AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 04 DEC 2000 13:17:59 GMT

    AIDS: Da li je RS ‘sigurna zona’?

    U Republici Srpskoj do sada je registrovano 27 oboljelih od side. Od toga je 25 umrlo, a o sudbini dvoje oboljelih se ništa ne zna.

    Banjaluka, 4. decembar 2000. (AIM)

    U ljeto 1994.godine, usred rata, mlada medicinska sestra iz Banje Luke doživjela je poravi šok, kada su je kolege iz Infektivne klinike pozvale da hitno izvrši test na sidu. Bila je u petom mjesecu trudnoće, a ustanovljeno je da jedan od njenih pacijenata, dvanaestogodišnji dječak hemofiličar, boluje od ove smrtonosne bolesti. Nakon mjesec dana stigli rezultati koji su pokazali da je HIV negativna. Danas je ona srećna majka. Njezin sin je, u zdravlju i veselju, upravo ovih dana, kada se o sidi najviše piše i govori, proslavio svoj šesti rođendan.

    Međutim, za njenog malog pacijenta ova priča nije završila srećno. Nekoliko mjeseci nakon otkrivanja bolesti, dječak iz okoline Modriče je umro od side. Da li je i on bio žrtva ratnog vremena, kada se, zbog nedostatka reagenasa u Republici Srpskoj (RS), ponekad i krv koja nije testirana na sidu davala onima kojima je transfuzija bila jedini spas? Odgovor na ovo pitanje ostaće vječita tajna. Nesrećni dječak je transfuziju primao i u Jugoslaviji i u inostranstvu. Na taj način, njegovo mlado tijelo je zaraženo kobnim virusom. Gdje i kada, nije ustanovljeno!

    Ovo je jedini do sad zabilježen slučaj u Republici Srpskoj da je od posljedica side umrlo dijete. Epidemiolozi se nadaju da će biti i posljednji, jer se danas u svim centrima za transfuziju u Srpskoj dobrovoljni davaoci krvi automatski testiraju na HIV virus. "Nismo imali ni jedan slučaj HIV pozitivnog nalaza među dobrovoljnim davocima krvi, što je na neki način i razumljivo, jer su davaoci mladi i zdravi ljudi i ni po čemu ne spadaju u rizične grupe", objašnjava dr Stanimir Stamenković, načelnik Službe za epidemiologiju u Zavodu za zaštitu zdravlja RS.

    Međutim, ovo ne znači da je Republika Srpska pošteđena ‘kuge dvadesetog vijeka’. Od 1987., kada je zabilježen prvi slučaj ove bolesti, u RS je od side oboljelo 27 ljudi. Od toga 25 ih je umrlo. "Ne znamo sudbinu preostala dva pacijenta koji su u potrazi za lijekom otputovali u veće centre u inostranstvu. Osim dječaka hemofiličara, svi ostali oboljeli su bili stariji od 20 godina, pa se pretpostavlja da su virus dobili, onako kako se on najčešće i prenosi: putem seksulanog kontakta", kaže dr Stamenković.

    Republika Srspka je, bez obzira na protekli rat i nestašicu reagenasa na sidu, te veliki priliv međunarodnih vojnika i policajaca iz visokorizičnih zemalja i prostitutki sa istoka, jedna od ‘zemalja’ sa nanjnižom stopom oboljelih od aidsa. Ipak, to ne znači da je RS ‘sigurna zona’. Prema stručnim procjenama, u ovom bh. entitetu, danas ima više od 200 neidentifikovanih HIV pozitivnih osoba. One, i ne znajući, dalje šire smrtonosnu zarazu.

    Iako striptizete, animir dame i plesačice, moraju obaviti HIV test da bi dobile dozvolu za rad, to ne znači da u noćnim barovima nema side. U RS je, prema podacima Udruženja privatnih preduzetnika, registrovano 56 noćnih lokala, ali su nevladine organizacije ustanovile da pored ovih ima i potpuno ileglanih javnih kuća u kojima se prostitucija vrši bez ikakvog nadzora. Osim toga, smatra se da gotovo polovina noćnih dama zaposlenih u barovima, u RS boravi bez dozvole, što, između ostalog, znači da nisu testirane na HIV virus.

    U Zavodu za zaštitu zdravlja RS u Banjoj Luci su prilikom testiranja otkrivena tri slučaja side kod noćnih dama. Potpunih podataka za RS o ovakvim slučajevima nema, jer se HIV testovi obavljaju i u banjalučkoj Klinici za infektivne bolesti, a za strane državljanke se ne vodi evidencija o broju zaraženih i oboljelih od side, kao što je obavezno da se bolest evidentira kada su u pitanju građani RS.

    Ove tri strankinje su deportovne u svoje zemlje. Međutim, ostalo je pitanje koliko žena i dalje ordinira u najt barovima sa smrtonosnim virusom u svom tijelu? "Ne prođu sve animir dame test na sidu. One se testiraju na vlastiti zahtijev, a kada ih upitamo zašto to čine, kažu da ponekad i same mušterije traže da vide rezultate testa, odnosno ljekarsku potvrdu o njihovom zdravstvenom stanju", objašnjava dr Stamenković.

    Međutim, klijenti u najt barovima naivno vjeruju da, kada im prostitutka pokaže negativan HIV test, to znači da su spremni na siguran seks. Jednostavno, na ovakvim mjestima i sa ovakvim ženama nema siugurnog seksa. "Test ne pokazuje ništa drugo, nego da je testirana osoba HIV negativna u trenutku kada je test obavljen. Ako se ona i dalje rizično ponaša, to ne znači da već sljedećeg dana neće biti HIV pozitivna", kaže dr Stamenković.

    Čak i ako su animir dame testirane na sidu, njihove mušterije nisu. Nalazi testa se čekaju oko mjesec dana. Za to vrijeme tražena prostitutka opsluži stotinak mušterija i niko ne može biti siguran da bar jedan od njih nije HIV pozitivan. Ova logika čini potpuno besmislenim pitanje koliko često treba obaljati testove na sidu da bi animir dama i njeni klijenti bili sigurni. "Osim što su jako skupi, testovi faktički nisu toliko značajni u borbi protiv ove bolesti. Zato Svjetska zdravstvena organizacija i ne preporučuje česta i masovna terstiranja. Naprotiv, smatra se da novac koji bi bio utrošen na testiranja, treba upotrijebiti na pametniji način: u propagandu, prosvjećivanje i naučne eksperimente, smatra dr Stamenković.

    U RS, odnsono BiH, ne postoji zakonska obaveza testiranja na sidu za osobe koje iz inostranstva ulaze u našu zemlju. Svetska zdravstvena organizacija ne podržava ovakve mjere, koje se smatraju i kršenjem osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ipak, neke visokorazvijene demokratske zemlje su uvele takvu obavezu. U Njemačkoj ili SAD, useljenici i osobe koje dolaze na duži boravak, moraju uz ostalu dokumentaciju priložiti i negativan HIV test da bi dobile vizu. Ipak to nije spriječilo širenje zaraze side u ovim zemljama.

    U RS testovi na sidu se obavljaju u Zavodu za zaštitu zdravlja i Infektivnoj klinici u Banjoj Luci i građani ih sami plaćaju. Fond zdravstvenog osiguranja nema para za ovaj luksuz.

    Pored prostitutki, mnogi misle da rizik za širenje side u RS predstavljaju i vojnici mirovnih snaga, međunarodni policajci i drugi službenici međunaordnih organizacija na misiji u BiH, zbog toga što mnogi od njih dolaze iz zemalja u kojima je sida poprimila epidemijske razmjere, ili su službovali u zemljama visokog rizika. "Ja, kao epidemiolog, tvrdim da oni predstavljaju rizik, ali egzaktnih podataka o tome nemamo. Oni nisu obavezni da se testiraju na HIV virus, bar ne u našim zdravstvenim ustanovama, i mi nemamo nikakvih podataka o njihovom zdravstvenom stanju", kaže dr Stamenković, dodajući da je više puta na sastancima sa predstvnicima mađunarodnih organizacija ukazivao na ovaj problem.

    Valja napomenuti da su upravo strani policajaci i vojnici najčešći posjetioci noćnih barova. Ipak,do sada nije ustanovljeno da u nekom od 27 u RS zabilježenih slučajeva oboljevanja od side, izvor zaraze bio noćni bar. Većina oboljelih su zarazu ‘donijeli’ iz inostranstva, iz zapadnih zemalja u kojim su živjeli i radili. Oni su se kući vraćali tek kada su saznali da boluju od side, da bi umrli u svom zavičaju.

    Bil Klinton je, nedavno, povodom međunarodnog dana borbe protiv side, obećao da će do 2007. Amerikanci otkriti vakcinu protiv AIDS-a. Dr Stanimir Stamenković smatra da Klinton pretjeruje. Bez obzira na napore naučnika, ne samo u SAD nego i širom svijeta, teško je vjerovati u ovako brz napredak, s obzirom da je sida, kao i sve druge virusne bolesti, još uvijek velika tajna za medicinu.

    Dakle, vakcini se ne treba skoro nadati, a testiranja neće mnogo pomoći. Ipak, za razliku od karcinoma, protiv side nema lijeka, ali ima zaštite. Zašto rizikovati život kada se kondomi prodaju u svakom kiosku? Nisu čak ni skupi!

    Tijana Tadić (AIM)