AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 11 DEC 2000 11:38:45 GMT

    Otkazana ljubav Tajvanu

    Javnost u Makedoniji s odobravanjem je primila posljednji potez predsjednika Trajkovskog a analiticari smatraju da je to bilo za ocekivati otkako je Demokratska alternativa, patron Tajvana, otisla u opoziciju

    AIM Skopje, 11.12.2000

    Svi mediji u zemlji objavili su vijest da Makedonija nece uspostaviti diplomatske odnose s Tajvanom (samoproglasenom “Republikom Kinom Tajvan”) i da ce odnosi i ubuduce ostati na nivou trgovinskih i ekonomskih veza. Ovo je efekat proslonedjeljnog izlaska iz vlade Demokratske alternative (politicke partije koja ima 10 poslanika i koja je bila u koaliciji s VMRO-DPMNE) iz vlasti. Najuticajniji dnevni listovi, “Dnevnik” i “Utrinski vesnik” odmah su izasli s komentarima u kojim su pozdravili potez kojim je makedonski predsjednik definitivno ostao pri stavu da ne uspostavlja diplomatske odnose s Tajvanom i da ne primi akreditive o naznacenju tajvanskog ambasadora u Makedoniji Petera Chenga.

    “Dnevnik” u komentaru pod naslovom “Trajkovski odvezao crvenu vrpcu” daje jasnu poruku sa stavom: “za promjenu, sada ne bi bilo lose da se Makedonija okrene tamo gdje istinski i pripada – u evropu”. Komentator smatra da je pametan potez Trajkovskog iako do sada u Makedoniji niko ne moze reci, sta je dobio a sta izgubio time sto nisu uspostavljeni diplomatski odnosi s Tajvanom. Mozda se u ekonomskom smislu gube poeni no dobitak je ogroman na politickom planu jer se vraca povjerenje Evropske unije i, s druge strane, otvara se prostor da se “zagriju” politicki i ekonomski odnosi s Kinom, politickom, ekonomskom i vojnom velesilom u svjetskim okvirima.

    Prema ocjeni analiticara, bilo je samo pitanje dana kad ce Trajkovski presjeci i kao definitivan iznijeti stav da je “trgovinski nivo najvisi nivo na kojem se mogu odrzavati odnosi izmedju Makedonije i Tajvana” kao sto je prenio sluzbeni predstavnik u njegovom kabinetu odnosno da Tajvanci mogu ostati i ubuduce u Makedoniji koliko zele uz garanciju da ce im se obezbijediti najpovoljniji uslovi ako zele ulagati ovdje i razvijati biznis. No, moraju se prestati nadati da ce bilo kad makedonija priznati ostrvo sto ga Kina smatra integralnim dijelom svoje teritorije.

    Cijela prica je pocela u decembru 1998. Godine odmah posto su Demokratska alternativa, VMRO-DPMNE i Demokratska partija Albanaca dosli na vlast. Predsjednik Demokratske alternative Vasil Tupurkovski, bez znanja javnosti, zajedno s Aleksandrom Dimitrovim, tadasnjim ministrom inostranih poslova i jos nekim visokim funkcionerima te partije koja je sada u opoziciji, priznao je Tajvan kao nezavisnu drzavu. Ova vijest u Makedoniji je odjeknula kao prava bomba. Opozicija je odmah pocela “bacati drvlje i kamenje” i sutirati penale upravo ustolicenoj vladi na cijem celu je stajao Ljubco Georgievski, predsjednik VMRO-DPMNE. Reakcije su bile zaista ostre i sve opozicione partije su postigle konsenzus (Socijaldemokratski savez, Socijalisticka partija, Liberalnodemokratska partija i Partija za demokratski prosperitet) osudivsi potez Tupurkovskog proglasivsi ga “covjekom koji za proviziju prodaje nacionalne interese svoje zemlje”. Svim gradjanima Makedonije doista je jos uvijek svjeze sjecanje na obracanje tadasnjeg predsjednika Kire Gligorova koji je sa suzama u ocima izjavio: “ovo sto je ucinila nova vlada je ogromna sramota za nas u svijetu i vrlo los potez jer smo pokvarili odnose s Kinom, velesilom koja je uvijek podrzavala i imala simpatije za Makedoniju”.

    Pomenuti vladin potez bio je od strane opozicije ocjenjen kao “dolar-diplomatija” Tupurkovskog jer je priznao zemlju koja je u sporu s Kinom i koja nije usla u Ujedinjene nacije upravo zbog protivljenja Kine.

    Odmah po priznanju Tajvana krenule su price da je Tupurkovski uzeo proviziju od nekoliko miliona dolara. Pri jednom javnom nastupu, on je priznao da je provizija postojala i da ce je on licno donirati za izgradnju sportskih dvorana u Makedoniji; do danas ipak nije izgradjen ni jedan od tih sportskih objekata. Tupurkovski je tada obecavao da ce Tajvan uloziti milijardu dolara, njegovo predizborno obecanje. U Makedoniju je od tog decembra do danas stiglo samo 30 miliona dolara s Tajvana u obliku kredita i nekoliko sitnijih investicija. U to vrijeme koalicioni partneri Demokratske alternative su se drzali rezervisano, posebno Demokratska partija albanaca koja nije ni imala iskristalisan stav o priznanju Tajvana. U to vrijeme, dok je jos uvijek bio zamjenik ministra inostranih poslova, Trajkovski je izrazaavao nezadovoljstvo i rezervu prema priznanju Tajvana.

    Cjelokupna makedonska javnost je bila, najblaze receno, rezervisana prema potezu Tupurkovskog i vlade. Vremenom, za protekle dvije godine, i poslije neispunjenog obecanja za izgradnju slobodne zone u skopskom selu bunardzik, Tupurkovski je takoreci u potpunosti izgubio povjerenje u javnosti. Postojala su jasna razmimoilazenja na relaciji Tupurkovski -Trajkovski, pogotovo sto predsjednik nije zelio primiti akreditive o imenovanju Petera Chenga za ambasadora u Makedoniji. Tada, Trajkovski je najprije izjavio: “Prvo da vidimo najavljena ulaganja i rezultate od njih a zatim nece biti problema s primanjem akreditiva”.

    Ovaj stav, mada sutke, podrzavao je i njegov supartijac i premijer Ljubco Georgievski. Na novinarska pitanja o neprimanju akreditiva Georgievski je izjavljivao da je to stvar predsjednika drzave pri cemu on, Georgievski, nema nikakvog uticaja na to.

    U makedonskoj javnosti se ocjenjuje da je potez Trajkovskog na mjestu, mada mozda malcice zadocnio. S jedne strane, Makedonija je prihvatila logiku zapadnoevropskih zemalja i Sjedinjenih Drzava: trgovinski odnosi s Tajvanom da, ali nikako i priznanje i diplomatski odnosi cime se moze uci u konfrontaciju s Kinom. S druge pak strane, mogu se smiriti i ispeglati odnosi s Kinom i povratiti njena politicka podrska u tijelima Ujedinjenih nacija gdje je kinesko lobiranje uticajno i znacajno. I na unutrasnjo-politickoj sceni VMRO-DPMNE i DPA lako mogu imati bar nekakvo opravdanje da su Tupurkovski i Demokratska alternativa krivci za “tajvansku avanturu” i da su ih bas zato i izjurili izsvog drustva.

    AIM Skoplje

    NIKOLA STOJANOV