AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 26 DEC 2000 11:54:54 GMT

    Ekonomija: Federacija BiH u 2000. godini

    Vladin optimizam bez pokrića

    AIM - Sarajevo, 25. 12. 2000) Kafane i njihovi vlasnici na Balkanu imaju ulogu berzanskih indeksa u razvijenim zemljama, odnosno, prilično su pouzdan barometar ukupnog ekonomskog stanja. Pune kafane i zadovoljni vlasnici, znače da u globalu ljudi imaju posla i para. Kada ugostitelji počnu sa zebnjom da konstatuju da je gostiju sve manje i da je promet počeo da opada, onda je to najbolji pokazatelj da je besparica i ekonomska kriza pred vratima.

    U BiH, kako u Federaciji BiH tako i u drugom entitetu, Republici Srpskoj, do zaključka kako predstoje još teži dani, nisu došli samo ugostitelji, već i domaći i strani ekonomski eksperti. Jedini koji se ne slaže sa takvim stavom je aktuelna vlast, koja uprkos optimističkim najavama sa početka godine, nema baš puno argumenata kojima bi dokumentovala uspješnost svoga rukovodjenja ekonomskim oporavkom.

    Umjesto 16.100 novih radnih mjesta u u FBiH do kraja 2000.godine, kako je to optimistično najavljivao federalni premijer Edhem Bičakčić, prema poslednjim podacima federalnog Zavoda za statistiku za prvih deset mjeseci povećan je broj radnih mjesta tek za 2.684 radnika, dok je u istom periodu broj nezaposlenih povećan za 2.426 radnika. Stoga je sasvim sigurno da u preostala dva mjeseca broj zaposlenih neće porasti za više od nekoliko stotina, u odnosu na 412.788 zvanično zaposlenih radnika u oktobru.

    Utješno je da broj nezaposlenih nije dostigao predviđenu cifru od 299.000, zaustavivši se nakon prvih deset mjeseci na brojki od 264.219 nezaposlenih radnika. Medjutim, ovo nije rezultat uspješne vladine politike već jednostavno činjenice da se medju zvanično zaposlenim još uvijek vodi i 45.000 "radnika na čekanju" koji su po sili zakona već trebali i zvanično postati nezaposleni. Doda li se ovaj broj već postojećim nezaposlenim, tek onda se dolazi do porazne činjenice da je stvarni broj zaposlenih u FBiH oko 367.000, a nezaposlenih gotovo 310.000.

    Jednostavna računica pokazuje da, nastavi li se ovim tempom u otvaranju novih radnih mjesta, trebaće barem decenija da svi trenutno nezaposleni dobiju posao. Okončanje privatizacije koja je u toku sigurno će značiti, barem u početku, i dodatno otpuštanje sada zaposlenih radnika, posebno onih u velikim državnim preduzećima, čija je buduća sudbina na tržištu, bez pokroviteljstva države, prilično neizvjesna. Uostalom, dovoljno govori podatak da je trenutno u FBiH broj zaposlenih dostigao dvije trećine broja iz 1991. godine, dok je trenutna industrijska proizvodnja tek nešto više od trećine predratne.

    Suočavanje sa problemom rastuće nezaposlenosti po svemu sudeći biće "poklon" koji će trenutna vlada ostaviti svojim nasljednicima. Iako u ovom trenutku još uvijek traju pregovori o formiranju kolalicije koja će imati vlast u federalnom parlamentu, mada su izbori održani još 11. novembra, ko god da se nađe u fotelji premijera FBiH, naslijediće katastrofalnu ekonomsku situaciju. Kod stope nezaposlenosti od 39 odsto, što BiH svrstava među svjetske šampione u ovoj "disciplini", posao federalnog premijera u idućoj godini sličniji je deminiranju tempirane bombe, nego li lagodnoj funkciji.

    O ekonomskom tapkanju u mjestu FBiH govore i pokazatelji o rastu industrijske proizvodnje. Nakon što je u 1996. godini zabilježen impresivan rast industrijske proizvodnje od 87 odsto, u 1997. godini 35 odsto, te 23 odsto u 1998. godini, protekle 1999. godine stopa je pala na 10 odsto. Po dosadašnjim podacima, ni u 2000. godini neće biti zabilježen rast veći od 10 odsto.

    Iako se još uvijek aktualna vlast vrlo rado hvali ovim procentima tvrdeći da su ove stope rasta među najvećim u svijetu i prikazujući to kao svoj uspjeh, ovo je samo djelimično tačno. Objašnjenje za više nego impresivne cifre u prve tri poslijeratne godine je jednostavno. Nakon rata domaća ekonomija je praktično startovala od nule, pa je stoga svaka aktivnost, još uz to pretvorena u procente, izgledala sjajno. Osim toga u istom periodu je utrošeno i nekoliko milijardi dolara donacija iz svijeta za obnovu BiH. Međutim, prava slika stanja stiče se tek u poredjenju sa 1991. godinom. Pet godina nakon rata FBiH je dostigla tek 38,5 odsto industrijske proizvodnje koju je imala 1991. godine.

    Jedina svijetla tačka na sumornoj slici ekonomije u FBiH je izvoz, i tu se federalna vlada pokazala kao dobar prognozer, predvidjevši u 2000. godini prihod od prodaje roba i usluga u inostranstvu od 625 miliona dolara, što je za četvrtinu više nego u 1999. godini. Kako je za prvih 10 mjeseci 2000. godine izvoz inosio 524 miliona dolara, za očekivati je da će do kraja godine biti postignut plan.

    Međutim, sam porast izvoza neće biti dovoljan da FBiH uravnoteži svoj spoljnotrgovinski deficit. Uvoz svega i svačega, također je porastao, i za 10 mjeseci 2000. godine iznosio je 1,7 milijardi dolara. To znači da bi do kraja godine trebao dostići dvije milijarde dolara, čime bi se zadržao na nivou prošlogodišnjeg. To bi bio neuspjeh, jer je očekivano smanjenje uvoza trebalo iznositi 10 odsto. Istovremenim rastom izvoza i uvoza ukupna slika se nije puno promijenila. Federacija BiH tako i dalje vlastitim izvozom pokriva tek 29 odsto uvoza, pa je upitno koliko će se još dugo i odakle moći pokrivati ova razlika.

    U proteklih nekoliko godina priliv od stranih donacija i kredita, te novac koji su trošili brojni međunarodni predstavnici i organizacije u BiH za vlastite troškove, predstavljao je glavni izvor deviza. Kako je doba donacija u BiH gotovo prošlo, a i stranaca je sve manje, domaćoj ekonomiji preostaje samo jedan izvor svježeg novca, ovdje još uvijek upitan - direktne strane investicije, bez kojih nema ni golog preživljavanja a kamoli ekonomskog oporavka.

    I dok predstavnici međunarodne zajednice već nekoliko mjeseci panično upozoravaju da bez hitnog privlačenja stranih investitora, ekonomski kolaps BiH predstavlja blisku budućnost, jedini ko se na ovo ne obazire je aktuelna vlast. Doduše, za reforme i privlačenje stranih investitora, na riječima se svi zalažu - vlast, opozicija, biznismeni. Ali, jedini u čijim rukama je stvarna moć da se postojeće okruženje u BiH načini primamljivijim za investiranje, bilo da je riječ o domaćim ili stranim investitorima, su ljudi koji trenutno sjede u vladama i parlamentima. Na žalost, ni građani, ni investitori nisu do sada u konkretnim potezima uspjeli vidjeti spremnost da BiH ponudi stranom kapitalu barem iste uslove i povlastice kakve nude druge zemlje u bliskom okruženju.

    Činjenica da Vlada FBiH nije ispunila svoja obećanja data u mjerama ekonomske politike za 2000.godinu, prvenstveno ona o novim radnim mjestima i rastu proizvodnje, bespogovorno kvalifikuje dosadašnju vlast za trajniji prelazak u opoziciju. Utoliko prije, što predložene vladine mjere ekonomske politike federalni Parlament nikada nije prihvatio, što nije smetalo predlagaču, dakle premijeru i ministrima, da nastave lagodno (ne)raditi po svome.

    Naravno, rezultati nepostojanja ozbiljne ekonomske politike dosadašnje vlasti očigledni su i vidljivi svima, bilo da se radi o nezaposlenima, penzionerima, običnim građanima, domaćim i stranim biznismenima, ekonomskim stručnjacima. Jedni to osjećaju na vlastitim kućnim budžetima a drugi na osnovu ekonomskih analiza i pokazatelja. Ako je čak i vlasnicima ovdašnjih kafana - po donedavnom običaju prepunih u svako doba dana - postalo jasno da je ekonomska situacija dramatična, onda je strah od onoga što donosi nova, 2001. godina, sasvim opravdan. I tu puki spisak vladinih želja u vidu "predviđanja skorog rasta zaposlenosti i proizvodnje" a bez validnog plana i jasnih mjera da se taj cilj postigne, ovaj put neće pomoći.

    Dražen SIMIĆ (AIM-Sarajevo)