AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 22 JAN 2001 12:15:10 GMT

    Nova vlast i mediji u RS

    Banjaluka, 22. januar 2001. (AIM)

    Kada izađete iz skupštinske sale, sačekaće vas novinari i od vas tražiti izjave. Budite spremni na to: sada ste javne ličnosti. Ovim riječima je novi premijer Srpske Mladen Ivanić pokušao da svoje ministre pripremi za prvi medijski susret bliske vrste, nekoliko trenutaka nakon završetka skupštinske sjednice na kojoj su izabrani. U tom času na licu mjesta se pojavio kratko podšišani dječko iz skupštinskog obezbjeđenja, prosto zapanjen činjenicom da je jedan novinar (gle drskosti!) ušao u salu i da ‘prisluškuje’ neformalni razgovor netom izabranog premijera! Iako je sjednica Narodne skupštine, rekosmo, bila već završena, on je vrlo energično novinara ‘zamolio’ da izađe i da ‘ne pravi incidente’. Ulazak uredno akreditovanog izvještača u salu Narodne skupštine u Republici Srpskoj se, čak i nakon okončanja sjednice, eto, smatra incidentom.

    Izborom kabineta Mladena Ivanića, Republika Srpska nakon dvije godine, ponovo ima ‘kompletirane’ najviše institucije vlasti: predsjednika i potpredsjednika Republike, skupštinu i vladu. Kakav će biti odnos nove vlasti prema medijima i javnosti? Ovo pitanje nije interesantno samo za novinare i medijske kuće. Javnost rada je jedan od osnovnih postulata demokratije i mjera odgovornosti vlasti prema onima koji su je izabrali - prema građanima.

    Što se tiče Narodne skupštine RS, primjer sa početka ovog teksta već nudi dio odgovora. U adaptaciju bivšeg Doma vojske u Banjoj Luci, kojom je on pretvoren skupštinsko zdanje, uloženo je ne baš skromnih tri miliona maraka. Međutim, bar što se tiče uslova za rad novinara, ta investicija nije donijela i napredak. Naprotiv. U novom skupštinskom zdanju novinarima je strogo zabranjen pristup u salu, tako da oni sva zbivanja prate preko telopa, u holu ili u pres centru od dvadesetak kvadrata.

    Ipak, u strogom skupštinskom protokolu ima izuzetaka. Novinari državnih medija, koji dobijaju posebne ‘bijele’ akreditivne kartice imaju povlasticu - njima je ulazak u salu dozvoljen. Tako RTRS ima ekskluzivno pravo snimanja i prenosa skupštinskih sjednica. Još u prošlom sazivu poslanici su donijeli zaključak da će skupštinske službe obezbijediti svim televizijama snimke sjednice, a svim akreditovanim novinarima kompletne materijale: skupštinske odluke i zakone koji se nađu u skupštinskoj proceduri.

    Međutim, taj je zaključak ostao samo mrtvo slovo na papiru. Na minuloj sjednici Narodne skupštine RS, samo pet - šest najbržih novinara uspjelo je dobiti ekspoze Mladena Ivanića i kratke biografije novih ministara. Ostalima je objašnjeno da je ekspoze suviše obiman pa bi njegovo kopiranje predstavljalo prevelik posao i trošak.

    Očigledno je da prilikom adaptacije zgrade Narodne skupštine RS niko nije pitao za mišljenje ‘sedmu silu’ . Naravno, za to ne treba kriviti novu vlast i novo skupštinsko rukovodstvo, jer je ovaj posao obavljen prije nego što su oni izabrani. Zoran Đerić, potpredsjednik Narodne skupštine RS, je za AIM rekao da će se još u toku ove nedjelje skupštinsko rukovodstvo sastati sa predstavnicima medijskih kuća i udruženja novinara, kako bi se, u granicama realnih mogućnosti, otklonili ovi problemi.

    Nedopustivo je da jedna televizija ima pravo da snima cijeli tok sjednice, a da je drugima potpuno zabranjen pristup u salu. Svi novinari moraju imati jednak tretman i jednak pristup informacijama. Zato ćemo ustanoviti pravila ponašanja, jednaka za sve, i to će biti, već na idućoj sjednici, sankcionisano posebnim skupštinskim dokumentom, kaže Đerić.

    Vlada Mladena Ivanića će dobiti priliku da pokaže svoj odnos prema javnosti već od 16. januara, kada će, na zajedničkoj sjednici sa bivšim Dodikovim ministrima, preuzeti dužnost. Premijer Ivanić slovi kao čovjek koji vodi računa o javnosti i uvijek, ili gotovo uvijek, ima vremena za novinare. Tako je bar bilo dok je bio u opoziciji. U jednom od poslednjih intervjua iz tih opozicionih dana Ivanić je rekao da, ako postane premijer, neće izbjegavati novinare i da je spreman da prihvati sud javnosti. On je takođe rekao da će nastojati da u Vladu RS vrati ministarstvo informisanja, zbog nedorečenog zakonodavstva u ovoj oblasti, ali i zbog stanja u državnim informativnim kućama.

    "Moraćemo otvoriti neke rasprave i sa predstavnicima međunarodnih institucija o perspektivama televizije i štampanih medija i o mogućnosti da RS zadrži svoje informativne kuće. RS kao entitet treba da ima svoja javna sredstva informisanja", rekao je Ivanić u svom posljednjem intervjuu u svojstvu mandatara.

    Međutim, od ove ideje Ivanić je odustao još u fazi izbora svog kabineta.Ko će sada, u ime Vlade RS, ‘otvoriti neke rasprave sa predstavnicima međunarodnih institucija’ i braniti potrebu Srpske da ima svoje javne entitetske informativne kuće?

    Već za april je najavljeno formiranje zajedničkog državnog radija BiH, što bi mogao biti uvod i u PBS mnogo šireg programskog spektra od najavljenog. Uostalom, RTRS je već odavno, preko institucije supervizora, pod ‘strateljstvom’ OHR-a, što političari RS sve češće povezuju sa ‘utapanjem’ u PBS.

    Stanje u javnim medijskim kućama u RS odavno se pojavljuje kao problem. Novinsko-izdavačko i štamparsko preduzeće‘Glas srpski’, a pogotovo RTRS, opterećeni su ne malim i godinama nagomilavanim problemima kadrovske, uređivačke, finansijske i organizacione vrste. Iako izlazi više od 50 godina, a tradicija je za novine itekako bitna, ‘Glas srpski’ rapidnim padom tiraža katastrofalno gubi utakmicu za čitaoce. S druge strane, RTRS, iako monopolistički ubire tv pretplatu, ne samo da tim redovnim i značajnim sredstvima ne uspijeva da napravi program koji bi privukao gledaoce, nego se čak našao u - finansijskim problemima.

    Da li će nova Vlada RS pokušati da ovim medijima baci ‘pojas za spasavanje’ ili će ih, u moru drugih ozbiljnih problema sa kojima će se suočiti, jednostavno pustiti niz vodu? Programska odnosno uređivačka politika ova dva medija se do sada doslovno mijenjala sa promjenom vladajuće garniture, ostajući servis partije koja je trenutno na vlasti. Zato je, ne samo u novinarskim krugovima, jedno od pitanja o kojima se ovih dana mnogo špekuliše i ono kome će sada ‘pripasti’ Dodikova TV i Dodikov ‘Glas’: da li SDS-u ili PDP-u?

    Novi premijer je bio potpuno u pravu kada je rekao da je u RS zakonska regulativa o javnosti rada institucija i javnom informisanju nedorečena. Republika Srpska još uvijek nema zakon o slobodi pristupa informacijama, kakav je prošle godine donesen na nivou BiH. Ovim zakonom bila bi decidno propisana obaveza organa vlasti na svim nivoima da, u propisanom roku, ne samo novinarima nego i svakom zainteresovanom građaninu mora pružiti informaciju, ili se, u protivnom, suočiti sa sankcijama. Ovo se odnosi ne samo na ‘aktuelne’ podatke, nego i na informacije iz svih organa javne vlasti. Jedino takav zakon bi mogao konačno ‘natjerati’ nosioce javnih funkcija da se okanu dosadašnje prakse, u kojoj se eskiviranje javnosti obavljalo najčešće na dva načina: ili drskim odbijanjem da se da informacija, ili, još češće, beskrajnim odugovlačenjem, koje, naravno, svaku informaciju čini neaktuelnom i neupotrebljivom za medije.

    Predsjednik i potpredsjednik RS, Mirko Šarović i Dragan Čavić, su i danas, kada bi trebalo da zastupaju sve građane RS, ostali, u ophođenju sa novinarima, uglavnom vjerni SDS-ovskim principima, dijeleći medije na poželjne i manje poželjne. To se naročito ogleda u njihovom odnosu prema ‘Nezavisnim novinama’. Primjera radi, još dok je bio potpredsjednik RS, u martu prošle godine, Mirka Šarovića je jedan od urednika ‘Nezavisnih’ pismeno i zvanično zamolio da šefu Kancelarije ordena RS, generalu Bogdanu Subotiću, dozvoli da da intervju za ove novine. Ni do danas Šarović nije odgovorio na to pismo, a Subotić nije dao intervju, gradeći se da mu je za to potrebna Šarovićeva dozvola. Sumnje da Kancelarija ordena krije tajnu o volšebnom nestanku zlata i srebra namjenjenog za kovanje ordena srpskim junacima i zaslužnim građanima Srpske, tako je ostala samo sumnja.

    Prije neokoliko mjeseci, dok je bio još samo potpredsjednik SDS-a, Dragan Čavić je rekao da ‘ne daje nikakve izjave za Nezavisne novine’. Tom stavu je ostao vjeran i danas kada je potpredsjednik Republike. Istina, ni ‘Nezavisne novine’ nisu bile nimalo ‘nježne’ prema Šaroviću, Čaviću i SDS-u u toku ranijih predizbornih kampanja, ali to predsjedniku i potpredsjedniku Republike ne može biti opravdanje za segregaciju medija. Uostalom, i političari jedni drugima u kampanji svašta kažu, pa su opet poslije toga primorani da, manje ili više uspješno, sarađuju.

    Nedavno je Dragan Čavić u intervjuu za ‘Glas srpski’ iznio svoje stavove o medijima koji su ‘u vlasništvu RS’. On je rekao da bi tim medijima trebalo da upravlja posebno tijelo sastavljeno od stručnjaka. Taj medijski savjet bi, po Čaviću, trebalo ustrojiti po ugledu na Visoki sudski, odnosno Visoki tužilački savjet u pravosuđu, a cilj bi mu bio da isključi uticaj političkih stranaka na rad medija.

    "Mi danas imamo tv dnevnike koji se uopšte ne razlikuju od dnevnika iz 1963. godine. Nema nikakve razlike u sadržaju: dobro veče gospodine predsjedniče, danas je predsjednik upalio agregat u nekom selu trideset kilometara u planini, ili, na primjer, premijer je otvorio most. Mislim da to nisu informacije koje želimo", kaže Čavić. On je posebno naglasio da je pobornik liberalizacije u informisanju i vladavine konkurencije na medijskom prostoru.

    Čak i bez obzira na stavove aktuelne vlasti, vrijeme bespoštedne konkurencije na medijskom prostoru RS, neminovno dolazi. Toga su svjesni i novinari. Jedan od njih je nedavno, gorko se šaleći na sopstveni račun, rekao da danas u RS ima više medija nego novinara. I zaista, danas samo u Banjoj Luci radi, pored RTRS-a i pet lokalnih televizija, nešto više radio stanica, a u izdanju jedne državne i dvije privatne novinske kuće, izlazi šest izdanja dnevnih i revijalnih novina. Sasvim je jasno da, u uslovima tržišne utakmice svi ovi mediji neće moći opstati, a to znači da će mnogi novinari ostati bez angažmana. Na potpuno neuređenom tržištu rada, bez definisanih pravila ponašanja i bez sindikata koji bi istinski štitio njihove interese, novinari će, kao i u većini drugih prelomnih situacija, i u liberalizaciji medija, vjerovatno, izvući deblji kraj.

    Milkica Milojević (AIM)

    aim/ban/pubs/bp

    Nova vlast i mediji u RS

    Banjaluka, 22. januar 2001. (AIM)

    Kada izađete iz skupštinske sale, sačekaće vas novinari i od vas tražiti izjave. Budite spremni na to: sada ste javne ličnosti. Ovim riječima je novi premijer Srpske Mladen Ivanić pokušao da svoje ministre pripremi za prvi medijski susret bliske vrste, nekoliko trenutaka nakon završetka skupštinske sjednice na kojoj su izabrani. U tom času na licu mjesta se pojavio kratko podšišani dječko iz skupštinskog obezbjeđenja, prosto zapanjen činjenicom da je jedan novinar (gle drskosti!) ušao u salu i da ‘prisluškuje’ neformalni razgovor netom izabranog premijera! Iako je sjednica Narodne skupštine, rekosmo, bila već završena, on je vrlo energično novinara ‘zamolio’ da izađe i da ‘ne pravi incidente’. Ulazak uredno akreditovanog izvještača u salu Narodne skupštine u Republici Srpskoj se, čak i nakon okončanja sjednice, eto, smatra incidentom.

    Izborom kabineta Mladena Ivanića, Republika Srpska nakon dvije godine, ponovo ima ‘kompletirane’ najviše institucije vlasti: predsjednika i potpredsjednika Republike, skupštinu i vladu. Kakav će biti odnos nove vlasti prema medijima i javnosti? Ovo pitanje nije interesantno samo za novinare i medijske kuće. Javnost rada je jedan od osnovnih postulata demokratije i mjera odgovornosti vlasti prema onima koji su je izabrali - prema građanima.

    Što se tiče Narodne skupštine RS, primjer sa početka ovog teksta već nudi dio odgovora. U adaptaciju bivšeg Doma vojske u Banjoj Luci, kojom je on pretvoren skupštinsko zdanje, uloženo je ne baš skromnih tri miliona maraka. Međutim, bar što se tiče uslova za rad novinara, ta investicija nije donijela i napredak. Naprotiv. U novom skupštinskom zdanju novinarima je strogo zabranjen pristup u salu, tako da oni sva zbivanja prate preko telopa, u holu ili u pres centru od dvadesetak kvadrata.

    Ipak, u strogom skupštinskom protokolu ima izuzetaka. Novinari državnih medija, koji dobijaju posebne ‘bijele’ akreditivne kartice imaju povlasticu - njima je ulazak u salu dozvoljen. Tako RTRS ima ekskluzivno pravo snimanja i prenosa skupštinskih sjednica. Još u prošlom sazivu poslanici su donijeli zaključak da će skupštinske službe obezbijediti svim televizijama snimke sjednice, a svim akreditovanim novinarima kompletne materijale: skupštinske odluke i zakone koji se nađu u skupštinskoj proceduri.

    Međutim, taj je zaključak ostao samo mrtvo slovo na papiru. Na minuloj sjednici Narodne skupštine RS, samo pet - šest najbržih novinara uspjelo je dobiti ekspoze Mladena Ivanića i kratke biografije novih ministara. Ostalima je objašnjeno da je ekspoze suviše obiman pa bi njegovo kopiranje predstavljalo prevelik posao i trošak.

    Očigledno je da prilikom adaptacije zgrade Narodne skupštine RS niko nije pitao za mišljenje ‘sedmu silu’ . Naravno, za to ne treba kriviti novu vlast i novo skupštinsko rukovodstvo, jer je ovaj posao obavljen prije nego što su oni izabrani. Zoran Đerić, potpredsjednik Narodne skupštine RS, je za AIM rekao da će se još u toku ove nedjelje skupštinsko rukovodstvo sastati sa predstavnicima medijskih kuća i udruženja novinara, kako bi se, u granicama realnih mogućnosti, otklonili ovi problemi.

    Nedopustivo je da jedna televizija ima pravo da snima cijeli tok sjednice, a da je drugima potpuno zabranjen pristup u salu. Svi novinari moraju imati jednak tretman i jednak pristup informacijama. Zato ćemo ustanoviti pravila ponašanja, jednaka za sve, i to će biti, već na idućoj sjednici, sankcionisano posebnim skupštinskim dokumentom, kaže Đerić.

    Vlada Mladena Ivanića će dobiti priliku da pokaže svoj odnos prema javnosti već od 16. januara, kada će, na zajedničkoj sjednici sa bivšim Dodikovim ministrima, preuzeti dužnost. Premijer Ivanić slovi kao čovjek koji vodi računa o javnosti i uvijek, ili gotovo uvijek, ima vremena za novinare. Tako je bar bilo dok je bio u opoziciji. U jednom od poslednjih intervjua iz tih opozicionih dana Ivanić je rekao da, ako postane premijer, neće izbjegavati novinare i da je spreman da prihvati sud javnosti. On je takođe rekao da će nastojati da u Vladu RS vrati ministarstvo informisanja, zbog nedorečenog zakonodavstva u ovoj oblasti, ali i zbog stanja u državnim informativnim kućama.

    "Moraćemo otvoriti neke rasprave i sa predstavnicima međunarodnih institucija o perspektivama televizije i štampanih medija i o mogućnosti da RS zadrži svoje informativne kuće. RS kao entitet treba da ima svoja javna sredstva informisanja", rekao je Ivanić u svom posljednjem intervjuu u svojstvu mandatara.

    Međutim, od ove ideje Ivanić je odustao još u fazi izbora svog kabineta.Ko će sada, u ime Vlade RS, ‘otvoriti neke rasprave sa predstavnicima međunarodnih institucija’ i braniti potrebu Srpske da ima svoje javne entitetske informativne kuće?

    Već za april je najavljeno formiranje zajedničkog državnog radija BiH, što bi mogao biti uvod i u PBS mnogo šireg programskog spektra od najavljenog. Uostalom, RTRS je već odavno, preko institucije supervizora, pod ‘strateljstvom’ OHR-a, što političari RS sve češće povezuju sa ‘utapanjem’ u PBS.

    Stanje u javnim medijskim kućama u RS odavno se pojavljuje kao problem. Novinsko-izdavačko i štamparsko preduzeće‘Glas srpski’, a pogotovo RTRS, opterećeni su ne malim i godinama nagomilavanim problemima kadrovske, uređivačke, finansijske i organizacione vrste. Iako izlazi više od 50 godina, a tradicija je za novine itekako bitna, ‘Glas srpski’ rapidnim padom tiraža katastrofalno gubi utakmicu za čitaoce. S druge strane, RTRS, iako monopolistički ubire tv pretplatu, ne samo da tim redovnim i značajnim sredstvima ne uspijeva da napravi program koji bi privukao gledaoce, nego se čak našao u - finansijskim problemima.

    Da li će nova Vlada RS pokušati da ovim medijima baci ‘pojas za spasavanje’ ili će ih, u moru drugih ozbiljnih problema sa kojima će se suočiti, jednostavno pustiti niz vodu? Programska odnosno uređivačka politika ova dva medija se do sada doslovno mijenjala sa promjenom vladajuće garniture, ostajući servis partije koja je trenutno na vlasti. Zato je, ne samo u novinarskim krugovima, jedno od pitanja o kojima se ovih dana mnogo špekuliše i ono kome će sada ‘pripasti’ Dodikova TV i Dodikov ‘Glas’: da li SDS-u ili PDP-u?

    Novi premijer je bio potpuno u pravu kada je rekao da je u RS zakonska regulativa o javnosti rada institucija i javnom informisanju nedorečena. Republika Srpska još uvijek nema zakon o slobodi pristupa informacijama, kakav je prošle godine donesen na nivou BiH. Ovim zakonom bila bi decidno propisana obaveza organa vlasti na svim nivoima da, u propisanom roku, ne samo novinarima nego i svakom zainteresovanom građaninu mora pružiti informaciju, ili se, u protivnom, suočiti sa sankcijama. Ovo se odnosi ne samo na ‘aktuelne’ podatke, nego i na informacije iz svih organa javne vlasti. Jedino takav zakon bi mogao konačno ‘natjerati’ nosioce javnih funkcija da se okanu dosadašnje prakse, u kojoj se eskiviranje javnosti obavljalo najčešće na dva načina: ili drskim odbijanjem da se da informacija, ili, još češće, beskrajnim odugovlačenjem, koje, naravno, svaku informaciju čini neaktuelnom i neupotrebljivom za medije.

    Predsjednik i potpredsjednik RS, Mirko Šarović i Dragan Čavić, su i danas, kada bi trebalo da zastupaju sve građane RS, ostali, u ophođenju sa novinarima, uglavnom vjerni SDS-ovskim principima, dijeleći medije na poželjne i manje poželjne. To se naročito ogleda u njihovom odnosu prema ‘Nezavisnim novinama’. Primjera radi, još dok je bio potpredsjednik RS, u martu prošle godine, Mirka Šarovića je jedan od urednika ‘Nezavisnih’ pismeno i zvanično zamolio da šefu Kancelarije ordena RS, generalu Bogdanu Subotiću, dozvoli da da intervju za ove novine. Ni do danas Šarović nije odgovorio na to pismo, a Subotić nije dao intervju, gradeći se da mu je za to potrebna Šarovićeva dozvola. Sumnje da Kancelarija ordena krije tajnu o volšebnom nestanku zlata i srebra namjenjenog za kovanje ordena srpskim junacima i zaslužnim građanima Srpske, tako je ostala samo sumnja.

    Prije neokoliko mjeseci, dok je bio još samo potpredsjednik SDS-a, Dragan Čavić je rekao da ‘ne daje nikakve izjave za Nezavisne novine’. Tom stavu je ostao vjeran i danas kada je potpredsjednik Republike. Istina, ni ‘Nezavisne novine’ nisu bile nimalo ‘nježne’ prema Šaroviću, Čaviću i SDS-u u toku ranijih predizbornih kampanja, ali to predsjedniku i potpredsjedniku Republike ne može biti opravdanje za segregaciju medija. Uostalom, i političari jedni drugima u kampanji svašta kažu, pa su opet poslije toga primorani da, manje ili više uspješno, sarađuju.

    Nedavno je Dragan Čavić u intervjuu za ‘Glas srpski’ iznio svoje stavove o medijima koji su ‘u vlasništvu RS’. On je rekao da bi tim medijima trebalo da upravlja posebno tijelo sastavljeno od stručnjaka. Taj medijski savjet bi, po Čaviću, trebalo ustrojiti po ugledu na Visoki sudski, odnosno Visoki tužilački savjet u pravosuđu, a cilj bi mu bio da isključi uticaj političkih stranaka na rad medija.

    "Mi danas imamo tv dnevnike koji se uopšte ne razlikuju od dnevnika iz 1963. godine. Nema nikakve razlike u sadržaju: dobro veče gospodine predsjedniče, danas je predsjednik upalio agregat u nekom selu trideset kilometara u planini, ili, na primjer, premijer je otvorio most. Mislim da to nisu informacije koje želimo", kaže Čavić. On je posebno naglasio da je pobornik liberalizacije u informisanju i vladavine konkurencije na medijskom prostoru.

    Čak i bez obzira na stavove aktuelne vlasti, vrijeme bespoštedne konkurencije na medijskom prostoru RS, neminovno dolazi. Toga su svjesni i novinari. Jedan od njih je nedavno, gorko se šaleći na sopstveni račun, rekao da danas u RS ima više medija nego novinara. I zaista, danas samo u Banjoj Luci radi, pored RTRS-a i pet lokalnih televizija, nešto više radio stanica, a u izdanju jedne državne i dvije privatne novinske kuće, izlazi šest izdanja dnevnih i revijalnih novina. Sasvim je jasno da, u uslovima tržišne utakmice svi ovi mediji neće moći opstati, a to znači da će mnogi novinari ostati bez angažmana. Na potpuno neuređenom tržištu rada, bez definisanih pravila ponašanja i bez sindikata koji bi istinski štitio njihove interese, novinari će, kao i u većini drugih prelomnih situacija, i u liberalizaciji medija, vjerovatno, izvući deblji kraj.

    Milkica Milojević (AIM)

    aim/ban/pubs/bp

    Nova vlast i mediji u RS

    Banjaluka, 22. januar 2001. (AIM)

    Kada izađete iz skupštinske sale, sačekaće vas novinari i od vas tražiti izjave. Budite spremni na to: sada ste javne ličnosti. Ovim riječima je novi premijer Srpske Mladen Ivanić pokušao da svoje ministre pripremi za prvi medijski susret bliske vrste, nekoliko trenutaka nakon završetka skupštinske sjednice na kojoj su izabrani. U tom času na licu mjesta se pojavio kratko podšišani dječko iz skupštinskog obezbjeđenja, prosto zapanjen činjenicom da je jedan novinar (gle drskosti!) ušao u salu i da ‘prisluškuje’ neformalni razgovor netom izabranog premijera! Iako je sjednica Narodne skupštine, rekosmo, bila već završena, on je vrlo energično novinara ‘zamolio’ da izađe i da ‘ne pravi incidente’. Ulazak uredno akreditovanog izvještača u salu Narodne skupštine u Republici Srpskoj se, čak i nakon okončanja sjednice, eto, smatra incidentom.

    Izborom kabineta Mladena Ivanića, Republika Srpska nakon dvije godine, ponovo ima ‘kompletirane’ najviše institucije vlasti: predsjednika i potpredsjednika Republike, skupštinu i vladu. Kakav će biti odnos nove vlasti prema medijima i javnosti? Ovo pitanje nije interesantno samo za novinare i medijske kuće. Javnost rada je jedan od osnovnih postulata demokratije i mjera odgovornosti vlasti prema onima koji su je izabrali - prema građanima.

    Što se tiče Narodne skupštine RS, primjer sa početka ovog teksta već nudi dio odgovora. U adaptaciju bivšeg Doma vojske u Banjoj Luci, kojom je on pretvoren skupštinsko zdanje, uloženo je ne baš skromnih tri miliona maraka. Međutim, bar što se tiče uslova za rad novinara, ta investicija nije donijela i napredak. Naprotiv. U novom skupštinskom zdanju novinarima je strogo zabranjen pristup u salu, tako da oni sva zbivanja prate preko telopa, u holu ili u pres centru od dvadesetak kvadrata.

    Ipak, u strogom skupštinskom protokolu ima izuzetaka. Novinari državnih medija, koji dobijaju posebne ‘bijele’ akreditivne kartice imaju povlasticu - njima je ulazak u salu dozvoljen. Tako RTRS ima ekskluzivno pravo snimanja i prenosa skupštinskih sjednica. Još u prošlom sazivu poslanici su donijeli zaključak da će skupštinske službe obezbijediti svim televizijama snimke sjednice, a svim akreditovanim novinarima kompletne materijale: skupštinske odluke i zakone koji se nađu u skupštinskoj proceduri.

    Međutim, taj je zaključak ostao samo mrtvo slovo na papiru. Na minuloj sjednici Narodne skupštine RS, samo pet - šest najbržih novinara uspjelo je dobiti ekspoze Mladena Ivanića i kratke biografije novih ministara. Ostalima je objašnjeno da je ekspoze suviše obiman pa bi njegovo kopiranje predstavljalo prevelik posao i trošak.

    Očigledno je da prilikom adaptacije zgrade Narodne skupštine RS niko nije pitao za mišljenje ‘sedmu silu’ . Naravno, za to ne treba kriviti novu vlast i novo skupštinsko rukovodstvo, jer je ovaj posao obavljen prije nego što su oni izabrani. Zoran Đerić, potpredsjednik Narodne skupštine RS, je za AIM rekao da će se još u toku ove nedjelje skupštinsko rukovodstvo sastati sa predstavnicima medijskih kuća i udruženja novinara, kako bi se, u granicama realnih mogućnosti, otklonili ovi problemi.

    Nedopustivo je da jedna televizija ima pravo da snima cijeli tok sjednice, a da je drugima potpuno zabranjen pristup u salu. Svi novinari moraju imati jednak tretman i jednak pristup informacijama. Zato ćemo ustanoviti pravila ponašanja, jednaka za sve, i to će biti, već na idućoj sjednici, sankcionisano posebnim skupštinskim dokumentom, kaže Đerić.

    Vlada Mladena Ivanića će dobiti priliku da pokaže svoj odnos prema javnosti već od 16. januara, kada će, na zajedničkoj sjednici sa bivšim Dodikovim ministrima, preuzeti dužnost. Premijer Ivanić slovi kao čovjek koji vodi računa o javnosti i uvijek, ili gotovo uvijek, ima vremena za novinare. Tako je bar bilo dok je bio u opoziciji. U jednom od poslednjih intervjua iz tih opozicionih dana Ivanić je rekao da, ako postane premijer, neće izbjegavati novinare i da je spreman da prihvati sud javnosti. On je takođe rekao da će nastojati da u Vladu RS vrati ministarstvo informisanja, zbog nedorečenog zakonodavstva u ovoj oblasti, ali i zbog stanja u državnim informativnim kućama.

    "Moraćemo otvoriti neke rasprave i sa predstavnicima međunarodnih institucija o perspektivama televizije i štampanih medija i o mogućnosti da RS zadrži svoje informativne kuće. RS kao entitet treba da ima svoja javna sredstva informisanja", rekao je Ivanić u svom posljednjem intervjuu u svojstvu mandatara.

    Međutim, od ove ideje Ivanić je odustao još u fazi izbora svog kabineta.Ko će sada, u ime Vlade RS, ‘otvoriti neke rasprave sa predstavnicima međunarodnih institucija’ i braniti potrebu Srpske da ima svoje javne entitetske informativne kuće?

    Već za april je najavljeno formiranje zajedničkog državnog radija BiH, što bi mogao biti uvod i u PBS mnogo šireg programskog spektra od najavljenog. Uostalom, RTRS je već odavno, preko institucije supervizora, pod ‘strateljstvom’ OHR-a, što političari RS sve češće povezuju sa ‘utapanjem’ u PBS.

    Stanje u javnim medijskim kućama u RS odavno se pojavljuje kao problem. Novinsko-izdavačko i štamparsko preduzeće‘Glas srpski’, a pogotovo RTRS, opterećeni su ne malim i godinama nagomilavanim problemima kadrovske, uređivačke, finansijske i organizacione vrste. Iako izlazi više od 50 godina, a tradicija je za novine itekako bitna, ‘Glas srpski’ rapidnim padom tiraža katastrofalno gubi utakmicu za čitaoce. S druge strane, RTRS, iako monopolistički ubire tv pretplatu, ne samo da tim redovnim i značajnim sredstvima ne uspijeva da napravi program koji bi privukao gledaoce, nego se čak našao u - finansijskim problemima.

    Da li će nova Vlada RS pokušati da ovim medijima baci ‘pojas za spasavanje’ ili će ih, u moru drugih ozbiljnih problema sa kojima će se suočiti, jednostavno pustiti niz vodu? Programska odnosno uređivačka politika ova dva medija se do sada doslovno mijenjala sa promjenom vladajuće garniture, ostajući servis partije koja je trenutno na vlasti. Zato je, ne samo u novinarskim krugovima, jedno od pitanja o kojima se ovih dana mnogo špekuliše i ono kome će sada ‘pripasti’ Dodikova TV i Dodikov ‘Glas’: da li SDS-u ili PDP-u?

    Novi premijer je bio potpuno u pravu kada je rekao da je u RS zakonska regulativa o javnosti rada institucija i javnom informisanju nedorečena. Republika Srpska još uvijek nema zakon o slobodi pristupa informacijama, kakav je prošle godine donesen na nivou BiH. Ovim zakonom bila bi decidno propisana obaveza organa vlasti na svim nivoima da, u propisanom roku, ne samo novinarima nego i svakom zainteresovanom građaninu mora pružiti informaciju, ili se, u protivnom, suočiti sa sankcijama. Ovo se odnosi ne samo na ‘aktuelne’ podatke, nego i na informacije iz svih organa javne vlasti. Jedino takav zakon bi mogao konačno ‘natjerati’ nosioce javnih funkcija da se okanu dosadašnje prakse, u kojoj se eskiviranje javnosti obavljalo najčešće na dva načina: ili drskim odbijanjem da se da informacija, ili, još češće, beskrajnim odugovlačenjem, koje, naravno, svaku informaciju čini neaktuelnom i neupotrebljivom za medije.

    Predsjednik i potpredsjednik RS, Mirko Šarović i Dragan Čavić, su i danas, kada bi trebalo da zastupaju sve građane RS, ostali, u ophođenju sa novinarima, uglavnom vjerni SDS-ovskim principima, dijeleći medije na poželjne i manje poželjne. To se naročito ogleda u njihovom odnosu prema ‘Nezavisnim novinama’. Primjera radi, još dok je bio potpredsjednik RS, u martu prošle godine, Mirka Šarovića je jedan od urednika ‘Nezavisnih’ pismeno i zvanično zamolio da šefu Kancelarije ordena RS, generalu Bogdanu Subotiću, dozvoli da da intervju za ove novine. Ni do danas Šarović nije odgovorio na to pismo, a Subotić nije dao intervju, gradeći se da mu je za to potrebna Šarovićeva dozvola. Sumnje da Kancelarija ordena krije tajnu o volšebnom nestanku zlata i srebra namjenjenog za kovanje ordena srpskim junacima i zaslužnim građanima Srpske, tako je ostala samo sumnja.

    Prije neokoliko mjeseci, dok je bio još samo potpredsjednik SDS-a, Dragan Čavić je rekao da ‘ne daje nikakve izjave za Nezavisne novine’. Tom stavu je ostao vjeran i danas kada je potpredsjednik Republike. Istina, ni ‘Nezavisne novine’ nisu bile nimalo ‘nježne’ prema Šaroviću, Čaviću i SDS-u u toku ranijih predizbornih kampanja, ali to predsjedniku i potpredsjedniku Republike ne može biti opravdanje za segregaciju medija. Uostalom, i političari jedni drugima u kampanji svašta kažu, pa su opet poslije toga primorani da, manje ili više uspješno, sarađuju.

    Nedavno je Dragan Čavić u intervjuu za ‘Glas srpski’ iznio svoje stavove o medijima koji su ‘u vlasništvu RS’. On je rekao da bi tim medijima trebalo da upravlja posebno tijelo sastavljeno od stručnjaka. Taj medijski savjet bi, po Čaviću, trebalo ustrojiti po ugledu na Visoki sudski, odnosno Visoki tužilački savjet u pravosuđu, a cilj bi mu bio da isključi uticaj političkih stranaka na rad medija.

    "Mi danas imamo tv dnevnike koji se uopšte ne razlikuju od dnevnika iz 1963. godine. Nema nikakve