AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 10 SEP 2000 08:18:05 GMT

    U prosvjeti ništa novo

    Aim, Zagreb, 10.9.2000.

    Dugogodišnje sramotno ideološko-programatsko eksperimentiranje u hrvatskoj prosvjeti dosegnulo je ovih dana očekivanu točku iza koje nema više ničega, otprilike kao što sa Sjevernog pola svaki mogući smjer kretanja opet vodi isključivo na Jug. Sada je već svakoj ovdašnjoj učiteljici domaćinstva valjda jasno da ledeno prostranstvo u koje su kreatori školstva odvukli dobrih desetak generacija poletaraca iz Hrvatske neće rastopiti ni globalni klimatski poremećaj, ni serija kontroliranih nuklearnih reakcija, ni Majka božja bistrička. Naime, svi predstavljeni teorijski pokušaji formalnog preustroja osnovnih i srednjih škola bili su i ostali osmišljenima na delikatnoj razini prebacivanja razredâ iz jednog krila zgrade u drugo, dok na sadržaj udžbenika u društvenom i metodološkom smislu nije pažnju obratio niti dežurni ravnatelj smjene u zadnjoj provincijskoj zbornici.

    Aktualni ministar prosvjete Vladimir Strugar u jednome je nadmašio svog prethodnika Božidara Pugelnika - koji je bio poznat kao upravnik čije ciljeve umnogome zacrtavaju i provode pomoćnici - budući da Strugar o svom resoru ne zna očito ništa, niti ga išta uopće i zanima. On je prosvjetnoj javnosti, znatno proširenoj otkako se za mišljenje pitaju i stručnjaci bez etikete desničarske provenijencije, prije dva tjedna predočio osnovni koncept buduće reforme školstva. Uslijedile su brojne otvorene rasprave i tribine, na kojima je koncept umalo ritualno potpaljivan ne bi li se iz njega istjerali zlodusi tuposti i besmisla. Prema jednodušnoj ocijeni njegovih strukovnih kolega, ideje Vladimira Strugara neće na učiteljske katedre postaviti ama baš ništa novoga te boljega, dok ono što znači novinu odiše potpunim diletantizmom, nelogičnostima i opasnom ambicioznošću.

    Dvije najvažnije i najintrigantnije metodološke promjene iz predloženog koncepta, kojima si šira javnost proteklih dana soli svakodnevnicu, svakako su produživanje osnovnog školovanja na devet godina, i ukidanje jedinice kao negativne ocjene. Sadržaj i cilj koji stoji iza takvih zahvata nije dosad uspio rasplesti nitko, a po svoj prilici i neće. Međutim, nakon što su prosvjetari i školski sindikalisti nazvali Strugarov plan "bajkom koju hrvatska realnost ne može prihvatiti", a u mnogim točkama to ne bi mogla ni literatura, oni su naglasili izrazito mjesto prijepora, na račun ministra prosvjete. Posrijedi je cijena zamišljene reforme školstva, koja za nekoliko godina provedbe i prilagodbe iznosi najmanje milijardu američkih dolara. Ekipa aktualnog ministra u svoju je obranu izjavila jedino kako su pogrešno shvaćeni, jer je predloženi program samo početak razvoja.

    Milijarda dolara za početak nečega novog možda bi bio prihvatljiv ceh, ukoliko bi polazišna osnova budućeg proizvoda bila jako uvjerljiva i potentna. Savjetnik Predsjednika Republike Hrvatske za prosvjetna pitanja Zdravko Jelenović zaključio je da koncepciju nije moguće realizirati zbog previsoke cijene, ali i kada bi novca imali, ne bi se smio baciti na nešto "neperspektivno i u stručnom smislu sumnjivo". Jelenović smatra da je kadrovska razina u ovdašnjem školstvu više nego upitna, i dodaje: "Naše je školstvo danas isključivo reproduktivna djelatnost i nema čak ni osnovne jezgre na kojoj bi uopće mogli početi graditi inovativne projekte. Prije toga, niti samo Ministarstvo prosvjete u ovom stanju nema nikakve perspektive. Prvo je potrebno promijeniti logistiku u ministarstvu, zatim sanirati postojeće školstvo, i tek tada možemo razmišljati o reformi."

    Profesor na zagrebačkome Filozofskom fakultetu Lino Veljak složio se sa predsjednikovim savjetnikom, te produbio kritiku na program, koji je prema postojećim udžbenicima još uvijek sapet uzama jednoga tragično kompromitiranog svjetonazora. "U predloženoj koncepciji i dalje se osjeća autoritarno-etatistički sindrom, a ponovno se nigdje ne spominje fleksibilnost samog programa", rekao je Veljak, imajući na umu formalno-metodološku krutost, ali i neriješene političke zamke i dušegupke na koje je osobno puno puta upozoravao. Primjerice, proteklih godina u hrvatskim gimnazijama su đaci učeni kako njihova domovina ima mnogo podmuklih vanjskih neprijatelja koji joj doslovno rade o glavi, a za one koji su željeli znati malo više, o unutarnjim neprijateljima moglo se čuti u TV-dnevnicima i pročitati na stranicama većine novinskih dnevnih i tjednih izdanja.

    Međutim, u jedinom udžbeniku novije povijesti za učenike pojedinih strukovnih srednjih škola, moglo se pročitati kako se vanjski neprijatelj u liku Georgea Sorosa već ubacio u naše domove, a unutarnji egzistira u članstvu većine tadašnjih oporbenih stranaka. U mnogim je slučajevima đak bio promoviran u kopuna kojeg treba napuniti šljivama i hrustavo pečenog položiti na kakvu svečanu trpezu. Da ne odmičemo daleko s primjerima, fleksibilnost programa u građanskom i svjetovnom smislu narušena je već činjenicom kako su učenici de facto "prisiljeni da izaberu" vjeronauk, i to rimokatolički, namjesto da uče sociologiju i povijest filozofije te sami promišljaju svoje životne stavove. I dobro, predložena reforma školstva sada načelno osuđuje takve izričitosti, ali im ne zna valjano doskočiti u predviđanju opće prakse, u propisivanju djelotvornog lijeka.

    Tamo gdje su konkretna sredstva navedena, predlog reforme sklon je idealiziranju hrvatskoga opće-gospodarskog i stručno-prosvjetnog konteksta. Na to je upozorio član saborskog Odbora za obrazovanje i kulturu Zlatko Šešelj, i predsjednik Hrvatskoga školskog sindikata "Preporod" Vinko Filipović. Jedna članica ministarskoga Prosvjetnog vijeća također se ogradila od koncepcije, kako ne bi snosila odgovornost za reformu sastavljenu poput patchworka iz "više nespojivih programa, namjesto da se izabrao najbolji materijal", kojega bi se eventualno doradilo. Ustaljeni birokratsko-ideološki pristup u svakom zahvatu koji se ticao školstva, došao je na naplatu činjenicom da hrvatska prosvjeta više nije u stanju re-kreirati samu sebe. Bilo bi lijepo kad bi porezni obveznici mogli povjerovati da im ta ista prosvjeta onaj bajoslovni dolarski račun naposljetku ipak neće izbiti iz džepa.

    Igor Lasić