AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 16 OCT 2000 19:02:03 GMT

    Ekonomski odnosi Crne Gore i Srbije nakon izbora

    Ima li budućnosti YU ekonomija?

    Kao što se teško obnavlja političko povjerenje između Crne Gore i Srbije ni ponovno uspostavljanje pokidanih ekonomskih veza neće biti ni lako ni jednostavno

    AIM Podgorica, 15.10.2000. godine

    Prvi rezultat nove ekonomske logike savezne države je možda i najvažniji. Rampa na Kolovratu - famoznom graničnom prijelazu između Srbije i Crne Gore je, ipak, probijena. Istina: sa zakašnjenjem u odnosu na najave Miroljuba Labusa - nezvaničnog vršioca dužnosti saveznog premijera. a i rampa je djelimično skinuta - robe iz uvoza i dalje prolaze strogu kontrolu.

    To je u Crnoj Gori protumačeno prvim znakom otopljavanje gotovo zamrznutih ekonomskih veza izme|u dvije posvađane republike. Međutim, kao što prve laste ne čine proljeće, tako ni ovo slamanje carinsko policijskih barikada na granici ne znači da su putevi uzajamne ekonomske saradnje crnogorske i srpske privrede do kraja otvoreni.

    Na sceni su dalje mnogi problemi. Možda najvažniji: monetarni. Posljedice političkih previranja u Srbiji, naime, prvi je osjetio dinar. U vrijeme demonstracija svako je želio da ga se oslobodi, kažu ekonomski stručnjaci, pa je zbog toga došlo do njegovog drastičnog pada u odnosu na marku. Potom je uslijedilo preuzimanje monetarnih institucija od strane DOS-a, obećanje guvernera NBJ Dušana Vlatkovića da će prestati sa štampanjem dinara bez pokrića, prekinuta je i praksa davanja ekstra povoljnih kredita podobnim firmama (po zvaničnom kursu od šest dinara za marku) i dinar je polako počeo da vraća snagu.

    Tako je zvanični kurs u Crnoj Gori prvo vraćen na nivo od 33 dinara za marku, a potom povećan na 36 uz najave njegove stabilizacije na tom nivou. No, sve to je još jednom pokazalo koliko su problematične veze crnogorske ekonomije sa jugoslovenskim monetarnim sistemom. Monetarni savjet je ovih dana, vjerovatno upravo zbog toga, zaključio da bi trebalo što prije definisati marku kao jedino sredstvo plaćanja u Crnoj Gori. To se inače predviđa u prijedlogu Zakona o centralnoj banci Crne Gore, čije usvajanje se očekuje na sjednici parlamenta zakazanoj za 18 oktobar. Zakon o centralnoj banci i zakon o bankarskom sistemu predviđaju posebna ovlašćenja centralne banke u domenu ekonomske politike, deviznih odnosa sa inostranstvom, kao i nadležnosti u kontroli poslovnog bankarstva u Crnoj Gori.

    Prema novom zakonu crnogorska Centralna banka biće zadužena i za makro-ekonomsku statistiku, odnosno pratiće ne samo kretanje cijena, već i vladine finansije, republički budžet i tokove finansijskih odnosa sa inostranstvom.

    Crnogorskom privrednom organizmu, koji se održava na staklenim nogama, povratak na tržište Srbije bi značio veoma mnogo. Najveća crnogorska preduzeća su ujedno i najveći gubitaši. Dobar dio njih i dalje plaća posljedice gubljenja tržišta Srbije. Prema podacima Privredne komore Crne Gore, osam najjačih preduzeća: "Elektroprivreda", KAP, Jugooceanija, Jugopetrol, nikšićka Željezara, pljevaljski Rudnik uglja, cetinjski "Obod" i "Budvanska rivijera", koja čine više od 70 odsto ukupne crnogorske privrede, u prvoj polovini godine napravila su 179,6 miliona maraka gubitka, što je za 79 odsto više nego u prošloj godini.

    Čitava crnogorska industrija je u osam mjeseci ove godine povećala proizvodnju za svega 0,3 odsto u odnosu na prošlu. Većina preduzeća i dalje muči tešku muku sa nelikvidnošću, pa su plate zaposlenih male, neredove, često kasne i po godinu dana! Realne zarade u crnogorskoj privredi niže su za 11,7 odsto u odnosu na prošlu godinu.

    Otuda ekonomisti poručuju da treba učiniti sve da se ponovo uspostave pokidane veze između tržišta Srbije i Crne Gore. Ministar trgovine u Vladi Crne Gore, Ramo Bralić, izjavio je ovih dana da je robni promet između Srbije i Crne Gore odmah nakon političkih promjena vidno porastao. Ali je istovremeno dodao upozorenje:

    - Vlada će svakako učiniti sve da zaštiti sadašnji monetarni sistem i spriječi bilo kakve špekulacije na tržištu. Prodavci iz Srbije imaće status kao i iz drugih zemalja, i neće biti privilegovani - kazao je Bralić, naglašavajući da će Zavod za obračun i plaćanje i dalje voditi strogu kontrolu poslovanja sa Srbijom.

    Kako će se obnavljati ekonomske veze sa Srbijom, kada se ne zna način uzajamnog plaćanja roba? Bralić za najpovoljniji način plaćanja sa Srbijom smatra uvođenje deviznog kliringa. I direktor podgoričke Hipotekarne banke Slavko Drljević, smatra da Crna Gora ne bi smjela prihvatiti dinare, jer je svaki posao koji se radi sa dinarima u sferi špekulacije.

    - Mislim da od opstanka dinara u Crnoj Gori nema ništa, a bankari ne mogu obavljati plaćanja između Srbije i Crne Gore, dok se ne odredi način njegovog funkcionisanja - kazao je Drljević. On smatra da dinar, uprkos intenziviranju robne razmjene između Srbije i Crne Gore, ne može biti sredstvo plaćanja u Crnoj Gori.

    “Treba učiniti sve da se uspostave veze između tržišta Srbije i Crne Gore, ali ne bi smjeli da prihvatimo dinare. Najbolje rješenje bi bio kliring, pri čemu bi se razlika u robnom prometu sravnjivala u markama jednom u tri mjeseca. Povratkom dinara, smatra Drljević, reforme bi definitivno propale.

    Kilirinško plaćanje, inače, podrazumijeva sabiranje vrijednosti robe koje su razmjenjene između država i na kraju poravnanje u markama. Bivša SFRJ je imala dabelo iskustvo sa takvim načinom plaćanja, prije svega sa nekadašnjim socijalističkim državama. Tada je, primjera radi, upravo zahvaljaujući kliringu SSSR dugovao Jugoslaviji oko dvije milijarde dolara. No, i ovako komplikovane odnose ekonomisti, izgleda, smatraju manjim zlom od dinarskog placanja.

    Povecanje robnog prometa sa Srbijom, prema riječima direktora Zavoda za obračun i plaćanje Dimitrija Vešovića, neće izazvati povećanje dinarske mase u Crnoj Gori. Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori se u prometu trenutno nalazi oko 20 miliona dinara gotovine i otprilike isto toliko na računima banaka.

    Obnavljanje platnog prometa između Srbije i Crne Gore, smatra viceguverner Narodne banke Crne Gore Milojica Dakić, donijelo bi Crnoj Gori više štete nego koristi. Ako marke, kaže on, na računima banaka učestvuju sa 99 odsto, a u ukupnoj novčanoj masi sa 97 procenata, nelogično bi bilo vraćanje na staru valutu. Ponovno uspostavljanje platnog prometa sa Srbijom, po Dakiću, u ovom trenutku bi moglo prouzrokovati značajan priliv dinara. Mada odluku o ponovnom uvodenju platnog prometa donosi država na najvišem nivou, smatram da ono u ovom trenutku nije opravdano. Mnogo pametnije bi bilo da se cijeli jugoslovenski prostor preorijentiše na čvrstu inostranu valutu – tvrdi Dakić.

    Kao da se ne obazire na promejene u Srbiji, ili možda upravo zbog njih, oglasila se ovih dana i crnogorska Privredna komora. Ona je Vladi uputila inicijativu za učlanjenje Crne Gore u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Razlog: za dalji razvoj i privatizaciju privrede i banaka i sprovođenje započetih reformi neophodna je integracija crnogorske privrede u međunarodne finansijske tokove. Za članstvo u Svjetsku trgovinsku organizaciju, kažu u Privrednoj komori, nije neophodna nezavisnost i suverenost države, već autonomija u oblasti spoljnotrgovinskih poslova i carina.

    Na jugoslovenskom zapadu, dakle nista novo. Nivo dostignute ekonomske samostalnosti teško može da se ispusti iz ruku. Šta više, očigledna je težnja da se on još više razvija. S druge strane, građane jedne i druge republike obradovaće skromna vijest koja svjedoči o liberalizaciji birokratskog ekonomskog modela u Srbiji. Policija u Srbiji više ne oduzima vozila vozila registrovana u Crnoj Gori za koja nije sproveden carinski postupak.

    Dragan ĐURIĆ (AIM)