AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    FRI, 29 SEP 2000 18:59:23 GMT

    Umirovljeni generali političari

    Aim, Zagreb, 29-9-2000.

    Glavnom inspektoratu Hrvatske vojske - odnosno u svratištu pri generalu Anti Gotovini - sastala se ovih dana mala ali odabrana četa hrvatskih navodnih heroja, e kako bi u četvrtak izdali proglas hrvatskoj javnosti u kojemu upozoravaju na zabrinjavajuće pojave na planu blaćenja tekovina revolucije, te kako bi, onako usput, priprijetili omanjim vojnim udarom. Riječ je o sedmorici aktivnih časnika (general pukovnik Ante Gotovina, general bojnik Damir Krstičević, general bojnik Ivan Kapular, general bojnik Milenko Filipović, general bojnik Mirko Norac, general pukovnik Krešimir Ćosić, admiral Davor Domazet Lošo), o četvorici umirovljenih generala (Janko Bobetko, Ivan Basarac, Nojko Marinović, Ivan Korade), te o jednom rezervnom generalu (Ivan Čermak). Riječ je, ukratko, o dvanaestorici Tuđmanovih i Šuškovih generala, koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da su njihovi moćni zaštitnici preselili na onaj svijet i da aktualna vlast, s ponekim izuzetkom, ne pokazuje sklonost k zataškavanju njihovih kriminalno-zločinačkih aktivnosti. Riječ je, na kraju, o ljudima koji su sad svi u istom statusu, jer su ona sedmorica aktivnih oficira brzopotezno poslana u penziju. No, idemo redom.

    "S obzirom na to da se naša imena već mjesecima povlače po medijima u sklopu sve raširenije kampanje kriminalizacije Domovinskog rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja Hrvatske vojske, te s obzirom na činjenicu da mnogi od onih od kojih bi to bilo za očekivati nisu protiv toga odlučno podignuli glas, mi, hrvatski generali i ratni zapovjednici, smatramo svojom moralnom obvezom upoznati hrvatsku javnost s našim stavovima i gledištima. Na to nas obvezuje povjerenje, a i zadaća koju nam je hrvatski narod ukazao u najtežim trenucima obrane zemlje i koju smo izvršili ne samo uspješno, nego i časno", počinju generali svoju pisaniju, a onda se upuštaju u očitavanje prijeteće lekcije vladajućoj strukturi i medijima. Tako s ogorčenjem konstatiraju da "dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, problematičnom, pa i sramotnom, premda je Domovinski rat temelj na kojemu su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost"; navode dalje da takvo - nepatriotsko - ponašanje vlasti i medija "vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije"; žestoko prosvjeduju protiv nedavnih policijskih akcija hapšenja osumnjičenih za ratne zločine u Gospiću, jer one "prije nalikuju na obračun s terorističkim grupacijama ili mafijaškim skupinama, negoli odgovoru pravne i demokratske države, sukladnom našim stvarnim prilikama, te dostojanstvu hrvatskih branitelja i časnika Hrvatske vojske"; upozoravaju da u društvu nastaje opasan rascjep zbog "nepotrebnog demonstriranja sile, proglašavanja krivaca prije sudske presude, pa čak i prije provedene istrage, uključujući tu i licitiranje haaškim optužnicama u čemu, na žalost, ne sudjeluju samo mediji"; u ime cjelokupne Hrvatske vojske i svih branitelja pozivaju državne institucije i napose medije "da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja"; na koncu, a to je čini se poanta cijelog proglasa, generali ističu da podupiru "sve one nakane da se na zapovjedna mjesta postave školovani i najsposobniji ljudi, a to znači oni koji su se dokazali u Domovinskom ratu".

    Koji sat nakon što su mediji objavili otvoreno generalsko pismo iz Strasbourga se oglasio hrvatski predsjednik Stipe Mesić: "To je organizirano s pojedincima iz HDZ-a koji se ne mogu pomiriti s gubitkom izbora ni shvatiti da se iz pokreta trebaju organizirati u stranku. Pismo nema nikakvoga smisla. To je kucanje na otvorena vrata. I ja tražim da se sačuva dignitet Domovinskog rata, ali na taj način da funkcionira pravna država. Zakon se mora primjenjivati na svima, bez selektivnog pristupa. Oni koji su osumnjičeni za ratne zločine nisu osumnjičeni zato što su sudionici Domovinskog rata, nego su osumnjičeni za konkretna djela. To je ovoj dvanaestorici generala sasvim jasno", kazao je Mesić i, po nekim informacijama, odmah nakon što je dao tu izjavu svojim je potčinjenima na Pantovčaku izdao naredbu da mu hitno napišu odluku o hitnom umirovljenju sedmorice aktivnih časnika Hrvatske vojske, koji su stavili svoje autograme ispod rečenoga proglasa. Mesićevi suradnici to su i učinili, pa je predsjednik Republike u petak ujutro samo stavio potpis na papir, koji kaže da su friški hrvatski umirovljenici glavni inspektor HV-a Ante Gotovina, polaznik ratne škole Mirko Norac, zamjenik načelnika Glavnog stožera HV-a Damir Krstičević, neraspoređeni admiral Davor Domazet Lošo, zapovjednik pazinske operativne zone Milenko Filipović, glavni zapovjednik za obuku Ivan Kapular i djelatnik Instituta za obrambene studije Krešimir Ćosić. "Onima koji državu žele srušiti pamfletima, poručujem da su zaigrali na krivu kartu i od danas više nisu pripadnici HV-a. Onaj tko se želi baviti politikom, ima na to pravo. Ne sugeriramo mu u koju će stranku, ali dok je u vojsci neće pisati političke pamflete", izjavio je predsjednik koji sat nakon što je potpisao odluku o penzioniranju pobrojanih oficira.

    Čim je Mesićeva odluka objavljena, na zadnje se noge diglo sve što u Hrvatskoj misli patriotski i državotvorno: sa svih su se strana počele slijevati reakcije viđenijih i neviđenijih članova nekoć vladajuće partije, pa onda njezinih prirepaka u vidu Đapićevih pravaša, Granićevih centraša i nekoliko stotina udruga ratnih stradalnika, koji su unisono počeli naricati o revanšizmu nove vlasti i povratku crvene nemani. U tu se priču - što je, ako ćemo pravo, bilo i za očekivati - smjesta uključio i socijalno-liberalni ogranak aktualne vlasti. Prvo je ministar obrane Jozo Radoš izvolio izjaviti da je Mesićeva odluka "drastična i donesena bez konzultacija i znanja ministra obrane", jer je valjda predsjednik Republike najprije trebao sazvati roditeljski sastanak, te na taj način nadobudnim generalima poslati opomenu pred ukor. Radošev stranački šef Dražen Budiša kazao je tek da zasad nema komentara, ali će ga imati u ponedjeljak kad se sastane Malo vijeće Hrvatske socijalno-liberalne stranke. Negdje između Ante Đapića i Joze Radoša svojom se izjavom - kao i obično - smjestio hrvatski premijer Ivica Račan, kojemu je zbog svega što se dogodilo bilo, jednostavno, žao.

    "Žao mi je što se to sve skupa dogodilo", rekao je Račan, "ali aktivni generali ne mogu na taj način biti prisutni u politici, to je pravilo svake demokratske države". Račan, naravno, ne bi bio Račan da nije spomenuo kako je Mesić trebao obavijestiti Radoša o svojoj nakani i kako takve stvari ubuduće treba ispraviti. Izrazio je još i nadu da neće biti daljnjih umirovljenja.

    Hrvatska javnost sad samo čeka reakciju penzioniranih oficira i izjavu SDP-ova čelnika Zdravka Tomca, koji će se, najvjerojatnije, pridružiti socijalno-liberalnim ocjenama o drastičnosti Mesićeva čina i čvrsto stati u obranu tipova među kojima ima notornih ubojica, bivših pripadnika Legije stranaca, nesposobnjakovića što su prouzročili desetke smrti svojih vojnika i - što je najvažnije - među njima su i najmanje tri generala za koje se već nekoliko mjeseci intenzivno zanima Haaški sud. Tko zna, možda će umirovljenje generala biti početak dosad najveće krize vladajuće šestorke. Krize koju će šestorka teško preživjeti.

    Ivica Đikić