AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 03 DEC 2000 19:31:38 GMT

    Socijaldemokrate i dalje vodi Račan

    Aim, Zagreb, 3.12.2000.

    Vlast se može izgubiti, ali obraz ne - to je udarna parola s konvencije (Zagreb, 2. prosinca) hrvatskih Socijaldemokrata, noseće stranke vladajuće šestostranačke koalicije. Na prvoj konvenciji otkako je SDP došao na vlast Ivica Račan kao jedini je kandidat ponovo izabran za prvog čovjeka stranke. Okolnost da nije imao protukandidata, Račan je komentirao tvrdnjom da je neke ljude u stranci molio neka mu izađu na megdan. Čak i da je to nagovaranje bilo ozbiljno, objašnjenje djeluje krajnje neozbiljno i ne poništava činjenicu da je isticanje samo jedne kandidature za šefa stranke - demokratski problematično. Neki su se kritičari već javili s asocijacijama: jedna pratija, jedan vođa... Takav izbor bez izbora može se smatrati jednim od ozbiljnih indikatora stanja duha u SDP-u. Bez obzira na činjenicu da je za druge funkcije navala kandidata bila golema.

    Po svemu, bila je to konvencija jedne uspješne partije. Gostiju je, domaćih i inozemnih, bilo kao u priči. Uz oko tisuću delegata, skupu su na pozdrav stigli predstavnici gotovo svih stranaka, sindikata i brojnih udruga. Iz inozemstva nazočile su brojne delegacije srodnih stranaka, pozdravne su telegrame, često s vrlo toplim porukama, uputili i najviši evropski državnici. Skup je nalikovao konvencijama modernih stranaka kakve su danas u Evropi na vlasti. Sve je to moguće shvatiti kao još jedan znak da je nova vladajuća garnitura u Hrvatskoj uspješno obavila prvi od svojih urgentnih zadataka - izvukla je zemlju iz međunarodne izolacije.

    Unatoč širokom okupljanju oko prve stranke u državi (što može biti, i vjerojatno jeste, tek izraz navike da se rado utrčava pod šator pobjednika), idilu je kvarila grupa sindikalaca koja je ispred dvorane u kojoj se održavala konvencija upozoravala na težak položaj radništva. "Bili smo radnici, danas smo patnici", jedna je od njihovih parola. Ovi prosvjedi druga su strana medalje aktualne politike - ona nikako ne uspijeva zaustaviti turobne ekonomske i socijalne trendove.

    Račanova parola o tome da se vlast može ali obraz ne smije izgubiti - dobro zvuči, pogotovo s obzirom da je moralna rekonstitucija Hrvatske jedan od najprečih društvenih zadataka. Zbog nemorala i korumpiranosti, svake a pogotovo socijalne nepravde, Tuđmanova je stranka izgubila izbore. Nova se vlast doima mnogo poštenijom od one stare. Može se reći da je to još uvijek njen možda i najjači adut. Javnost je sve više razočarana rezultatima njenog upravljanja državom, pogotovo sporošću promjena, ali joj se činjenica da nije lopovska poput bivše još vrlo visoko honorira.

    Račan je sam priznao da im ekonomska reforma baš ne ide od ruke, da porast broja nezaposlenih - što je u Hrvatskoj trenutno najdramatičniji problem - ne uspijevaju zaustaviti. Šef SDP-a, koji obnaša i funkciju predsjednika hrvatske vlade, dobro je shvatio kako mu je trenutno najjača karta - uvjerenost javnosti u moralnu superiornost aktualne vlasti nad tuđmanovcima. On je tu činjenicu neposredno pred konvenciju potencirao, ali i iskoristio u jednom stranačkom obračunu. Njegov stranački drugar, novi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odaslao je kroz SDP pismo u kojem precizira kome se i kako treba obratiti za razne intervencije: za osiguranje posla, stana, upis u školu ili fakultet, ili neke druge pogodnosti. Bandić, kojega mnogi vide kao čovjeka beskrajne ambicije i stoga, u perspektivi, kao realnog rivala Račanu, bio je zbog svoje okružnice izložen žestokoj kritici te je morao odustati od kandidature za mjesto potpredsjednika stranke.

    Međutim, njegovo pismo samo je neoprezan izraz jedne i u redovima nove vlasti sve raširenije prakse. Riječ je o stranačkom pogodovanju u pristupu raznim privilegijama. Nova se vlast, uključujući i SDP, nije pokazala imunom na naviku da se društvene pozicije osvajaju po stranačkom ključu. Stranačka je podobnost za Tuđmanove vlasti sva vrata otvarala, ta se praksa s novom vlašću smanjila, i nije više onako bezobzirna kao nekad, ali nije ukinuta. Vladajuća šestorka u kadrovskim je pitanjima prakticirala strančarenje, upravo je otkriveno nekoliko afera u kojima su utjecajna mjesta dodijeljena nestručnim, sasvim nekompetentnim ljudima, po političkoj preporuci. O tome kako se vidi uloga stranke u životu običnog Hrvata mnogo govori i podatak da se u SDP od siječanjskih izbora, s kojih je izašao kao pobjednik, do danas, upisalo oko sedam tisuća novih članova. Konačno, i Račana su nezavisni mediji nedavno izložili kritici jer je njegova prva žena zaposlena kao pomoćnica ministra za evropske integracije, a sadašnja, treća gospođa Račan, postala je savjetnica ministra za vanjske poslove.

    Izjava o čuvanju obraza i nepristajanju na stranačko pogodovanje imala je zanimljivo dodatno objašnjenje. Lider SDP-a reče da se u proteklih deset godina nakupilo more pojedinačnih i kolektivnih frustracija jer su mnogi zbog političkih uvjerenja bili stigmatizirani. Ali, dodao je Račan, te se frustracije ne mogu liječiti istom praksom koja je vrijedila u proteklom vremenu. Ova izjava može značiti demokratsko ograđivanje od nedemokratske prakse, odbijanje da se problemi rješavaju po liniji stranačke pripadnosti. Ali može značiti i odustajanje od ispravljanja nepravdi. Mnogi su, u prošlom vremenu povrijeđeni ljudi i slojevi očekivali satisfakciju od nove vlasti, očekivali su da će ona ispraviti nepravde počinjene u Tuđmanovo vrijeme. Ali ona se u tome pokazala vrlo sporom i neodlučnom.

    Negativno i bolno naslijeđe ne može se, naravno, sanirati stranačkim kanalima. Ali problem je što su redovni putevi, oni kroz državne institucije, u kolapsu. Bez neke vrste posredovanja gotovo se ništa u Hrvatskoj ne može napraviti. Politička ili kakva druga intervencija nužna je ne samo za osiguranje privilegija, nego često i za ostvarivanje nekih sasvim normalnih prava. Institucije sistema u gotovo su potpunoj entropiji. Da bi se ukinuli neformalni, moraju proraditi formalni kanali funkcioniranja države. A za to će trebati mnogo više od lijepih parola o čuvanju obraza.

    Jelena Lovrić