AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 02 DEC 2000 08:53:28 GMT

    Porezi: Mehanizam gušenja medija

    Banjaluka, 2. decembar 2000. (AIM)

    Prema relevantnim podacima, u Bosni i Hercegovini ima oko 290 elektronskih medija, preko 130 listova i magazina i 11 registrovanih novinskih agencija. Dobro upućeni kažu da je BiH po broju medija po glavi stanovnika na prvom mjestu u svijetu.

    Da stavari nisu onakve kakve jesu, iz ovih podataka bi se mogao izvući zaključak da su mediji posebno stimulisan i primamljiv biznis. Međutim, stvari su sasvim drugačije. Jedan od dokaza je i postojeći sistem oporezivanja u kome mediji dijele sudbinu ostalih privrednih subjekata. Naime, nema nikakve razlike da li ste vlasnik medija ili neke piljarnice, ili možda direktor velikog državnog preduzeća. Obaveze prema državi su iste.

    Na nedavno održanom okruglom stolu u Sarajevu, posvećenom poreskim opterećenjima za medije, koji su organizovali Nezavisna unija profesionalnih novinara BiH, Nezavisno udruženje novinara RS i Irex Pro Media, čule su se oštre kritike na račun sistema oporezivanja medija. "Postojeći poreski sistem i nepovoljna ekonomska situacija doveli su i elektronske i printane medije u vrlo tešku situaciju", objašnjava Goran Mihajlović iz Nezavisnog udruženja novinara RS. Isto tvrdi i Miloš Šolaja iz Udruženja novinara RS. Sa tom ocjenom se slaže i Mehmed Husić, predsjednik Nezavisne unije profesionalnih novinara BiH. Njihova argumentacija polazi od toga da većina medija nema prava na ubiranje pretplate i da ne koriste budžetska sredstva. To pravo u BiH imaju jedino RTV RS i Federalna RTV. "U posebno teškoj situaciji se nalaze privatne i nezavisne radio TV stanice, koje svoje prihode ostvaruju uglavnom kroz prodaju reklame", kaže Elvir Švrakić iz Asocijacije elektronskih medija BiH.

    S obzirom da je reklama osnovna i najčešća usluga koju mediji nude, porez na usluge za medije znači porez na reklamu. "Oporezivanje reklame je štetno, kako za medije, tako i za BiH privredu, jer ionako skupa reklama, opterećena porezom, postaje često nedostupna domaćim firmama, koje nisu spremne ući u marketinške kampanje i prezentirati domaći proizvod, kaže Nenad Novaković sa Nezavisne radio televizije Banja Luka, jedne od dvije regionalne RTV stanice u RS. Rezultat takvog odnosa je preplavljen medijski prostor skupim reklamama stranih firmi, koje su oslobođene poreza na usluge, pa samim tim i poreza na reklamu.

    Radmila Žigić, suvlasnica PAN radija i lista "Panorama" iz Bijeljine, se takođe žali na visoke doprinose: "Isto mi je kao da radim sa telekomunikacijama. Doprinosi su veoma visoki, a apsurdno je da i mi, koji opstajemo zahvaljujući donacijama, imamo iste poreske obaveze kao i oni najprofitabilniji". I za nju je neshvatljivo da se plaća porez na poklone i donacije. "Ako hoću da dam bilo kakvu donaciju, moram na nju da platim porez. Time su svi oni koji bi htjeli nekoga da doniraju direktno destimulisani, što nema nigdje u svijetu", kaže Žigićka i objašnjava da je vlasnik medija u obavezi da plati porez od momenta kada provede fakturu, bez obzira da li je taj novac naplaćen ili ne.

    Zbog različitog sistema oporezivanja u entitetima BiH, nijedan medij nije stimulisan da otvara svoja predstavništva (redakcije) u drugom entitetu, jer osim administrativnih problema, dolaze pod udar dvostrukog sistem oporezivanja. Zbog toga je novinska agencija ‘Onasa’ odustala od registracije svog dopisništva u Banjaluci, a njeni banjalučki novinari ostali bez regulisanog radnopravnog statusa.

    Osim poreza na usluge od 12 posto, koji je osnovni porez za sva preduzeća, mediji su dužni da plaćaju enormno visoke poreze na plate (do 81 posto), kao i porez na dobit (do 30 posto). Uz sve to, treba imati na umu niz drugih, naoko sitnih obaveza, kao što su naknade za frekvencije.

    Visoki porezi na plate zaposlenih doveli su novinare u izuzetno tešku situaciju. Većina njih nije ni u radnom ni u ugovornom odnosu, nemaju zdravstveno ni socijalno osiguranje i rade od danas do sutra, uz naknadu koju poslodavac određuje od slučaja do slučaja. Oni koji eventualno imaju regulisan radni status, plaćeni su po najnižoj zakonski dozvoljenoj tarifi.

    Ako se sa vlasnicima medija i započne razgovor na ovu temu, oni se pravdaju poreskim opterećenjima i dokazuju da poreska opterećenja na zaposlene radnike guše ionako slabe medije. Posledice trpe novinari. Budući da nemaju svoj sindikat, teško je pretpostaviti da bi se uskoro nešto moglo promijeniti.

    Mladen Mirosavljević (AIM)