AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 24 OCT 2000 09:59:10 GMT

    Tužbe protiv komandanta RV i PVO

    General na optuženičkoj klupi

    Vjerni Miloševićev general Spasoje Smiljanić naći će se uskoro na optuženičkoj klupi jer ga grupa oficira VJ tuži za zlostavljanje mlađih u službi

    AIM Podgorica, 23.10.2000. godine

    Odlaskom Miloševića sa političke scene u SRJ započinje period rješavanja mnogih zaostalih problema a posebno onih koje su njegovi najvjerniji generali ostavili u redovima Vojske Jugoslavije. Tako će na primjer – ako se budu poštovali zakoni - komandant RV i PVO Vojske Jugoslavije, general Spasoje Smiljanić, odgovarati pred vojnim sudom u Podgorici za krivično djelo: “zlostavljanje potčinjenog ili mlađeg u službi”. Smiljanića su tužili trojica vojnih pilota sa aerodroma Golubovci kod Podgorice - Miroljub Antanasijević, Slobodan Grujić i Ljubiša Pavlović.

    Maja ove godine, prilikom informisanja na vojnom aerodromu Golubovci general je sedmoricu pilota (!) iz 239. eskadrile optužio "za blaćenje profesije i padanje pod uticaj izdajničke politike dijela crnogorskog državnog vrha". Tom prilikom on ih je javno, pred kolegama i potčinjenima ponižavao, dovodeći u pitanje njihov oficirski ugled i vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo i vojničku čast.

    - To su vjerovatno najteži trenutci u mojoj dosadašnjoj karijeri. Znao sam da Smiljanić u stvari hoće da se riješi nas “politički nepodobnih”, koji nijesmo slijepo slušali njihove političke propovijedi”, kaže kapetan Grujić.

    Protiv pilota je pokrenut i proces pred vojnodisciplinskim sudom u Beogradu. A o čemu se radi, najbolje svjedoč riječi pilota Dragana Brinića, jednog iz “špijunske sedmorke”:

    ŤMontirani proces koji je pokrenut protiv mene i šestorice mojih kolega iz 239. eskadrile, ukazuje na to da su starješine iz vrha RV i PVO, pa i VJ žestoko ispolitizovali svoje funkcije. Suđenje pred vojnodisciplinskim sudom u Beogradu pokazalo je da nam se sudi zbog razmišljanja i da su problemi profesionalne prirode u odnosu na zahtijevanu političku podobnost - drugorazredni. A, general Nebojša Pavkovć, načelnik Generalštaba, zahtijevao je od vojnih pravosudnih organa da se energično obračunaju sa neistomišljenicimať.

    Prije tri mjeseca, Brinić, komandant ove eskadrile, vojnom tužiocu u Podgorici je protiv generala Smiljanića podnio tužbu za klevetu. Čim se o tome saznalo u javnosti, podgoričkom tužiocu je, odlukom Vrhovnog vojnog suda, naloženo da se iole ozbiljniji predmeti, za koje je nadležan podgorički Vojni sud, delegiraju beogradskom. Možda je baš zahvaljajući tome Smiljanić ostao nedodirljivi stegonoša "nepobjedive" Miloševićeve politike. A - treba li reći - Brinićevoj tužbi zaturen je svaki trag.

    Zato je najnovije interesovanje podgoričkog vojnog tužioca za slučaj "Smiljanić", obrt u dosadašnjoj praksi. "Sada je izvjesno da će postupak protiv Smiljanića biti vođen u Podgorici", kaže Goran Rodić, pravni zastupnik trojice pilota. Tužilac prikuplja potrebna obavještenja, izjave brojnih svjedoka - pilota koji su prisustvovali Smiljanićevom mučnom informisanju - i pribavlja službene spise disciplinskog postupka koji je protiv trojice pilota vođen u Beogradu.

    Ipak, dosadašnji politički učinak generala Smiljanića, neće biti lako sanirati. Za Brinića, Grujića, Antanasijevića i njihove porodice, to sada znači početak života kakav nisu željeli.

    Naime, nedavno, 5. oktobra, drugostepenom presudom vojnodisciplinskog suda u Beogradu ostali su bez posla. Činjenica da osuđeni piloti nisu ništa drugo izjavili, osim onoga što su u svojim javnim nastupima tvrdili i najviši funkcioneri VJ, nije, međutim, nimalo olakšala njihov položaj.

    Ne birajući sredstva, Smiljanić je, udario pravo na komandni sastav već pedeset godina najbolje eskadrile u RV Vojske Jugoslavije. Ta jedinica je, kako saznajemo, dala neuporedivo najveći broj generala, komandanata korpusa i RV i PVO. A, čak petorica od sedmorice pilota koje je na kritičnom informisanju general prozvao, bili su među jedanaest kandidata za akro-grupu RV i PVO "Leteće Zvezde". Drugim riječime, 239. eskadrila je bila gnijezdo vojnih latačkih asova.

    Krajem prošle godine general Dragoljub Ojdanić, dok je bio načelnik Generalštaba, prilikom jedne od svojih "mirovnih" posjeta crnogorskoj Vladi, a povodom sve zategnutijih odnosa između jedinica VJ i MUP-a Crne Gore, pred oficirima VJ u nekadašnjem Domu JNA rekao je da se rekonstrukcija VJ ne može obaviti sa “previše pilota i previše mornara u Crnoj Gori”!?

    Vjerovatno je teret materijalnog siromaštva igrao važnu ulogu i u pripremanju nove vojne "doktrine" i palnirane reorganizacije VJ, ali nema sumnje da je ključnu ulogu u izboru taktike i kadrovskih rješenja igralo konstantno slabljenje Miloševicevog uticaja na političku klimu i u Crnoj Gori i u Srbiji. Približno šest mjeseci nakon Ojdanićeve posjete i najavljenog restruktuiranja VJ, general Smiljanić će reći da je on još od septembra 1999. "znao" za "zavjereničku" grupu iz 293. eskadrile. Pogleda li se pažljivije postaje jasno da ova naknadna pamet nije služila samo kao potvrda za Smiljanićeve optužbe upućene pilotima, nego i da opravda činjenicu da se iz redova VJ nemilice istjeruju najsposobniji!

    Odavno u jugoslovenskoj vojsci postoji rivalstvo među komandama različitih rodova za osvajanje prestižnih funkcija i uspostavljanjem svojevrsne dominacije nad čitavom vojskom. Ta činjenica je i do sada bila u uskoj vezi sa materijalnim položajem pojedinih rodova, a da bi jedan imao više drugome se moralo uskraćivati. A vazduhoplovstvo je skupo. Trenutno najskuplje područje za čije finansiranje VJ i SRJ odavno nemaju ni snage ni volje.

    To se pokazalo već tokom tromjesečnog rata sa NATO savezom. Naime, u oktobru 1998. vazduhoplovcima je data prva uzbuna i nagovještaj da je rat gotovo izvjestan. Zahtijevi sa vojnogog aerodroma u Golubovcima upućeni pretpostavljenima, da se pripremi ljudstvo, teren, tehnika i obezbjedi sve što je potrebno za adekvatnu odbranu jednostavno nisu ispunjeni. Nije obezbjeđena ni služba traganja i spašavanja!

    Borbeni avioni koji su bili "funkcionalno ispravni" - što znači da nisu imali tako teških kvarova da ne bi mogli i da polete - bili su naoružavani, iako se svakog trenutka moglo desiti da prilikom polijetanja dođe do otkazivanja tehnike. Razlog za takvo stanje i operativnim jedinicama bio je to što su se u posljednjih nekoliko godina opravke, nabavka rezervnih djelova i novije opreme odlagali, iako je na papiru sve zavođeno kao da je u najboljem redu. Takav odnos odrazio se i na spremnost pilota, jer se radilo ispod minimuma bezbijednosti u treningu - odnosno, umjesto da imaju 100 sati letenja godišnje, mnogi od pilota imali su samo dvadesetak. Ipak, od njih se zahtijevalo da idu u borbu kao da su za to u potpunosti spremni.

    Sudeći po nedavnoj izjavi Slobodana Perića, pilota lovca, sa vojnog aerodroma Batajnica, ni u Srbiji stanje u jedinicama RV i PVO nije bilo blistavije. Perić je, naime, optužio komandu da je svoje pilote tokom NATO napada svjesno slala u samoubilačke akcije. I konastatovao je da je general Smiljanić jedan od rijetkih koji je tuđu hrabrost i smopožrtvovanje iskoristio za ličnu promociju. U izgubljeni rat je ušao kao general-major, a iz njega izašao kao general-pukovnik.

    Te činjenice možda najbolje objašnjavaju i to zašto je general Smiljanić tako žestoko upro da u ime pješadinca Ojdanića, potkine granu na kojoj trenutno sjedi. Nema sumnje da se sam nada debljoj i čvršćoj!

    Jedno je jasno: politički angažman, siromaštvo VJ i nestručnost komandnog vrha RV i PVO obili su se o leđa trojici pilota sa aerodroma Golubovci. U razračunavanju sa politički nepodobnima u redovima VJ u Crnoj Gori, počev od sada već daleke 1997. godine, struka i vojnička etika su kod komendanata tipa Smiljanića zauzimale posljednje mjesto.

    Ali, zahvaljujući enormnom učinku Miloševićevih komesara, oslabljena i desetkovana vojska za oficire poput Smiljanića postaje sve nepouzdaniji zaklon.

    Goran VUJOVIĆ (AIM)