AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: All those wishing to use or publish the following text are welcome to do so, provided that they indicate the source and inform the AIM office in Paris which is interested to receive comments and reactions on the information it provides. AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 30 OCT 2000 15:38:00 GMT

    Referendum za Hrvate u BiH

    Novi HZD predizborni trik

    AIM, Sarajevo, 23.10.2000. Nekako smo već navikli da nas vladajuće stranke u BiH pred svake izbore ponekim od svojih brojnih trikova iz bogate riznice političkih igara bez granica u ovih deset , kako se same vole pohvaliti tom činjenicom. Ovaj je put HDZ iskoračio korak naprijed s punim ustima naroda i njegovih tobožnjih prava, nudeći hrvatskome narodu u BiH referendum.

    Referendum? Posljednji put kad je hrvatski narod izišao na referendum 1992. i bio jednoglasno za nezavisnu BiH, HDZ je tu činjenicu vezao mačku za rep i (u)radio upravo sve suprotno referendumskoj volji toga naroda. Toliko o ljubavi HDZ prema svome narodu, njegovoj političkoj volji i referendumu. Ovaj puta bi taj isti narod, sad doduše u znantno manjoj mjeri nego je to bilo 1992., budući je HDZ dobrano ispraznio BiH od Hrvata, trebao reći svoj odgovor na nekakvo pitanje tipa:

    Možete li zamisliti odgovor Hrvata na to sugestivno pitanje? Isti, u dlaku isti odgovor na takvo pitanje dala bi i druga dva naroda, kao i svi građani u BiH. Odgovor bi se vjerojatno tek počeo razlikovati od naroda do naroda, od čovjeka do čovjeka, od građanina do građanina kad bi ga se pitalo U jedno smo više nego sigurni: vladajuće stranke, pa dakako i HDZ, su u panici. Uokolo BiH dogodile su se i događaju se ozbiljne političke promjene, čak politički potresi. BiH je i sama, kao nikad dosad, zrela za promjenu, a promjena je drugo, eufemističko ime za konačno odstranjivanje s vlasti nacionalističkih stranaka koje su nam osigurale ovih deset najtežih godina. One sebe itekako dobro prepoznaju u onima na koje je došao red da siđu s vlasti i ništa im drugo ne ostaje doli opet pozvati narod da stane uz njih, jer, tobože, samo oni znaju što tom narodu nedostaje i kako to riješiti. No, nikako da tom svom narodu, evo naprimjer HDZ, kaže kako to da je prepolovljen u BiH, kako to da na 49 posto te BiH uopće nema nikakva prava, kako to da su toliko dugo bili protiv njegove konstitutivnosti na tih 49 posto BiH, kako to da njihov narod u toj BiH nema već deset godina svoju autonomnu političku pamet, svoje političke predstavnike ili (i) svoju televiziju, dnevne novine, muzeje, galerije, kazališta... sve one atribute autonomnosti, autohtonosti, pa i - državnosti i konstitutivnosti jednoga naroda u jednoj političkoj tvorevini koja se zove država, i to niti u mjeri u kojoj je taj narod te atribute imao nekoć, treba li to podsjećati, za vrijeme ? I neka nam se ne predbacuje da glorificiramo prošlo vrijeme, ali kako objasniti da danas za vrijeme pa još stranke imamo manje nego prije deset godina kad nije bilo ni jednoga ni drugoga. Kako, doli da su nam poklonili deset najtežih godina, za vrijeme kojih su se oni, a sve pod nacionalim zastavama i s punim ustima naroda i njegovih interesa, debelo i dobrano obogatili i napljačkali?

    Dugo je izgleda bosanskohercegovačkom HDZ-u trebalo da shvati kako bi morao biti autohtona bosanskohercegovačka politička snaga (ako je i sada shvatio?) i kako bi trebalo da počne pitati narod što on želi, a ne narodu nametati volju koju je neki njegov politički nedozreli čelnik čuo u nekim krugovima u Zagrebu. No, ako je HDZ BiH ponešto i shvatio nakon i smrti , onda je to više nego kasno i opet, barem metodološki, nažalost ili nasreću kako tko voli, pogrešno. Referendum kao najdemokratskiji iskaz narodne volje sve kad bi danas bio i posve opravdan, recimo zbog lošijeg ustavno-pravnog položaja Hrvata u odnosu na druga dva naroda i potpune nevinosti HDZ-a u svemu tome, pokazuje više nego išta drugo da je HDZ zreo za silazak s političke scene. Naime, stranka koja pretendira na iskazivanje većinske političke volje jednoga naroda i k tomu je još uvijek vladajuća u tom narodu, a poziva sve političke stranke s hrvatskim predznakom i cio hrvatski narod u BiH sebi u pomoć, pokazuje u najmanju ruku da je slaba, nemoćna, nezrela, nekompetentna boriti se za interese toga naroda u strukturama vlasti u kojima se jedino iskazuje politička volja birača, dakle i vlastitoga naroda. A ako je ta stranka slaba, kako je do toga došla i kakve konzekvence zbog toga treba snositi, pitanje je na koje bi sama u svojim redovima trebala razriješiti, a ne iznova i uvijek iznova sve vlastite promašaje svaljivati na leđa naroda koji, i ako tu nije baš posve nevin, nije još i to zaslužio.

    Posebno pitanje je kako to da HDZ koji se žali na neravnopravan status Hrvata u BiH, i Federaciji BiH prije svega, i za koji osim njega jedini krivci mogu još biti njegovi koalicijski partneri SDA, poziva narod na referendum kojim bi se valjda nekome (kome?) pokazalo da su Hrvati doista neravnopravni (s kim?). Ne čini li se normalnim da se taj problem rješava s koalicijskim partnerom, sa SDA? Da! Ali kako onda objasniti da je HDZ npr. u Varešu u općinskim strukturama ušao u koaliciju s SDA, a onda bi se žalio nekome (kome?) što su hrvatska djeca u Varešu učenici drugoga reda?! Sasvim isto kao kad je Džemaludin Latić, jedan od eksponiranijih SDA-ovaca, govorio kako je SDS-ovac Velibor Ostojić šutirao po Foči muslimanske glave, a onda on dignuo ruku za njega predlažući ga za skupštinsku komisiju za zaštitu ljudskih prava! Čak bi se i besmrtni Ripley sa svojom rubrikom sledio nad ovolikom dozom nevjerojatne ciničnosti vladajućih struktura u odnosu na vlastiti narod, na vlastite birače, na one u čije ime tobože vladaju i žele iznova vladati!

    Još se ne zna kakvo će biti hadezeovsko referendumsko pitanje, mada se zna kad će HDZ organizirati referendum - na sami dan izbora, 11. Prosinca. U tome bi ih možda mogao omesti politički stav međunarodne zajednice u BiH koja na takvo što ne može blagonaklono gledati, tim prije i tim više što se ne vidi tko bi to i kako (kojim političkim sredstvima i u kojim organima) rješavao bilo koji referendumski stav hrvatskoga naroda u BiH. Takva bi politička intervencija HDZ-a, sve da do nje i dođe, čak i pod najpovoljnijim političkim uvjetima, bila tek još jedno događanje naroda, vjerojatno i posljednji balkanski populistički hepening u ovome stoljeću i u ovome tisućljeću, iz kojega, za razliku od Srbije, ne bi proistekle nikakve formalno-pravne posljedice ni po FBiH ni po BiH, tj. ni za narod u ime koga bi se takvo što činilo. Vjerujemo da s takvim čim ne bi mnogo profitirao ni sam HDZ! Međutim, već samom idejom o referendumu, svima onima koji znaju čitati političku retoriku vladajućih stranaka u BiH, nameće se ozbiljan zaključak kako je potrošena politička arogancija vladajuće stranke u Hrvata i kako tobožnjom otvorenošću za drugo i drukčije samo pokušavaju skriti strah od neminovnoga.

    Željko IVANKOVIĆ (AIM, Sarajevo)