AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    FRI, 19 JAN 2001 19:30:15 GMT

    Afera Grupo ide dalje

    Aim, Zagreb, 19.1.2001.

    Nakon višemjesečne policijske istrage, zagrebačko je Državno odvjetništvo u srijedu, 17. siječnja, podnijelo zahtjev za pokretanjem istrage protiv Ninoslava Pavića, vlasnika novinskoga koncerna "Europapress holding", Vinka Grubišića, bivšeg vlasnika Otvorene televizije, i Miroslava Kutle, ovlaštenog HDZ-ova pljačkaša za medijski sektor koji već godinu dana utamničen leži u remetinečkom pritvoru. Rečena je trojka - pojačana s još dvojicom-trojicom sporednih likova - osumnjičena za zloupotrebu ovlasti u gospodarskom poslovanju, te za stvaranje monopolističkog položaja na tržištu, a opsežni je spis dodijeljen istražnom sucu zagrebačkog Županijskog suda Krešimiru Devčiću koji je izjavio da će spis proučiti, a za petnaestak dana će saslušati osumnjičene i odlučiti o daljnjem toku ovoga slučaja.

    A slučaj je začet početkom prosinca ove godine kad je novopokrenuti dnevnik "Republika" - u vlasništvu "Nacionalova" izdavača i urednika Ive Pukanića - u svom prvom broju publicirao tajne ortačke ugovore između Ninoslava Pavića, Vinka Grubišića, Miroslava Kutle i misterioznog Hrvoja Franjića (za kojega, uzgred, čitava zemlja misli da se u stvarnosti odaziva na ime i prezime Ivić Pašalić): tim je ugovorima bio precizno razrađen zajednički poslovni nastup spomenute četvorke što je nakanila u potpunosti zagospodariti hrvatskim medijskim prostorom, a da se radilo o planovima sumnjiva karaktera svjedoči i činjenica da su akteri ugovora potpisani pseudonimima, te da su i mete njihova osvajačkog pohoda po bespućima ovdašnje medijske zbiljnosti, također, označene maštovitim šiframa. Odmah po izlasku "Republike", 4. prosinca 2000., policijski su specijalci upali u topla obiteljska gnijezda Nina Pavića i Vinka Grubišića, iz staništa su mi odnijeli kilograme i kilograme papira, a u završnici tog burnog dana obojici su nataknute niklovane narukvice.

    Medijski magnat Pavić, koji je blizak Ivici Račanu, i njegov kompanjon Grubišić, koji je oduvijek volio biti blizak centrima moći, proveli su dva dana u zatvoru, a onda je tužilaštvo saopćilo da u policijskoj kaznenoj prijavi ne vidi razlog zbog kojega bi ovu dvojicu trebalo zadržati iza rešetaka. Rečeni je dvojac potom slavodobitno napustio uzničke prostorije i to je bio uvod u ono što će se zbivati u narednih mjesec i pol dana: Nino je Pavić, naime, upregnuo sve svoje žurnalističke potencijale ne bi li uzvratio udarac konkurentskom taboru Ive Pukanića, pa njegovo udarno pero, Denis Kuljiš, tjednima u "Globusu" ispisuje degutantne portrete najvažnijih "Nacionalovih" i "Republikinih" novinara; uostalom, Pavić je dao i golemi intervju svome "Globusu" u kojemu je priznao da je potpisao famozni ortački ugovor, te se skrušeno ispovjedio rekavši da mu je danas zbog svega toga neobično žao. Afera se, dakle, iz sfere kriminala ubrzo preselila na teren međusobnih optužbi zaraćenih novinarskih strana - naime, strana koje su do prije koju godinu zajednički zgrtale novce pod okriljem "Europapress holdinga" - te se činilo da od čitave te priče neće ostati ništa doli gorak okus u ustima.

    U sjeni medijskih obračuna policija je, međutim, nešto radila: saslušan je, naime, veliki broj svjedoka, i to uglavnom žrtava Pavić-Grubišić-Kutline ortačke organizacije koja se skrivala iza naizgled benigne tvrtke "Grupo". Premda su značajan obol istrazi dali mnogi bivši zaposlenici u medijima iz ortačke orbite, policiji je - prema onome što se neslužbeno saznaje - najviše pomoglo svjedočenje tajnoga svjedoka iz kruga najbližih Kutlinih, Pavićevih i Grubišićevih poslovnih partnera i suradnika. Taj je zaštićeni svjedok do najsitnijih detalja ispripovijedao na koji su način bahati ortaci varali i pljačkali državu, na koji su način podmićivali visoke državne dužnosnike i ucjenjivali svoje konkurente, na koji su način varali svoje zaposlenike i kako su, na koncu, ustrojili posebnu blagajnu s gotovim parama što su onda služile za kupovinu ovdašnjih medija. Dotična blagajna nije, međutim, služila samo kao izvor novca za medijski šoping, nego je funkcionirala kao kasa uzajamne ortačke pomoći.

    Cilj ortačkoga povezivanja sastojao se u zaobilaženju zakonskih odredbi koje zabranjuju da iste osobe kontroliraju više radijskih i televizijskih stanica: Pavić, Grubišić, Kutle i, najvjerojatnije, Pašalić formirali su stoga zajedničku firmu "Grupo", koja se formalno nije javljala na natječaje za dobivanja koncesija, ali je kasnije sa stvarnim koncesionarima potpisivala tajne ugovore iz kojih je vidljivo da su realni koncesionari prenosili vlasnička prava na tvrtku "Grupo". To je poduzeće, inače, osnovano 1996., a četvorica njegovih suvlasnika svoja su prava i obaveze, također, regulirala tajnim ugovorima što su - zbog maksimalne diskrecije - bili popraćeni i šifrarnikom iz kojega se onda dalo iščitati da je Kutlin pseudonim Tonči Horvatić, da je Pavić potpisan kao Zdravko Tonković, da je Vinko Grubišić Franjo Zdravković, te da je "osoba osobno poznata svim potpisnicima" Hrvoje Franjić. Otkriće šifrarnika bio je, zapravo, ključni detalj u razotkrivanju hrvatske medijske hobotnice što je usisavala sve što joj se našlo na putu i koja se hranila izdašnom logističkom podrškom cjelokupnog Tuđmanova državnog aparata.

    "Propala je medijsko-policijska konstrukcija o navodnoj zločinačkoj organizaciji 'Grupo'", kazala je odvjetnica Nina Pavića Vesna Alaburić poslije objavljivanja informacije o podnošenju istražnoga zahtjeva protiv njezina gazde, te je usput neutemeljenim ocijenila tužiteljsku kvalifikaciju da se radi o kaznenim djelima zloupotrebe ovlasti u gospodarskom poslovanju i stvaranja monopolističkog položaja na tržištu. Pokušaj ublažavanja novonastale situacije očito je za gospođu odvjetnicu trebao imati karakter utjehe: naime, likovanje zbog toga što se Pavića neće saslušavati kao osumnjičenog člana "zločinačke organizacije", nego kao osumnjičenog kriminalca ne govori ništa o njegovoj nedužnosti. Taj podatak kojega se Alaburićeva grčevito uhvatila govori tek da njezin klijent u zatvoru može završiti osam godina, a ne recimo dvadeset.

    U svakom slučaju, naredni će dani biti zanimljivi: kaznena prijava protiv četveročlane ortačke grupe u ovom trenutku sadrži oko dvije tisuće stranica među kojima se nalazi više desetaka tajnih ortačkih ugovora, tajnih protokola, tajnih potvrda i tajnih isplatnica, te je sasvim sigurno da Nino Pavić i Vinko Grubišić neće spavati mirno. Tragično je jedino to što će, unatoč svemu, Ivić Pašalić - tip koji se sakrio iza imena Hrvoje Franjić - i ovom prilikom, po svemu sudeći, izmigoljiti pravosudnim organima.

    Ivica Đikić