AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 22 NOV 2000 14:02:37 GMT

    Jesu li i Hrvati odgovorni za tragediju nad Lockerbiem?

    Aim, Zagreb, 22.11.2000..

    Pokažu li se autentičnim tri dokumenta kojima raspolaže obrana dvojice Libijaca - Abdelbaset Ali Mohamed al-Megrahija i Al Amin Khalifa Fhimaha, optuženima za podmetanje bombe u PAN-AM-ov zrakoplov koji se 21. prosinca 1988. srušio iznad granice Škotske i Engleske, nad mjestom Lockerbie, kada je u zraku poginulo svih 259 putnika, i još 11 stanovnika na zemlji, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), stranka koja je sve do 3. siječnja ove godine vladala Hrvatskom, mogla bi se naći u krajnje neugodnom položaju. Naime, obrana dvojice Libijaca, koju predvodi odvjetnik William Taylor te dokumente za sada još nije aktivirala kao dokaz svoje obrane, no ako to učini, hrvatska policija morat će odgovoriti na pitanje tko je stanoviti Zvjerak, potpisnik neobičnog pisma Predsjedništvu HDZ-a, u kojem navodi jedan zanimljiv događaj iz 1988., koji se zbio točno mjesec dana prije nego što je nad Škotskom srušen američki zrakoplov.

    Pismo je s neidentificiranog mjesta i nepoznatog dana poslano osobnom poštom Predsjedništvu HDZ-a u Zagreb, u kojem spomenuti Zvjerak navodi kako je 21. studenoga 1988. na aerodromu Beograd - po nalogu nekoga tko je, u vrijeme slanja pisma, već sjedio u vrhu HDZ-a - dočekao trojicu putnika iz Bejruta. Zvjerak navodi i njihova imena: to su Moroveh, Akhavi i Zohari. U Beogradu su im osigurane turističke vize, a Zvjerak piše kako su ih s aerodroma odveli u Iransku ambasadu, gdje su ovi proveli oko tri sata. Nakon toga, jedan od trojice putnika prispjelih iz Bejruta otišao je u hotel i ondje je viđen sa izvjesnim Hassanom Askorijem koji mu je dao crnu torbu. Oko 20 sati iste večeri, trojica putnika iz Bejruta, prebačena su u Osijek, gdje ih je preuzeo stanoviti Ivica Matuš. Druga dva dokumenta kojima raspolaže obrana osumnjičenih Libijaca, također se pozivaju na opisani događaj. U jednom, koje je bilo upućeno Gradskom sekretarijatu za opću upravu grada Osijeka, navodi se kako su putnici iz Bejruta potom iz Osijeka prebačeni u Frankfurt, te se dodaje kako je ta obavijest dostavljena s namjerom da "vrhovništvo HDZ" od Irana zatraži pomoć u oružju i ljudstvu. Za razliku od prvog dokumenta, iz drugog je jasno da je nastao u Osijeku, 17. listopada 1991., dakle u jeku rata u Hrvatskoj. Treći dokument poslan je u Zagreb dva dana kasnije i očito je trebao poslužiti kao dokaz da je Hrvatska svojedobno pomagala Iranu, sad kad njena Vlada od iranske traži oružje.

    Obrana dvojice Libijaca, baš kao i dio zapadne javnosti, među koje spadaju i dvojica britanskih parlamentaraca, žele dokazati kako Abdelbaset Ali Mohamed al-Megrahi i Al Amin Khalifa Fhimah nisu krivi za ono za što ih se tereti. Rušenje PAN-AM-ovog aviona, tvrde oni, izveli su pripadnici Glavnog zapovjedništva Narodne fronte za oslobođenje Palestine (PFLP-GC). Ta organizacija koju je snažno podupirala Sirija, srušila je avion po narudžbi Irana, koji je tako želio osvetiti smrt 290 hodočasnika u Meku, poginulih u airbusu iranske zrakoplovne tvrtke, kojeg je srušila, navodno nehotice ispaljena raketa, s američkog ratnog broda Vincennes.

    PFLP-GC je imao snažnu ćeliju u Njemačkoj, no mjesec dana prije nego što će nad Škotskom biti srušen PAN-AM-ov zrakoplov, tamošnja će policija uhititi većinu Palestinaca, članova te terorističke organizacije. Pri tom će pronaći veću količinu materijala za pravljenje eksplozivnih naprava. Službena istraga do sad je zastupala tezu da zbog činjenice što su pripadnici PFLP-GC-a završili u njemačkim zatvorima, ta organizacija nije mogla izvesti planiranu odmazdu, pa je rušenje aviona preuzela Libija. No, za razliku od službene istrage koja se do sada držala te teze, obrana smatra kako je vjerojatnije da je nakon uhićenja Palestinaca u Njemačkoj, s Bliskog istoka stigla nova grupa Palestinaca. Dvojica britanskih novinara, John Ashton i Ian Ferguson, koji nakon dugotrajnog istraživanja provedenog u sedam država, misle da bi to mogle biti upravo osobe koje Zvjerak navodi u svom pismu Predsjedništvu HDZ-a.

    Zanimljivo je da je u suđenje dvojici Libijaca koje se održava u nizozemskoj vojnoj bazi Zeist, bilo duže prekinuto zbog ispitivanja novih svjedoka. Za to su bili angažirani i prevoditelji za srpski i hrvatski jezik, no sud još nije obznanio koga su i što ispitivali. Zanimljiv je podatak da je nedugo nakon što je njemačka policija uhitila pripadnika PFLP-GC-a, jugoslavenska policija u prosincu 1988. u Kruševcu pretresla kuću u kojoj je stanovao Palestinac Mobdi Goben, zvan Profesor. U njegovoj kući također je bila pronađena veća količina materijala za izradu eksplozivnih naprava, kakvom je srušen i PAN-AM-ov zrakoplov. Palestinac je prije dolaska policije pobjegao u Siriju. Mobdi Goben, koliko se zna, predvodio je organizaciju PFLP-GC-a u tadašnjoj Jugoslaviji. Jesu li i u kakvoj vezi s njim bile osobe koje su opisivale svoje zasluge u prihvatu trojice putnika iz Bejruta i o tome izvještavale HDZ-e, teško je reći.

    Britanski novinari Asthon i Ferguson drže da bi o upetljanosti hrvatskih i srpskih građana u pomaganju terorističkoj akciji rušenja američkog putničkog zrakoplova nad Škotskom 1988., dakle u vrijeme pred raspad Jugoslavije, zacijelo najviše mogao znati Antun Duhaček, bivši obavještajac, rodom iz zapadne Slavonije, dugogodišnji voditelj obavještajne službe nekadašnjeg jugoslavenskog ministarstva vanjskih poslova (SSIP), a koji, koliko se zna, sada živi u Beogradu. Oni ne isključuju i da je s cijelim slučajem mogao biti povezan i KOS (obavještajna služba JNA), koji je imao kontakta s bliskoistočnim organizacijama koje su djelovale na području tadašnje Jugoslavije, kao i s brojnim studentima iz tog područja, koji su zahvaljujući politici nesvrstanosti nekadašnjeg jugoslavenskog predsjednika Tita, u velikom broju studirali na sveučilištima u Jugoslaviji.

    Upetljanost hrvatskih građana u pomaganje palestinskim teroristima možda je naredio upravo neki agent KOS-a koji se kasnije uključio u HDZ, ili je ondje bio ubačen 1991. godine. Zvjerak koji mu se obraća, to otprilike i kaže, tvrdeći da je prihvat putnika iz Bejruta na beogradskom aerodromu izveden "po vašem zahtjevu". Nije nikakva tajna da je u HDZ-u utočište našlo mnogo obavještajaca raznih službi, uključujući i KOS, pa ne bi bilo čudno da se u predsjedništvu te stranke našao i onaj tko je Zvjeraku zapovjedio da putnike iz Bejruta, nakon dočeka u Beogradu, preko Osijeka, prebaci u Frankfurt. Ta činjenica naknadno je trebala biti iskorištena kao dobra referenca u zahtjevu iranskoj vladi da oružjem i ljudstvom pomogne Hrvatsku u vrijeme kad je ona vodila obrambeni rat.

    Pokaže li se da su dokumenti do kojih je došla obrana dvojice Libijaca doista autentični i dokaže li obrana tezu kojom sada barataju dvojica novinara - da su upravo trojica putnika iz Bejruta, prispjela na beogradski aerodrom 21. studenoga 1988. mjesec dana kasnije izvela terorističku akciju u kojoj je poginulo 270 ljudi, Hrvatska bi u cijelu tu mračnu priču mogla biti uvučena na vrlo neugodan način. Naročito vrh HDZ-a, stranke koju je deset godina vodio pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i koja neće moći zanijekati kako nije znala da su i građani Hrvatske u tome imali udjela.

    Drago Hedl