AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    FRI, 15 SEP 2000 11:26:45 GMT

    Nema vanrednih parlamentarnih izbora!

    Za vreme predizborne kampnaje za lokalne izbore, Slobodan Casule portparol Demokratske alternative (partija koja koalicira u Vladi) bio je najistureniji “igrac” koji je morao da oponira “agresivnoj” opoziciji. S njim razgovaramo o (ne))uspehu vladine koaliciji na ovim izborima i u drugim politickim aktuelnostima koji su izbili na povrsini nakon prvog kruga glasanja.

    AIM: Gospodine Casule, poslije prvog kruga lokalnih izbora opozicija je proslavila veliku pobjedu. S pravom ili ne?

    Casule: Ne. Nema mjesta za trijumfalizam. Pobjedili su u odredjenim sredinama, medjutim nametnuli su neku posebnu dikciju koja ne pristaje uz ove izbore. Tako, na osnovu vlastitih performansi i na osnovu pritiska sto su ga vrsili na javnost da od ovih izbora naprave plebiscit, pretrpjeli su poraz. Da su se zadrzali na cinenici da su ovo lokalni izbori i da ce se na tim izborima zalagati da izaberu kandidate koji ce pokazati javnosti i vlasti, kako se najbolje radi, vjerovatno su danas s pravom mogli slaviti. Njihova ideja o plebiscitu na osnovu procjene da vlada ne uziva podrsku, totalno je promasila.

    Makedonija je podjeljena na tri segmenta: jedan je dao podrsku opoziciji, skoro jednak dio s minimalnim dva-tri plus-minus u odnosu na vladinu koaliciju te jedan neopredjeljen dio koji je ostao kod kuce nezadovoljan ji jednima ni drugima. A sada, na osnovu jednog segmenta, partije udruzene oko Socijaldemokratskog saveza ne mogu na osnovu te jedne cetvrtine da traze od druge dvije da prihvate nekakve dopunske izbore. To je neodrziva pozicija. Narod je neizlazenjem u Bitolju i izlazenjem na izbore u Skoplju uputio jasnu poruku: niti je za prijevremene parlamentarne izbore a jos manje je raspolozen da d`a podrsku vladi posto osjeca potrebu da ukaze na niz stvari koje mu smetaju; jer mi, vladine partije, smo godinu i osam mjeseci izgubili na bavljenje sobom. Vrlo malo vremena posvetili smo problemima koje smo trebali rjesavati. Ovi izbori nisu trijumf ni jednih ni drugih vec gradjana Makedonije koji su uspjeli reci "ne" i opoziciji, ali i vladi su uputili poruku da se urazumi, u preostale dvije godine da zavrsi projekte. Inace, 2002. godina oze biti godina politickog iznenadjenja i da pobjedi neka treca politicka snaga. Niko ne zeli da se bavi najvecom partijom, a to su neopredjeljeni. Jos uvijek se politikom u ovoj zemlji bave dvije grupacije.

    AIM: Kakva su ocekivanja vladine koalicije sto se tice krajnjeg ishoda, kakav ce biti odnos osvojenih gradonacelnickih mjestaposlije drugog kruga?

    Casule: Mislim da ce ishod biti izjednacen. Zestoka bitka ce se voditi u

    Bitolju, Kavadarcima, Negotinu, Ohridu, opstini Centar, Gazibabi, Cairu.

    Medjutim, snaga ljudi koji su "za" i ljudi koji su "protiv" opozicije i ljudi koji su "za" vladinu koaliciju i onih koji su "protiv" nje je ujednacena i sada cemo vidjeti, ko ce u dvije grupacije privuci najvise glasova onih neopredjeljenih gradjana. Zelimo da ih uvjerimo da vjerujemo u ono sto govorimo, da to sto predlazemo znamo i uraditi i da im usadimo vjeru da ce u odredjenom trenutku, iako ne dijele nasu politicku vizuru, uvijek moci racunati s nama. Ako u tome uspijemo, smatram da cemo dobiti velike centre. U protivnom, plasim se da mogu postati plijen ratoborne opozicije koja, po svaku cijenu, na gradonacelnickim mjestima zeli da dokaze da uziva nekakvu plebiscitarnu podrsku. Vlasti je ukazano da se urazumi, kaznjena je u Skoplju, no Socijaldemokratskom savezu nije dat plebiscit za prijevremene izbore. Nije vrijeme da se vrati na vlast a trece alternative nema.

    AIM: Premijer Georgievski je kao kontrapunkt kampanji opozicije koja izbore smatra svojevrsnim referendumom protiv vlasti rekao da ce ponuditi prijevremene izbore ako razlika u osvojenim glasovima bude iznosila 10%.

    Hoce li se ovo desiti i postoji li konsenzus po ovom pitanju medju vladinim partnerima - VMRO-DPMNE, Demokratskom alternativom i Demokratskom partijom Albanaca?

    Casule: Niti ima konsenzusa niti ce biti izbora. Smatramo da i jedni i drugi imaju razlicit stav prema vlasti za razliku od Demokratske alternative. Dok je za opoziciju cilj osvajanje a za VMRO-DPMNE zadrzavanje ili predavanje vlasti ako dodje do takvog suodnosa glasova, za nas je vlast neophodna ne kao vlast nego kao mehanizam koji ce omoguciti projekte za koje smo dobili mandat da se ostvare. Ako smo se obavezali da cemo uciniti vise, trebamo ostati do kraja mandata sa svom odgovornoscu i svim posljedicama koje cemo snositi na narednim izborima ali da zavrsimo projekte kojih smo se prihvatili. Jedan od njih je asocijacija u Evropsku uniju, drugi je NATO, treci je enormni paket reformskih zakona koji se donose deset godina nevjerovatnom sporoscu a sada se prave krupni koraci u pravcu stvaranja novog drustva. Zatim, "tajvanski projekt" i ekonomski oporavak zemlje. Sve ovo nisu periferne stvari koje se mogu ostavitti da biste zadrzali vlast ili da se borite za nju. Upravo tu gledam neodgovornost opozicije koja ne nudeci nista osobito, opipljivo ili vidlivo za gradjane, ide samo s jednim geslom: "Ova vlast ne valjai treba sto prije biti skinuta". Da bi dosao ko i sa cime? Mislim da ce se gradjani prikloniti onome sto mi nudimo a i premijer je odigrao tu kartu na osnovu vlastite procjene. U VMRO-DPMNE-u ima ljudi koji znaju napraviti socioloske i matematicke projekcije i modele. Znajuci da u Makedoniji nema takve razlike izmedju jedne i druge grupacije koja bi napravila razliku od 10%, proistice da su VMRO-DPMNE, Demokratska alternativa, Demokratska partija Albanaca odnosno socijaldemokratski savez, Liberaldemokratska partija, Liga za demokratiju I Socijalisticka partija jednake snage. Cetvrtina protiv cetvrtine ukupnog glasackog tijela.

    AIM: Koleba li se koalicija po ovom pitanju i da li ce premijer reperirati jer opozicija kaze da je osvojila mnogo vise od razlike od 10% glasova?

    Casule: Ne, naprotiv. Nema ni potrebe da reterira. Nema 10%. Socijaldemokratski savez nije znao aritmetiku ni elementarnu matematiku.

    Misle: ako osvoje 150 glasova naspram 100 glasova da vode s 50%. To je nonsens. U ovom trenutku u prednosti su 1,5% na listama u odnosu na Koaliciju za promjene. No, bez Debra i nekih drugih gradova gdje se izbori ponavljaju, garantujem, razlika ce biti beznacajna u odnosu na ono na sto je Socijaldemokratski savez pretendovao. Mislim da u ocijaldemokratskom savezu malo-pomalo zrije osjecaj da ovaj narod nece dozvoliti da bude prevaren i da se iznude izbori a da se ne ponudi opipljiva zamjena za sadasnju vlast s njenim projektima.

    AIM: Opozicija je najavila da ce, ukoliko premijer ne ponudi prijevremene izbore, aktivirati "plan B" ne objasnivsi, sta je to? U javnosti se dugo

    spekulise da to znaci osvajanje parlamentarne vecine i izazivanje pada vlade? navodno, racuna se na poslanike VMRO-DPMNE koji bi presli u novu VMRO i poslanike Demokratske alternative koji bi presli u Socijaldemokratski savez. Je li moguc ovakav rasplet?

    Casule: U Demokratskoj alternativi toga nema. Bez obzira sto smo neideoloska partija, demokratskog centralizma nema iz jednostavnih razloga: bila bi to krajnjja stupidnost i puno politicko sljepilo sada kad nam kao jedinoj partiji centra raste pozicija tako da ce ona biti subjekt od kojeg ce zavisiti koja garnitura ce biti na vlasti da li ce biti izbora ili ne, da se prebjegne u jednu ili drugu politicku opciju i da se izvrsi politicko samoubistvo. Takvi poslanici se trebaju vratiti staroj opciji ili VMRO-DPMNE, partiji iz koje su ovi, uglavnom reformski orijentisani ljudi, dosli u Demokratsku alternativu. Sta ce se desavati s VMRO-DPMNE - ne znam, no i tamo prelazak u VMRO znaci politicku marginalizaciju posto je ta partija vec etablirana pa poslanici koji prebjegnu nece biti fiksirani kao osnivaci i mogu biti samo "prebjezi" pa se moze shvatiti da su se uplasili ili su imali neki parcijalni interes koji trebaju zadovoljiti.

    AIM: Na izborima je doslo do radikalizacije animoziteta medju dvjema vodecim partijama Albanaca. Za vrijeme izbornog procesa to je rezultiralo sestoricom ranjenih sto je fenomen u obicno konzistentnom albanskom stanovnistvu. Kao politolog, kakav rasplet prognozirate u albanskom politickom korpusu poslije ociglednih podjela?

    Casule: Mislim da, iako su podjeljeni na vise politickih cinilaca od toga dva veca - PDP i DPA - liderstva ovih partija ili njihovi lideri ne mogu

    manifestovati visi nivo politicke zrelosti. Bitka koju vode izmedju sebe do te mjere je glasna da ne ostavlja prostor za razuman odnos. Otuda, poraz s zestoko prezivljava, ostro boli, pa nepomirljivi antagonizam dovodi do

    nasilja. Zasto? Zato sto, ocigledno, i u jednoj i u drugoj partiji kriminogeni elementi koji na vlast gledaju kao na najunosniji biznis a ne kao na politicki prostor gdje bi se odredjenim projektima rijesili krupni problemi albanske manjine bilo kao ravnopravbni gradjana ili bilo kroz nacionalnu i ravnopravnu emancipaciju. Kad govorim o kriminogenim elementima, nemam iluzija da ih nema i u drugim partijama, ima ih u svim partijama cak i u demokratskim drustvima. No, tamo su pod kontrolom. Po mom misljenju, otuda proistice strasna negativna energija koja rezultira

    nasiljem. Po svaku cijenu se zele kontingenti, po svaku cijenu se zeli trgovina, narocito sada kada je Kosovo atraktivno kao trziste. Pozeljno je biti sto blize vlasti sto emanira privilegiju da se bude bar medju prvima koji ce dobiti kontingente ili dozvole za uvoz. To je jedan nivo, drugi je sto je albanski zivalj jos uvijek talac ne samo ideoloskih vec i strogo struktuiranih partija gdje postoji minimalna demokratija. Tako, sada se vodi bitka i za kontrolu nad tim zivljem jer, ako nema kontrole nema ni politicke moci. Ako se nema politicka moc, gubi se i pristup vlasti koja je, kako tumace kriminogeni elementi u drugim partijama, izvor prihoda i bogacenja. Zaboravlja se pri tome da je u nekim mirnijim vremenima kad je albanski faktor bio zauzet svojom pozicijom, njihov cilj bio da u vlasti uvijek imaju jedan eksponiran element koji svakog trena moze pokazati da vlast zavisi o njemua projekti Albanaca da se realizuju onim tempom kojim ce oni manifestovati politicku snagu na izborima. Na ovim lokalnim izborima, usljed nervoze jednih i pretjerane sigurnosti drugih, sazdana je situacija u kojoj se ucesce u vlasti tumaci kao univerzalno pravo jedne opcije da dominira Albancima i drugom partijom a druga partija koja ima isto pravo i koja ga je koristila sada se nasla u poziciji da mora svoje prisustvo i fizicki dokazivati. Ako izadju iz politickog sistema, ljudi iz Partije za demokratski prosperitet ne samo da ce sebi napraviti stetu nego i stetu citavom albanskom zivlju. Izlazak PDP iz sistema za mene licno znaci i kraj njene politicke egzistencije; prerasce u marginalan faktor koji mora izrazavati politicku volju putem oblika gradjanskog otpora koji ce uvijek biti na rubu nasilja i mora biti sankcionisan ili od drzave ili od suparnicke partije. Stoga, za zdravlje albanskog politickog faktora i albansko drustvo u Makedoniji, ne samo da PDP treba da ostane i da polako harmonizira ravnotezu s DPA, potrebno je jos nekoliko albanskih partija da bi zatim politicki milje s makedonskim partijama postao relaksiran a stabilnost vlade da ne zavisi od jednog elementa, pri tome taj element bude talac kriminogenih aspiracija, da se vlada da bi se ostvarivalo licno bogatstvo a ne da se rjesavaju problemi Albanaca.

    AIM: Kazete da postoji pokusaj albanskih partija da imaju punu kontrolu nad albanskom glasackom populacijom ili svojevrsni monizam. Ako DPA uspije u tome a u konstelaciji tripartitne vlasti, da li, ako albanska partija odluci da izadje iz vlasti, situacija moze evoluirati do federalizacije ili secesije zapadne Makedonije cime ce se potvrditi spekulacije i prognoze vise medija u Makedoniji za ovakav razvoj dogadjaja?

    Casule: Tesko. Albanci imaju jasan projekat. Zao mi je sto mnogi politicari u Makedoniji poslije 1990. godine ne zele da vide ili su vidjeli a zele da profitiraju na tome. Sentenca je jaka no ja drzim do nje: Albanci ne zele otcjepljenje, ne zele federalizaciju. U njihovoj strategiji je da Makedonija bude njihova drzava isto ili vise nego makedonska. Secesija znaci izolaciju zapadne Makedonije pri maticnoj drzavi, Albaniji, koja je u raspadanju i

    Kosovu pod okupacijom. Federalizacija znaci da ce sutra kad makedonski segment postane manjina, ta manjina u jednoj crnoj perspektivi za Makedoniju, u jednoj federalizovanoj i izolovanoj drzavi biti velik problem za albansku vecinu. Oni proucavaju ova pitanja. Arben Xhaferi to ne krije. To ne kriju ni neki pametni ljudi u Partiji za demokratski prosperitet. Ovo pametni shvatite, normalno gledano iz njihovog ugla. Evropa ne trpi sitnjenje drzava a sama, zahvacena procesom integracije, nece imati protiv ako se te tri drzave sutra plebiscitarno izjasne da naprave uniju u regionu i kao takve da plediraju za ulaz u Evropsku uniju. Ako to do tada kao drzava mi ne uspijemo da ucinimo. Slicne ambicije ima i Bugarska koja priznaje danasnji suverenitet Makedonije no u njenim korijenima vidi bugarske gene i na osnovu toga zeli uspostaviti dvije bugarske drzavena Balkanu i sutra, u jednoj situaciji definisanja putem plebiscita, da se ujedine. Znaci, za mene su to u ovom trenutku dvije vrlo interesantne strategije na Balkanu. Postoje i druge dvije ali ove su zanimljive zato sto su komplektivne. I jedna i druga pretendiraju na cjelini Makedonije. Od smjera, kako ce se to odvijati ili kako ce se zabrzavati ovaj komplektivni kurs na ova dva pravca, zavisi mnogo toga na Balkanu. Zato, nisu slucajni kontakti Xhaferi-Sofija, Sofija-Tirana, Sofija-Kosovo, Kosovo-Sofija itd. Ocigledno, dijalektika ova dva pravca je detektirana i rezultanta je tu negdje. Sustinska je stvar da mi u Makedoniji shvatimo ove dvije tendencije i da stvaramo takvo drustvo koje ce biti odgovor i na jedno i na drugo. Demokratska alternativa u strateskoj ili kranjoj liniji se zato i pojavila - da se relaksira taj pristup drzavi koji pripada 19.vijeku, znaci drzava/nacion - da se pristupi jednoj evropskoj situaciji ravnopravnih gradjanakoja ce nas brzo uvesti u Uniju. U Uniji bilo kakve teritorijalne ili pretenzije iz 19. vijeka o rekomponovanju drzava ce biti beznacajne zato sto ce tad funkcionisati regioni i jedna, sto bi se reklo, veca drzavna federalna cjelina gdje nema granica. Promet ljudi, robe, novca i ideja je neogranicen. Tako ce doci do prevladavanja konfliktivnosti granica i stvaranja nacionalnih drzava. U takvoj situaciji Albanija i Grcka trebaju se osjecati, ako vec govorimo staromodnim terminima, ugrozenim posto prirodna migracija ljudi ide prema moru a primorski rejoni zbog pristanista, komunikacija i slicno se razvijaju brze. Mislim da se Balkan krece u tom pravcu a ne u drugom - u uspostavljanje dvije drzave nasa dva susjeda Albanije i Bugarske koje bi se sutra mogle naci u konfliktu odnosno da bi se mogle naci u konfliktu aspiracije da se stvore te dvije drzave pa da eksplodira nova kriza. Ovo

    nije iskljuceno Ali, za sada vise vjerujem u integraciju u Evropu a i mi

    ucinimo sve da do toga i ne dodje.

    AIM Skopje

    VALENTIN NESOVSKI