome bi sad Hrvat trebalo da bude predsjednik Vijeća ministara i ucjenama HDZ-a koje se iscrpljuju u argumentu: Hrvati su u apsolutnoj većini glasovali za nas, mi smo jedini legitimni predstavnici hrvatskoga naroda, i slično. A, ustvari, radi se samo o čvrstom naumu da se po svaku cijenu, dokle je to god moguće, spriječi promjena sadašnjeg nacionalističkog koncepta, sadašnje paradigme vlasti.

    No da vidimo kako stoje ti argumenti zbog kojih tročlano Predsjedništvo zemlje do u beskraj produljuje agoniju bosanskohercegovačkoga društva. Budući apsolutnim vlasnicima Bosne i Hercegovine politički i ratno etnički podijeljene tri dominantne političke stranke u tri konstitutivna naroda u posljednjih deset godina nametnule su paradigmu: "tri naroda, tri stranke, tri vjere, tri jezika, tri feudalna posjeda u kojima imamo vlast". I za sve se MI pitamo i o svemu MI odlučujemo po redoslijedu koji smo MI dogovorili. Usput, svaka od tih stranaka stalno govori da nisu u koaliciji, a jedino jedni za druge glasuju čak i kad su im vanjske političke manifestacije zapjenjene od stvarnog ili tobožnjeg animoziteta. Višestranački izbori za njih su uvijek višestranački, ali samo zbog tri naroda! Oni ne znaju da na izbore izlaze stranke/partije i narodi/građani BiH, te da se vlast formira prema rezultatima koje su na izborima dobile stranke, a ne polučili narodi. Uostalom, tko to za narode može i dokazati? Narode u multinacionalnoj državi, tipa naše, štite neki drugi ustavni mehanizmi. U takvom slučaju npr. sasvim im je razumljivo da se pravi koalicija između svih hrvatskih stranaka (nacionalno intersno koaliranje), a nije i to da se koalicija može praviti na programskom ili nekom drugom politički interesnom temelju. Pa, ako su šestorica u Hrvatskoj smijenili HDZ, to je moguće, jer su ta druga šestorica - hrvatska šestorica. Ovih deset u sadašnjoj Alijansi za promjene ne mogu, po mišljenju sadašnje vlasti, politički zamijeniti SDA i posebno HDZ, jer nisu dovoljno bošnjački ili hrvatski. ZNA SE tko je i tko može biti Hrvat, tko je vlasnik mjere za hrvatstvo i tko je posjednik hrvatske političke ideje, hrvatske političke istine, tko je jedini zastupnik hrvatskih političkih interesa - HDZ. Drugim riječima: zna se tko je pravi i jedini Hrvat, a ako to još netko možda tvrdi za sebe, neka mu bude (sad kad više nije rat, inače vidio bi on svoga boga!), ali on se pritom jedino može dovinuti do nekakvog rezervnog Hrvata, Hrvata drugoga reda (donedavno su takve zvali Alijini Hrvati i to baš oni koji su s Izetbegovićevom SDA koalirali, paktirali!).

    Jednostavno HDZ neće, ne može, ne želi razumjeti da i u Alijansi ima Hrvata. Ne samo u stranci Alijanse koja nosi hrvatsko ime (Nova hrvatska inicijativa Krešimira Zupka ili HSS Ilije Šimića), nego i u transnacionalnim strankama (SDP-u Zlatka Lagumdžije ili Republikancima Stjepana Kljuića, naprimjer). S istih polazišta ide i SDA, mada ona zastupa daleko brojniji narod, narod koji sebi može dopustiti disperziju biračkih glasova, i pritom ne može tvrditi da Silajdžićeva Stranka za BiH ili SDP nisu članstvom većinski bošnjačke, ali im zato lijepi etiketu "podjele Bošnjaka, izdaje, ateizma i komunizma" i slične floskule u koje više ne vjeruju ni muslimanski neofiti, a kamoli predratni muslimani-vjernici.

    Tročlano Predsjedništvo za koje se može reći da nije za BiH učinilo u dvije godine svoga mandata ni koliko Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch u jednom svom malo aktivnijem danu, osim što se uredno sastaje, ovaj put je, podlegavši diktatu HDZ-a, prekršilo sva pravila postizbornoga ponašanja u demokratskome svijetu - dati pobjedničkoj stranci mandat za sastav Vlade!

    Može im se ne sviđati neka stranka ili koalicija, alijansa, ali zar se može mimo toga, doli u slučaju hotimične opstrukcije (što u BiH znači dodatnu proizvodnju kaosa), dajući mandat stranci HDZ koja je dobila manje mandata od čak tri stranke: SDP-a, SDA-a i SDS-a?! To je moguće samo ako su HDZ, SDA i SDS (ili Radišić) i dalje u koaliciji. Formalno ni ovaj put nisu, ali ovako, ovim činom, iznova i indirektno priznaju da su jedni drugima bili i ostali partneri i za rat i za mir! Ono što sebi nezvanično priznaju i uzimaju za temelj svoga opstanka na vlasti, drugima ne daju ni kad je to (alijansa) ozvaničeno.

    Tim je činom neustavnoga ponašanja, a ustvari straha od promjene koncepta političke vlasti koja ih drži u foteljama, Predsjedništvo potkopalo vlastite ustavne temelje. Oni kao da nisu čuli za udžbeničku lekciju političke kohabitacije po kojoj, naprimjer u Francuskoj, predsjednik države i predsjednik Vlade ne moraju nužno biti iz iste stranke niti iz istog političkog programa. Predsjednik je tu samo da učini "gestu engleske kraljice" i povjeri pobjedničkoj stranci formiranje vlade, a ne da to opstruira do direktnog ataka na temelje države i društva. Sviđanje je ipak za neka druga mjesta, naprimjer za izbor miss-BiH, ali srećom da za to nemaju mandat, da ih tamo nitko ne poziva, osim možda kao promatrače.

    Željko IVANKOVIĆ (AIM, Sarajevo)