AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 21 OCT 2000 18:31:38 GMT

    Novi porezi po staroj logici

    Aim, Zagreb, 21.10.2000.

    Opsežna reforma poreznog sustava, koju je pripremila hrvatska Vlada, sasvim je drukčija od onoga što su premijer Ivica Račan i njegovi koalicioni partneri najavljivali prije izbora. Ostao je netaknut famozni porez na dodanu vrijednost, PDV, po kome se iz opozicije tuklo najtežim topovima. Jedino je uvedena tzv. nulta porezna stopa na nekoliko aktikala, od kruha do knjiga, ali to je, pred kraj prošle godine, učinio još HDZ, pokušavajući na sve mile i nemile načine spriječiti neizbježnu izbornu katastrofu. Suprotno najavama socijalno pravednijeg oporezivanja, sadašnja reforma ne pogađa ni bogatije slojeve društva. Porezi od 15 i 25 posto, plaćat će se na osnovicu koja je manja od prosječne plaće, a najviša stopa, od 35 posto, zahvaća sve što premašuje dvije prosječne plaće. Tako će bogataši, koji se razmeću vilama, jahtama i helkopterima, biti oporezovani istim postotkom kao i srednji sloj profesora, inženjera ili službenika.

    Jedino je cilj poreske reforme ostao isti, kao i prije izbora. Nova vlast želi smanjiti teret privredi i poduzetnicima, kako bi im ostalo više novca za ulaganje u proizvodnju i otvaranje radnih mjesta. Prije godinu dana, iz opozicione perspektive, to se činilo laganim zadatakom, koji će se obaviti klasičnim ekonomskim receptom; smanjivanjem neprivredne potrošnje. Taj način oživljavanja privredne aktivnosti, još nikad i nigdje u svijetu nije zakazao. Kad su privreda i građani manje opterećeni, više se ulaže u razvoj, pa je i privredni rast brži. Na to se kao na nešto sasvim sigurno računalo u onim nervoznim predizbornim vremenima, prije skoro godinu dana, kad je sve mirisalo na promjene. Tvrdilo se da je državna potrošnja, kakvu je HDZ nametnuo zemlji, jednostavno neizdrživa i da je ona zakočila privredni rast. U gospodarskom programu, koji se tada nudio biračima, najavljivalo se smanjivanje budžeta za 16 posto, što je cijelih 8 milijardi kuna ili više od dvije milijarde maraka. Govorilo se o ogromnim razmjerima rasipništva, nelegalnom trošenju, a posebno o prevelikim rashodima za vojsku i policiju...

    Sve je to palo u vodu, čim su novi ministri ušli u kabinete. Koaliciona je vlada zaustavila daljnji rast budžeta, koji je pod HDZ-om bujao iz godine u godinu, ali nije imala snage, volje ili mogućnosti, za najavljeno kresanje već podijeljenih prava na novac poreskih obveznika. Ta su prava doslovno metastazirala, nakon što je početkom godine 1998. uveden PDV, koji je odjednom napunio državnu blagajnu neplanirano visokim prihodima. Iako su svi stručnjaci upozoravali da je to jednokratna pojava, da je naplaćen porez na zalihe i da su se poduzeća morala zadužiti, uz lihvarske kamate, da plate povećani namet - tadašnjoj HDZ-ovoj Vladi nije bilo ni na kraj pameti da novac vrati privredi. Umjesto toga, sredinom 1998. proveden je rebalans budžeta, koji je povećan za nevjerojatnih 27 posto. Podijeljena su nova potrošačka prava, kao da će rijeka novca i ubuduće nesmetano pritjecati.

    U toj velikoj preraspodjeli, najbolje su prošli državni službenici i svi drugi koji primaju plaće iz budžeta. U pet godina, od sredine 1995. do prošlog ljeta, plaće u prerađivačkoj industriji Hrvatske, nominalno su udvostručene. Pri tom službena statistika, računajući prosjek, ne uzima u obzir oko 120 tisuća radnika, koji rade a ne dobivaju plaće. To znači da je stvarni rast manji. Oko 80 posto tog rasta pokriveno je povećanjem produktivnosti, ali ona je samo rezultat otpuštanja ljudi. Isti posao sada obavlja manje radnika, pa im je produktivnost veća, iako se u privredi nije dogodilo ništa drugo; radi se na istim, zastarjelim strojevima i po istim tehnološkim postupcima, Istovremeno, plaće u javnoj upravi povećane su 2,5 puta, a u tzv,. financijskim uslugama čak tri puta. Tu su svi uredno primali plaće i nitko nije dobivao otkaz.

    Tako uspostavljena interesna potrošačka struktura, koja se napaja iz državnog budžeta, bila je prejaka za koalicionu Vladu Ivice Račana, u kojoj se stalno napinju i trepere tanke strune, između njenih najjačih partnera, SDP-a i liberala Dražena Budiše. Sudjelujući u vlasti, Budišina stranka je preuzela "obranu nacionalnih interesa", shvaćenih na HDZ-ov način. Ministarstvo obrane, na čijem je čelu Budišin liberal Jozo Radoš, najavljuje da u slijedećim godinama neće povećavati svoj budžet, pa će se on relativno smanjivati, kako se bude povećavao društveni proizvod. To praktično znači, da ministarstvo, koje je označeno kao mjesto najvećeg rasipništva i pljačke budžetskog novca, nastavlja trošiti isti iznos.

    Taj princip primjenilo je Ministarstvo financija, na cijeli državni budžet. I on će, tvrdi ministar Mato Crkvenac, u slijedeći tri godine ostati isti - oko 50 milijardi kuna ili skoro 13 milijardi maraka godišnje - ali će biti relativno manji, koliko bude rastao društveni proizvod. Pri tom se zaboravlja osnovna činjenica; da je budžetska potrošnja već neizdrživo velika i da zbog toga brzog rasta proizvodnje ne može biti. U ovom slučaju točno se zna da kokoš dolazi prije jajeta, odnosno da se ona mora nahraniti ako se očekuje da nosi jaja.

    Nesposobna da se suoči s jakim potrošačkim lobijima, koji su u obrani svojih interesa spremni na sve, Vlada je odlučila da ipak smanji opterećenje privrede. Porez na dobit (to je razlika između prihoda i rashoda) treba se smanjiti sa 35 na 25 posto. Samo time, privredi bi ostalo oko milijardu kuna, što je oko 260 milijuna maraka. Investicije se žele stimulirati smanjivanjem porezne osnovice za vrijednost novonabavljene opreme, što, naravno, ne vrijedi za osobne automobile. Poreska reforma također predviđa da se za novozaposlene radnike ne plaća porez na dohodak tokom prvih godinu dana, a za invalide tokom tri godine.

    Čime će se popuniti rupa, koja se time otvara u budžetu? Računa se na makar i spori rast proizvodnje, ali najveći dio platit će ipak građani. Zadržavši HDZ-ov budžet, nova je Vlada morala zadržati i staru logiku naplate poreznih prihoda. Dok je HDZ bio na vlasti, tada opozicioni SDP sadašnjeg premijera Ivice Račana, dostavio je parlamentu prijedlog smanjenja poreza na dodanu vrijednost, uz istovremeno uvođenje dvije stope, od devet i 18 posto. Računica je pokazivala da bi se time smanjili budžetski prihodi za oko devet milijardi kuna (oko 2,34 milijardi maraka), što otprilike odgovara najavljivanom smanjenju državne potrošnje. Čim je došao na vlast, SDP je odustao od vlastitog prijedloga, pa se sada predviđa da će se ista (HDZ-ova) stopa PDV-a od 22 posto zadržati i slijedećih godina.

    Najpoznatiji hrvatski stručnjak za porezne sustave, prof. dr. Božidar Jelčić, kaže da je to jasan znak kako će račun i ubuduće plaćati siromašni slojevi stanovništva. Na jedinstvenoj (visokoj) stopi PDV-a (što nemaju ni znatno bogatije zemlje od Hrvatske) insistira se zato, jer se tako mogu oporezivati i ljudi koji kupuju samo ono što im je neophodno za život. Zato i oporezivanje plaća i honorara počinje s niske osnovice, ali odmah s visokom stopom od 15 posto.

    Lokalnim organima uprave, također se omogućava uvođenje, odnosno povećavanje čak 14 poreza, kako ne bi previše očekivali od državnog budžeta. Među poznatim "mušterijama", kao što su porezi na potrošnju, nasljedstvo, darove, automobile, plovila, kuće za odmor, spominje se i uvođenje poreza na pse. To će sasvim sigurno zabaviti medije i javnost, vlasnici pasa podići će veliku buku, možda će netko pitati i zašto su mačke, kanarinci ili papigice ostali neoporezivani, a u međuvremenu protutnjat će karavana pravih poreza. Istu ulogu odigrat će i najavljena provjera je li plaćen porez na prihode kojima su kupljene nekretnine skuplje od milijun kuna, automobili od 200 tisuća kuna (52 tisuće maraka), na dionice ili uštede od preko 300 tisuća kuna itd. Možda će se tako uloviti neki Al Capone. Ali pravi lov i dalje je otvoren na siromahe.

    Milan Gavrović