AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 23 JAN 2001 10:58:28 GMT

    Formirana Demokratska alijansa za promjene

    AIM, SARAJEVO, 21.01.2000 Više od dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini, postizborna su pregovaranja, dogovaranja a nerjetko i žustre rasprave, rezultirali fomiranjem Demokratske alijanske za promjene (DAP). Alijansu, za sada sigurnu na razini Federacije BiH a jasno nagovještenu i na razini države, predvode be-ha socijaldemokrati (SDP) kao najjača pojedinačna stranka u Bosni i Hercegovini.

    Deset političkih stranaka Federacije BiH, članice Alijanse, usvojile su dokument o medjusobnim stranačkim obavezama, prioitetnim pravcima djelovanja i operativnom planu rada. Pored pomenutog SDP-a kao liderske stranke, u DAP-u su još Stranka za BiH Harisa Silajdžića i Nova hrvatska inicijativa Krešimira Zubaka, te niz malih stranka poput Stranke penzionera, Liberalno-bošnjačke stranke, Građansko-demokratske i slično. Drugim riječima, izvan Alijanse za promjene nalaze se nacionalističke HDZ i SDA stranke, koje su prvi put nakon 10 godina izgubile koalicijsku parlamentranu većinu, a time i mogućnost da se pojave u novoj vlasti, te Demokratska narodsna zajednica Fikreta Abdića i Bosanska stranka Mirnesa Ajanovića. Predstavnika dosadašnjih vladajućih nacionalnih oligarhija u BiH nema u DAP-u iz prostog razloga što Alijansa za promjene de facto i znači da se vlast u BiH može i mora formirati isključivo bez dosadašnjih vlastodržaca SDA, HDZ ili pak SDS. Konztroverznog Tuzlaka Mirnesa Ajanovića nema u DAPu iz prostog razloga što ga niko nije želio vidjeti oko pregovaračkog stola: njegovi tragi-komični politički nastupi u rasponu od nosanja Titovih slika prije podne potom karata o definitivnoj podjeli BiH poslije podne, kulminirali su hrpom laži i vulgarnih uvreda protiv lidera SDPa tako da je u startu odpao kao mogući član Alijanske. I DNZ-a, takodjer, nema u Alijansi zbog njenog predsjednika Fikreta Abdića. Naime, mada se ne spori poratno opozicijsko djelovanje DNZ, za članice Alijanse sporan je lik i djelo Fikreta Abdića, kojeg je sarajevsko tužilaštvo osumnjičilo za zločine i izdaju tokom minulog rata. Kako se Abdićevo ponašanje prilikom dizanja optužnice svelo na poruku "Ja sam državljanin Hrvatske i nemam ništa sa tim sudom u Sarajevu" s jedne strane, a na istovremenu neprikosnovenu poziciju lidera be-ha stranke DNZ s druge, Alijansa za postavila je uvjet zainteresiranim zastupnicima DNZ za ulazak u njihovo društvo: ili promjenite predsjednika stranke ili neka vaš predsjednik promjeni svoj odnos prema zvaničnim institucijama BiH, odnosno pred sudom dokaže svoju nevinost ukoliko je tačna. Kako niti jedno rješenje nije obistinjeno DNZ zvanično nije članica Alijanse, ali je - pokazalo se - u parlametu glasala za kandidate DAPa za čelna mjesta u tom domu.

    Do sada su na sjednicama predstavničkog doma državnog te parlamenta Federacije BiH na čelna mjesta predsjednika i dopredsjednika ovih institucija izabrani kandidati Demokratske alijanske za promjene, mahom iz SDPa, te Stranke za BiH i Nove hrvatske inicijative. Ostalo je sporno mjesto drugog zamjenika u državnom parlamentu, jer je zbog odsustva dva zasupnika čiji glasovi pripadaju Alijansi, njen kandidat Ivo Lozančić (NHI) dobio podjednak broj glasova kao i kandidat HDZ-a Mariofil Ljubić (po 20 glasova) pa je do tada vladajuća koalicija HDZ, SDA i SDS ekspresno završila zasjedanje proglašavajući Ljubića pobjednikom!? Na narednoj skupštini, prema sada raspoloživim informacijama, predsjenik Predstavničkog doma parlamentarne skupštine BiH Sead Avdić (SDP) pokrenut će izjašnjavanje o povjerenju na brzinu proglašenom drugom zamjeniku što će, u slučaju prisustva svih 42 zastupnika, rezultirati Ljubićevom takodjer ekspresnom smjenom. Na entitetskoj razini, pak, ovakvih problema nije bilo te su kadidati Alijanse "glatko" prošli iako u dosta tijesnom omjeru sa nacionalističkim brlokom.

    Interesantno je da je na državnoj razini Alijansa za promjene imala podršku i stranaka iz Republike Srpske, prvenstveno Dodikovih Nezavisnih socijaldemokrata, što je bilo i očekivano, ali i Ivanićeve Partije demokratskog progresa mada je njihov predsjednik svoje premijersko mjesto u RS obilježio pokušajem povratka SDS-ovaca na vlast. Upravo zbog tog Ivanićevog poteza Alijansa za promjene zadržala se, za sada, formalno samo na entitetkoj razini u FBiH, te neformalno na državnoj. Takvo stanje moguće je čuvati samo do formiranja vlada u BiH jer će izglasavanje mandatara Ministarskog vijeća u državnoj skupštini, te formiranje njegovog ministarskog kabineta morati pokazati ko s kim ide u postizborna koaliranja za preuzimanje vlasti.

    Nesporna je činjenica, a za Bosnu i Hercegovinu u potpunosti nova, da su stranke udružene u DAP utrošile više od dva mjeseca za pregovaranje ali ne oko raspodjele funkcija i fotelja - što je bila okosnica svih rasprava kod ne tako davno vladajuće SDA-HDZ-SDS koalicije - već za utvrdjivanje principa zajedničkog političkog djelovanja i principima na kojima će raditi. Time se kao najvažniji dokumet DAP-a ističe Operativni plan rada u kojem su pobrojani ciljevi, instrumenti, nositelji ali i rokovi (opet novina) do kojih se odredjeni ciljevi moraju realizirati. Dokumant se, zapravo, oslanja na Briselsku rezoluciju Vijeća za implementaciju mira, čime je na direktan način osigurana podrška međunarodne zajednice. Dokument je podjeljen da deset grupa ciljeva: prvu grupu čine ekonomske reforme, potom ciljevi za zajedničke institucije, pa redom, borba protiv korupcije, saradnja s Međunarodnim sudom za ratne zločine, odnosi sa susjednim državama, povratak izbjeglih i prognanih, implementacija Odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda, spriječavanje ilegalne migracije i trgovine narkoticima, te konačno, zaštita kulturno-historijskih i sakralnih objekata u BiH. Ovaj prvi ozbiljni i sveobuhvatni plan izlaska BiH iz krize predvidja samo u prvoj godini usvajanje više od stotinu zakona i drugih političkih mjera, čijom je opstrukcijom prijašnja vlast držala BiH na stalom rubu propasti. Naravno, najviše predvidjenih normi odnosi se program ekonomske reforme, funkcioniranje zajedničkih institucija i borbu protiv korupcije, ali se Operativni plan osvrće i na izmjene strukture Vijeća ministara koje nije usklađeno sa Ustavom BiH, te otvaranje osjetljivog pitanja uvodjenja Doma naroda u Skupštinu RS. Medju članicama Demokratske alijanse za promjene postignuta je suglasnost da se u prvoj fazi privremenom odlukom Visokog predstavnika (što je Petrich već obznanio izlazeći u susret Alijansi) uredi zaštita sva tri naroda u RS, ali i FBiH, te da se do sredine godine u cjelini implementira Odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti sva tri naroda na čitavoj teritoriji BiH.

    Stranke okupljene oko SDP BiH prezentirale su, dakle, svoje više nego ozbiljne namjere, dobile neskrivenu podršku medjunarodne zajednice, te položile prvi ispit jedinstva u skupštinkoj proceduri biranja čelnika federacijskog (entitetskog) ali i državnog parlamenta. Medjutim, pravi ispit održivosti i dosljednosti Alijanse za promjene nastupit će tek prilikom imenovanja mandatara Vlade Federacije, a pogotovu države BiH, odnosno njegovog kabineta ministara. Dok se za premijera i njegov kabinet u Federaciji BiH pretpostavlja da neće biti većih problema izuzev kadrovskih, koji nakon formiranja DAPa logično nastupaju, državni će mandatar i njegov tim biti lakmus papir stanja na razini BiH države. Naime, aktualno tročlano predsjedništvo BiH Radišić-Jelavić-Genjac ponovno su za svog kandidata na mjesto mandatara Vijeća ministara BiH istakli Martina Raguža (HDZ) koji tu funkciju već obavlja u posljednjih par mjeseci. Demokratska alijansa za promjene već je najavila da je kandidiranje Raguža gubljenje vremena jer on neće imati dovoljnu većinu za verificiranje mandata u državnom parlamentu, te upozorila Predsjedništvo da na vrijeme odustane od debakla svog kandidata te to mjesto dodijeli najjačoj stranci u državi, dakle socijaldemokratima. Srpski član Predsjedništva Živko Radišić (SPRS) nije se javno izjašnjavao o ovom preoblemu, zadržavajući svoju dugogodišnju poziciju "nemješanja u svoj posao". Hrvatski član Predsjedništva Ante Jelavić (HDZ) kategorički pobija mogućnost da, kako veli, i izgovori ime SDPovca a kamoli ga podrži za budućeg mandatara, dok je bošnjački član, zapravo vršilac dužnosti nakon odlaska Izetbegovića, Halid Genjac, zaprepastio svoje partnere iz HDZ i SDS-a tvrdnjom da je spreman, ukoliko Raguž ne prođe, podržati kandidata Alijanske jer jedino on može imati većinsku podršku parlamenta.

    Za prepostaviti je da će kandidat Alijanse imati podršku i stranke premijera RS Mladena Ivanića. Medjutim, problem će se iskazati ukoliko Ivanićeva stranka bude tražila participiranje u državnoj vlasti, što je više nego realno za očekivati. Naime, kako se premijer RS opredjelio za suradnju sa SDSom na razini entitetske vlade u RS, a osnovni princip DAPa je vlast bez SDS, HDZ i SDA, nemoguće je očekivati da se Ivanićevi kandidati prihvate u krugu stranaka Alijanse koje su se (neke izuzetno boljno poput Silajdžićeve SzaBiH) otvoreno suprotstavile dosdašnjem nacionalističkom konceptu vlasti. Ivanićeva argumentacija kako ne može zanemariti volju glasača koji su u velikom broju povjerenje dali SDSu, pala je u vodu upravo formiranjem Alijanse za promjene u Federaciji BiH. Naime, koalicijske SDA i HDZ imaju daleko veći broj parlamentarnih mjesta u skuptštini FBiH nego li SDS u Narodnoj skupštini RS, ali ih DAP nemilosrdno isključuje iz vlasti. Sve se, zapravo, svodi na još uvijek, navodno, neodlučnog Ivanića - je li nacionalista koji pokušava vratiti SDS na vlast bez obzira što se čelnicima te stranke danas u Hagu sudi za genocid, progone i zločine, ili je istinski demokrata koji želi učiniti krupne promjene u Republici Srpskoj a time i čitavoj BiH?

    Dakle, očito je da pitanje nove vlasti oba entiteta i države BiH ne ovisi od toga mogu li se formirati vlade bez učešća SDS, HDZ i SDA u njima, nego želi li to neko uraditi i da li je to istinski cilj proglamovanih demokrata postratnog perioda u BiH. Stranke Demokratske alijanse za promjene, za sada, otvoreno pokazuju da su spremne te da imaju snagu to učiniti. Druge, poput Ivaničevog PDPa, još uvijek bi se igrale malo s nacionalistima malo s demokratskom alternativno. No, ovdje u Bosni se kaže da takvo što nije dugo vijeka jer niko do sada nije bio "malo trudan". Pitanje je samo ili otovrenog priznanja, ili razotkrivanja suštine.

    Ivana DRAŽIĆ (AIM, Sarajevo)