AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    FRI, 12 JAN 2001 17:37:59 GMT

    Hrvatska dobija novu mrežu mobitela

    Aim, Zagreb, 12.1.2001.

    Hrvatska vlada će, najvjerojatnije već idućeg mjeseca, raspisati natječaj i za treću mrežu mobilne telefonije, pa će hrvatsko telekomunikacijsko tržište - inače, vrlo zdravo i razmjerno propulzivno, posebno u odnosu na druge privredne grane - biti maksimalno popunjeno. Nakon Hrvatskih telekomunikacija i VIP-neta, kolač će biti dijeljen s novim ustima, jednako gladnim profita. Prema zasad poznatim informacijama, jedan od ozbiljnijih pretendenata za koncesiju je i Hrvatska elektroprivreda.

    Godišnji telefonski promet u Hrvatskoj u fiksnoj i mobilnoj mreži vrijedi, inače, više od milijardu i dvjesta milijuna njemačkih maraka, pa je jasno da je interes za treću mrežu golem. Pretendenti su, zato, i velike međunarodne telekomunikacijske kompanije. Prije dvije godine, na natječaju za kupnju 35 posto dionica Hrvatskih telekomunikacija, sudjelovale su neke od najjačih svjetskih telekomunikacijskih tvrtki: njemački Deustche telekom, te skandinavska poduzeća Talia i Telenor. Prevagu su, kako je poznato, u doigravanju odnijeli Nijemci. Kontrolni paket dionica HT-a još uvijek je u rukama hrvatske vlade.

    Prema dosad viđenim svjetskim iskustvima, pojava nove GSM mreže neminovno će značiti daljnji pad cijena mobilne telefonije i rast broja korisnika GSM usluga. Najava zvuči vrlo povoljno, no, kao i obično u Hrvatskoj zadnjih desetak godina, cijela priča nije lišena kriminalne pozadine. Koncem prošle godine objavljena je, naime, informacija da Ministarstvo unutarnjih poslova, paralelno sa Službom za zaštitu ustavnog poretak, provodi istragu o prodaji 35 posto vlasništva Hrvatskih telekomunikacija Deutsche telekomu. Bila je to jedna od najvećih privatizacijskih afera u inače više nego bogatoj riznici pretvorbenih skandala. Prodaja 35 posto dionica Nijemcima, po cijeni od 630 milijuna dolara, proglašena je u vrijeme kad je dogovorena, bagatelnom rasprodajom obiteljskog srebra. Ni otpor sindikata, ni mobilizacija javnosti nisu, ipak, mogli spriječiti Franju Tuđmana i Borislava Škegru da svoju odluku provedu u djelo.

    Iz javnosti dostupnih elemenata ugovora bilo je, već tada, jasno da su neki elementi kupoprodajnog ugovora definirani na način koji ostavlja prostor nagađanju o korupciji pojedinih hrvatskih pregovarača. Osnova za sumnju ležala je u činjenici da su se Hrvatske telekomunikacije obvezale državi plaćati koncesiju za fiksnu telefoniju u visini 0,01 posto ukupnoga prihoda, što znači četiri milijuna kuna godišnje. Uobičajene naknade za koncesiju kreću se u svijetu, od dva do pet posto, što znači da su Hrvatske telekomunikacije dobile neusporedivo povoljnije uvjete od svih koji bi bili tržišno opravdani. Državi je time nanesena golema materijalna šteta. Sumnje je podgrijala i činjenica da je predsjednik Vladina povjerenstva za privatizaciju HT-a, Ivan Mijatović, nedavno, iz državne službe prešao baš u Deutsche telekom gdje je dobio izvrsno plaćeno radno mjesto.

    Krajnje se zagonetnom doimala i činjenica da je razvoj Hrvatskih telekomunikacija praktički bio posve zaustavljen dolaskom Ivice Mudrinića, čovjeka od povjerenja Franje Tuđmana, u to poduzeće. Nakon instaliranja njegove uprave, zaustavljen je primitak novih radnika, smanjene su investicije, a većina projekata odgođena za bolja vremena. Je li kupnja bila unaprijed dogovorena, pa se išlo na snižavanje cijene? Upućeni izvori tvrde da ni Deutsche telekom, otpočetka, nije imao namjeru ozbilnije razvijati Hrvatske telekomunikacije. Obveze preuzete ugovorom o koncesiji ni nakon dvije godine nisu realizirane. Iako, recimo, imaju koncesiju za kabelsku televiziju, na tom području nije učinjeno doslovce ništa. Koju štetu od takve poslovne politike trpi hrvatska strana, pokazuje i podatak da je - umjesto 1,4 milijarde kuna koje su ove godine trebali biti uloženi u širenje mreže nepokretne telefonije - lani uloženo nešto više od 400 milijuna kuna, odnosno za milijardu manje od obećanog. Ni na drugim područjima nije bilo bolje.

    No, umjesto obavezne državne kontrole - ministar gospodarstva ima obavezu Saboru podnositi izvještaje o korištenju dodijeljenjih koncesija - takvih izvještaja dosad nije bilo. Cilj preuzimanja HT-a bilo je izvlačenje novca, što je operacija koju sadašnja uprava, ali i hrvatska Vlada, omogućuju njemačkim partnerima vrlo velikodušno. Načelno, njemački partneri drže pod kontrolom mrežu fiksne telefonije, koja je praktički i najvrijedniji dio ovog poduzeća, dok je hrvatskoj strani prepuštena mobilna mreža. Deutsche telekom s 35 posto vlasništva drži 80 posto tehnologije i vode financije za cijelu tvrtku.

    MUP je istragu oko HT-a najprije pokušao posve zanijekati, da bi uskoro priznali kako se - na tom planu - nešto radi, premda je pitanje motiva istrage otvoreno. Ovih su dana, naime, do javnosti doprle informacije iz kojih nije teško izvesti zaključak da se priča o istrazi eventualne korupcije u HT-u planski i svjesno plasirala u medije, no ne radi informiranja građana, već radi slamanja potencijalnih točaka otpora toj ideji. Hrvatska vlada već tjednima pregovara s predstavnicima Hrvatskih telekomunikacija i VIP-neta, nastojeći ih uvjeriti da se slože s raspisom natječaja za novu mobilnu mrežu. Vlada bi se, zapravo, realizacijom te ideje, htjela domoći novih sredstava za osjetno stanjen državni proračun, a prodaja treće koncesije - čija cijena ne bi smjela biti manja od pola milijarde eura, odnosno, više od milijardu maraka - bila bi, načelno, idealan izvor prihoda i to u obliku gotovine.

    Posao bi bio savršen kada ne bi postojale dvije otegotne okolnosti. Jedna je HT, a druga VIP-net: u ugovorima koje su potpisala ova dva koncesionara, a potpisali su ih i predstavnici Vlade, postoji i stavka koja im jamči da vlada neće raspisivati natječaj za treću koncesiju do početka 2002. godine! Jedan od načina da se predstavnici Deutsche telekoma smekšaju u pregovorima jeste svakako i dovršetak istrage o eventualnoj korupciji pri kupovini Hrvatskih telekomunikacija. Dokazana korupcija bila bi ozbiljan udarac ugledu njemačke tvrtke, a kao dokaz da se u tom pravcu misli ozbiljno, vlada je plasirala i informaciju kako je ugovor o kupnji HT-a moguće i raskinuti. Kako, ipak, nije sigurno da takva operacija ne bi nanijela ozbiljan udarac i hrvatskoj vladi, vjerojatno će, u pregovorima s njima, vlada ipak pristati i na prodaju kontrolnog paketa od 16 posto dionica koji je još uvijek u hrvatskim rukama. Time bi, kako se pretpostavlja, otpor Nijemaca natječaju za treću GSM mrežu, bio slomljen.

    VIP netu bi, pak, prema našim informacijama, bilo ponuđeno skidanje monopola HT-a sa međunarodnih razgovora, koje HT ima do 2002. godine. Na taj se način stvaraju idealni uvjeti za treću mrežu mobilne telefonije. Hrvatska vlada dobila bi pak više od milijardu njemačkih maraka, neophodnih za saniranje šteta nastalih u reformama posrnule i opljačkane privrede, pa bi vuk bio sit a koze na broju. Istraga, pod tim uvjetima, dakako nikad ne bi bila okončana što u Hrvatskoj i nije neko čudo.

    Po mišljenju upućenih sugovornika, Hrvatske telekomunikacije nastali gubitak nastojat će nadoknaditi na najjednostavniji mogući način: tako da će poskupjeti cijena razgovora u unutarnjem prometu, odnosno, tako da će opet doći do povećanja cijene pretplate u Hrvatskoj. Pretpostavlja se da bi, pod novim uvjetima, ostvareni prihod Hrvatskih telekomunikacija pao sa jedne milijarde na nekih 500 do 600 milijuna kuna. Tu će razliku HT djelomično i nadoknaditi podizanjem cijena lokalnih impulsa, ali teško je očekivati da bi povećanje bilo takvo da u potpunosti nadomjesti sav očekivani pad.

    Zasad nije izvjesno tko će biti treći koncesionar. U igri je HEP, zajedno s tvrtkama koje su otpale u natječaju za HT, Taliom i Telenorom. Stručnjaci tvrde da nije realistična varijanta po kojoj bi koncesionar za treću mrežu mogla biti sama Hrvatska elektroprivreda, niti bilo koje domaće poduzeće. "Oni za takav poduhvat naprosto nemaju sredstava, pa će - bude li HEP u igri - u posao biti uveden i strani strateški partner, koji će svakako raspolagati s većinskim paketom dionica. Strani će partneri u svakom slučaju primarni interes vidjeti u izvlačenju novca iz Hrvatske" kaže Josip Pupić, predsjednik Sindikata HT-a i jedan od članova vladinog povjerenstva za privatizaciju Hrvatskih telekomunikacija.

    To praktički znači da će ono što dobiju na mostu, građani Hrvatske izgubiti na ćupriji: jeftinije mobitele i međunarodni telefonski promet, platit će višom cijenom telefonskih impulsa u domaćem prometu. Ostane li istraga o privatizaciji HT-a bez rezultata, bit će jasno da je Hrvatska - s novim režiserima - opet ponovila staru priču. Zaklinjanja nove vlade u transparentnost, time će, lagano, potonuti u zaborav.

    Boris Rašeta