AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 21 NOV 2000 12:32:19 GMT

    Predigra Zagrebačkom summitu

    Aim, Zagreb, 21.11.2000.

    Ministri Evropske unije dali su zeleno svjetlo da se s Hrvatskom otvore pregovori o njenom pridruživanju Bruxellesu. Pregovori će formalno započeti na Zagrebačkom summitu 24. ovog mjeseca, na koji su dolazak potvrdile sve zemlje EU. Evropa je tako održala obećanje da u Zagreb neće doći praznih ruku.

    Usporedo sa službenim Zagrebom, pripreme za summit obavlja i neformalna Hrvatska. S jedne se strane raznorazni stožeri za obranu digniteta Domovinskog rata protive održavanju zagrebačkog skupa, s druge strane nevladine mu organizacije svojim prijedlozima pokušavaju pomoći. Nacionalistički napaljeni stožeri tvrde da summit predstavlja uvod u neko neželjeno, na istok, odnosno Balkan nagnuto povezivanje. Po njima, riječ je ili o obnovi Jugoslavije ili o balkanizaciji Hrvatske. Također se protive dolasku u Zagreb novog jugoslavenskog predsjednika Koštunice te traže njegovu ispriku. Svoje su prosvjede najavili i ogorčeni radnici nekoliko zagrebačkih, pred stečaj dovedenih poduzeća, ali policija njihov skup nije odobrila, što faktički znači da ga je zabranila. Sindikati sada tvrde da će protiv takvog rješenja podnijeti ustavnu tužbu.

    Uoči Zagrebačkog summita, proteklog se vikenda u aranžmanu nekoliko nevladinih organizacija iz Zagreba, Sarajeva i Novog Sada međunarodno debatiralo o perspektivama odnosa Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SR Jugoslavije. Sudionici skupa svoj su set prijedloga proslijedili velikom summitu. Njihovi se zaključci tiču otvaranja granica, potpune liberalizacije graničnog režima za sve tri države, suradnje s Haškim sudom, hitnog i bezuvjetnog međusobnog priznanja Jugoslavije i Bosne i Hercegovine...

    U sklopu rasprave u više je navrata postavljeno pitanje razine demokracije uspostavljene nakon prevratničkih izbora u Hrvatskoj i SR Jugoslaviji. S tim u vezi uglavnom se nema iluzija. Tako Nenad Čanak, novi predsjednik Skupštine Vojvodine, tvrdi da je zatečeno stanje: u Srbiji - velikosrpstvo i hegemonizam kao većinsko stanje duha te nacionalističko raspoloženje sa jakom ksenofobijom u Hrvatskoj.

    Kao poseban se problem vidi nepostojanje opozicije u obje države. Općenito je mišljenje da donedavno vladajuće stranke, ni HDZ u Hrvatskoj ni Miloševićevi socijalisti u Srbiji, ne mogu predstavljati normalnu, demokratsku opoziciju. Oni su opozicija vlasti samo utoliko što su zainteresirani za povratak na vlast, demokracija ih ne zanima. Netko je rekao: HDZ ne može biti opozicija, može biti samo opstrukcija. Kako demokratske vlasti nema bez demokratske opozicije, riječ je o ozbiljnom hendikepu. Veliki dio sudionika zagrebačkog skupa smatra da u ovim zemljama ulogu demokratske opozicije moraju preuzeti nevladine organizacije i različite građanske inicijative.

    Posebno je zanimljiv odnos takvih invalidnih, nedovršenih demokracija prema Bosni i Hercegovini. Općeniti je stav Bosanaca, bez obzira na nacionalnost, da nove vlasti u Zagrebu i Beogradu, koje se svijetu predstavljaju kao nenacionalističke ili manje nacionalističke od prethodnih, de facto podržavaju nacionalističke opcije u Bosni i Hercegovini. Uz katastrofalnu politiku međunarodne zajednice, to se vidi kao osnovni razlog nepovoljnog ishoda nedavnih BiH-izbora. Koštunica je jasno navijao za SDS, umjerenog Milorada Dodiga nije htio ni primiti.

    Bosanski su Hrvati bili posebno oštri prema politici nove vlasti u Hrvatskoj. Tako je Ivo Komšić ustvrdio da se politika Račanove vlade prema Bosni i Hercegovini praktično ne razlikuje od Tuđmanove. Motivi su možda različiti, ali je krajnji ishod vrlo sličan. U Hrvatskoj vladajuća koalicija faktički podržava HDZ BiH, tvrdi Komšić. Po njemu, nacionalizam u Bosni i Hercegovini može se pobijediti samo iznošenjem pune istine o proteklom ratu. Na osnovu stenograma s jednog sastanka Franje Tuđmana s bosanskohercegovačkim Hrvatima potkraj 1991. godine, on konstatira da je prvo, s hrvatske strane postojao projekt podjele Bosne i Hercegovine; drugo, da je dio projekta bilo etničko čišćenje teritorija; te treće, da su sukobi i rat bili planirani, kao način ostvarenja zacrtanih ciljeva. No, umjesto istine, nova je hrvatska vlast čak i u Saboru izglasala deklaraciju kojom se činjenice o proteklom ratu falsificiraju.

    Napominjući da je nedavni HDZ-ov referendum proveden s istih pozicija s kojih je Tuđman nastupao 91. godine, Komšić je, kaže, posebno zapanjen da je sadašnja hrvatska vlada nastavila financirati takvu politiku - ne samo plaćajući vojsku, HVO, nego i kroz razne udruge de facto održava infrastrukturu HDZ-a. Za konac djelo krasi iznio je jednu sablasnu pojedinost. Mlade vojnike u HVO-u instruiraju da u meti na kojoj treniraju gađanje gledaju predsjednika Mesića. Mesić je inače veliki protivnik tuđmanovske politike spram BiH. Apsurd je maestralan: meci kojima se vojnici treniraju u gađanju Mesića financirani su iz budžeta zemlje kojoj je ovaj predsjednik.

    Marko Tadić, nedavno smijenjeni rektor mostarskog sveučilišta, maknut zbog suradnje s bošnjačkim institucijama, također tvrdi da je vlast u Hrvatskoj doprinijela predizbornoj homogenizaciji bosanskohercegovačkih Hrvata. On misli da Račanova vlada zapravo nije ni svjesna što joj se događa. A po njemu, događa se da je Mostar postao idejni i logistički centar ne samo HDZ-a Bosne i Hercegovine nego i HDZ-a Hrvatske. Iz Zagreba centar se HDZ-a preselio u Mostar. Iz tog se centra izvozi HDZ-ovska antidemokratska revolucija u Hrvatsku. Cilj joj je rušenje aktualne vlasti. Nadalje, HDZ BiH postepeno uvlači Hrvatsku u svoj konflikt s međunarodnom zajednicom. I na kraju isti paradoks: sve se to financira iz hrvatskog budžeta. "Svu snagu HDZ BiH crpi iz državnog proračuna Hrvatske", kaže Tadić, pa tako ispada da vlast u Zagrebu plaća one koji joj spremaju propast.

    Iz svega rečenog proizlazi da nove vlasti produžavaju politiku svojih prethodnika, ne toliko svjesno, jer bi to bila njihova politika, nego iz konformizma, zbog nezamjeranja, nekompetentnosti. De facto je nastavljaju jer nisu spremne ili sposobne za odlučan i radikalan otklon. Nevladine su organizacije šefove država i vlada zemalja koje će se okupiti na Zagrebačkom summitu pozvale da odlučno osude "pokušaje prenošenja aveti nacionalističkog ludila preko granica", te posebno da se distanciraju od takve prakse prema Bosni i Hercegovini.

    Jelena Lovrić