AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 26 NOV 2000 12:10:48 GMT

    Pljačka pod krinkom brige za dijasporu

    Aim, Zagreb, 26.11.2000.

    Nedavna dramatična okružnica ravnatelja Hrvatskoga informativnog centra Ante Belje, o skorom gašenju jedinoga satelitskog programa na hrvatskom jeziku - ukoliko svjesni domoljubi ne zatrpaju spomenutu instituciju konvertibilnim milodarom - potaknula je nekoliko zanimljivih rasprava o karakteru domovinske brige za raseljene sunarodnjake, i čudnim putovima proračunskog novca do inozemnih privatnih računa. Beljin apel ustvari je tek novo mjesto u polugodišnjemu njegovom natezanju s aktualnom hrvatskom Vladom, i naročito ravnateljem Matice hrvatskih iseljenika Borisom Marunom, koji je u srpnju na toj funkciji smijenio upravo ravnatelja HIC-a. Ako još dodamo da je Ante Beljo bio istodobno ravnatelj obiju institucija, a da je HIC privatna institucija osnovana prije nekoliko godina, sa zadaćom izvršnog pomagača MHI-ja... Bolje je ipak da krenemo ispočetka, i vrlo polagano.

    Poziciju ekskluzivnog i neupitnog zastupnika volje iseljenih Hrvata u svoje je vrijeme Beljo shvatio toliko operabilnom i praktičnom, da je poradio na uvjeravanju stranačkih kolega iz Hrvatske demokratske zajednice, kako prebogata Hrvatska radio-televizija nije u stanju sama emitirati vlastiti program preko satelita, nego tu ulogu treba preuzeti MHI. No, malo je bio i MHI, pa je osnovan i HIC, kojemu je godišnje preko MHI-ja uplaćivan golemi iznos iz državnog proračuna, da bi selektirao postojeći program HRT-a, i potom ga servirao pretplatnicima u inozemstvu. Pola godine poslije smjene vlasti u Hrvatskoj, u MHI je došao Boris Maruna, i zatekao pustoš: urede bez tepiha, stolove bez stolica, kompjutore bez čipova... Prognani se Beljo povukao na pričuvni borbeni položaj, u zagrebačku centralu HIC-a, čiji je formalni vlasnik misteriozna udruga nekolicine Hrvata iz Kanade.

    Međutim, ubrzo je Maruni na račun MHI-ja stigla namjenska uplata od gotovo dva i pol milijuna maraka, od državnog proračuna za potrebe realiziranja programa HIC-a. Novi ravnatelj MHI-ja odbio je prebaciti novac HIC-u, te ga je vratio državi, koja se u prilično jasnoj priči baš i nije najbolje snašla. Umjesto da ispitaju čitavu stvar, sankcioniraju odgovorne za takvo rukovođenje novcem poreznih obveznika, i zahvale se Maruni što im je spasio grdnu lovu, ministarstva financija i kulture zatražila su od MHI-ja da ipak postupi sukladno postojećim ugovorima s HIC-om! Naravno, čovjek se iživcirao, sazvao Upravni odbor, i u suradnji s njima zaključio da transfer ne dolazi u obzir, jer je posrijedi nezakonit poslovni odnos, jer je novac za navedenu potrebu prevelik, i jer uopće nema potrebe za uplitanjem HIC-a u osnovni posao HRT-a, također plaćenog iz proračuna.

    Ante Beljo i sam se potom iživcirao, i poslao spomenutu okružnicu svim pretplatnicima programa u bijelome svijetu, eksplicitno optužujući novo vodstvo MHI-a i novu Vladu za upropaštavanje interesa Hrvata, ma gdje bili. Barem to nova vlast s Beljine strane doista nije zaslužila jer, da se njih pita, on bi tih dva i pol milijuna odavno dobio... Uostalom, prvostupanjski zagrebački Sud u pokrenutom je sporu dosudio ovrhu iliti pljenidbu MHI-ja u korist HIC-a, osim što ga je Beljo već očistio, a i Maruna je na presudu uložio žalbu. I sve bi još neko vrijeme ostalo na ovome, osim osvježenja Beljinim apelom, dakle, sve bi ostalo na Maruninom uvjeravanju vodstva HRT-a o sposobnosti same televizije da vlastiti program isporučuje publici (i za to preuzme novac namijenjen HIC-u), da novi ravnatelj MHI-ja nije dodatno bacio pogled na neke stare račune s potpisom svog prethodnika.

    Usporedivši plaćene račune za građevinske radove u zgradi MHI-ja tokom druge polovine devedesetih, i sam izgled tog objekta, Maruna se toliko našao u čudu, da je odmah angažirao službene sudske vještake, kako bi utvrdili i ovjerili zatečeno stanje. Oni su nakon iscrpnog rada krajem ljeta i početkom ove jeseni zaključili kako je u MHI - a time i državi - zabilježena šteta od preko 360 tisuća kuna, ili gotovo sto tisuća maraka. Vrlo pedantni nalazi broje redom nekoliko desetina unaprijed plaćenih i naknadno potvrđenih radova, koji nikad nisu bili izvedeni, pa čak niti započeti. Sudski vještaci tako pišu: "Pregledom građevinskog dnevnika i uviđajem na licu mjesta vještak je utvrdio: 17.11.1998. utorak, blok br. 1, list br. 2 upisano je - zidanje pregradnih zidova 12 cm u cem. mortu. Uviđajem je utvrđeno da nema novih pregradnih zidanih zidova od 12 cm."

    Isto glase nalazi u vezi obnavljanja sanitarnih čvorova, adaptacije dvorana, farbanja hodnika, zamjene prozora, a u vezi s nabavom tzv. kokos-otirača je sve u redu... Na dva mjesta sudski vještaci - bez sumnje stari rutineri u svom poslu - nisu odoljeli čistoj ljudskoj potrebi za oduševljenjem, pa im je u službenom zapisniku na kraju rečenice pobjegla interpunkcijska oznaka usklika (!)... Što će valjda reći da na kombinatora poput Belje, ma koliko drskog bezakonja prepoznavali u svakodnevnoj praksi, ne nailaze tako često. Kako je onih 366 i nešto tisuća kuna konačno razdjeljeno, tj. koliko su dobili fiktivni izvođači a koliko snalažljivi naručitelj, nije nam poznato, jer spada isključivo u još neiskorištenu domenu policijskih istražitelja. Možda je i u ovom slučaju ulogu servisa odigrao HIC, a možda i poduzeće Antina brata Jakova Belje.

    Naime, u novinama je ovih dana objavljeno kako je poduzeće E-Elmes u vlasništvu Jakova Belje svojedobno dobilo ekskluzivni posao nabave raznih strojeva za niz hrvatskih ministarstva, što je brat "sredio" bratu preko tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Iste strojeve i danas servisira E-Elmes, te im otpočetka naplaćuje pet puta višu cijenu, dok prodanu robu predstavlja kao hrvatski proizvod, iako je uvezena iz Slovenije. A HIC je opet za svoju kulisu iskoristio zastupanje "hrvatskih interesa u svijetu" pa je također otkrivena suradnja s engleskim izdavačkim gigantom "Penguin", i jedan lažnjak kojega je naivnim otočanima podvalio Ante Beljo. Posrijedi je politička karta Nezavisne države Hrvatske, na kojoj su Istra, te kompletna Dalmacija i jadranski otoci u granicama "matice zemlje", dakako sa Bosnom i Hercegovinom, sremskim dijelom Vojvodine i Bokom Kotorskom.

    Primjera čudnovatog poslovanja Ante Belje, odavno poznatih i netom otkrivenih, ima podosta i sasvim su dosljedni ovdje predstavljenom sustavu. Ipak, nepotizam i servisi za pranje novca, što HIC vrlo vjerojatno jest, toliko su se u posljednjih deset godina raširili u Hrvatskoj, da "pomlađena" nadležna državna tijela ne bivaju previše iznenađena, niti ih te stvari posebno interesiraju. Zloupotreba javnog novca i neinformiranosti iseljenih Hrvata nikoga previše ne dira, ili je u pitanju nešto još gore, budući da je samo Boris Maruna već nekoliko puta na sve relevantne adrese poslao detaljne opise i objašnjenja Beljinih radnji. Naime, moguće je da onaj gubitak MHI-ja, kojega su utvrdili angažirani sudski vještaci, nije podijeljen samo između "izvođača" i "naručitelja" spomenutih "radova". Moguće je da se dijeli i dan danas, za pouzdano udaranje novog sjaja starom kriminalu.

    Igor Lasić