AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 06 SEP 2000 15:59:06 GMT

    Haaški poziv generalu

    Aim, Zagreb, 6.9.2000.

    Odnosi između Hrvatske i Haaškoga suda nikako da se stabiliziraju i sada već izgleda da ne može proći ni deset dana da ne dožive neko novo iskušenje. Jedva što se stišala afera Stipetić - za koju se doduše sa sigurnošću može reći da je iz politikantskih razloga isfabricirana u samome Zagrebu - a na pomolu je već nova.

    Kako piše posljednji broj tjednika Nacional, prije nepuna tri mjeseca hrvatskim je vlastima stigla tzv. subpoena za generala Milivoja Petkovića, nekadašnjeg načelnika Glavnog stožera HVO-a, a danas general-pukovnika Hrvatske vojske, zapovjednika Zbornog područja Ston (Pelješac). Nacional tvrdi, što je u međuvremenu i službeno potvrđeno, da je ovaj obavezujući sudski poziv Petkoviću da svjedoči u Haagu izazvao pravu konsternaciju u onom dijelu vlasti koja slovi kao zagovornik takozvane uvjetne suradnje s Međunarodnim tribunalom, tako da se informacija o tome čuva u tajnosti, preciznije tretira se kao neslužbena državna tajna.

    Ovo možda nije najpreciznija interpretacija događaja, jer nije jasno zašto bi Haaški sud držao u tajnosti nešto što se dosad u pravilu objavljivalo, a i protivnici suradnje Hrvatske s Haaškim sudom dosad su bili zainteresirani da ovakve informacije što prije dospiju u javnost, kako bi se kompromitiralo Sud u Haagu. Ali, Nacional se sigurno ne vara u onom osnovnom, a to da bi eventualni odlazak Petkovića u Haag teško kompromitirao bivšu vlast, ali i dio sadašnje koji se u javnosti prepoznaje kao protivnike tzv. revanšizma u odnosu prema njihovim predšasnicima.

    Petković je, naime, bio jedan od ključnih svjedoka u sudskom procesu generalu HVO-a i HV-a Tihomiru Blaškiću i vjeruje se da je baš on - tvrdnjom da je Blaškić imao pune zapovjedne ovlasti u Lašvanskoj dolini u vrijeme masovnih hrvatskih zločina nad Bošnjacima - zapečatio njegovu sudbinu, tj. kumovao njegovoj visokoj (45 godina) zatvorskoj kazni. Što je najvažnije Nacional je u posljednjem i pretposljednjem broju dokumentirano dokazao da su Petkovića uoči svjedočenja instruirali i neki još aktivni generali Hrvatske vojske, kao Davor Domzet i Ante Gotovina.

    Cilj je bio preparirati Petkovića tako da on svojim svjedočenjem maksimalno ocrni Blaškića, kako bi ostali potencijalni okrivljenici, koji su bili bliskiji vrhu HDZ-a bolje prošli, ili se sasvim izvukli. Plan o tome iskovan je kod Tuđmana a stenogram razgovora njega i nekolicine generala, čije fragmente objavljuje Nacional, svjedoči da je pokojni hrvatski šef države nevoljko pristao na Petkovićevo svjedočenje, i to tek nakon što je dobio jamstva da ono neće nauditi Hrvatskoj, točnije njenom najužem državnom rukovodstvu. "Momentalno sam sklon odluci da kažemo da hrvatski generali ni kao svjedoci ni kao optuženi ne idu u Hag" - izvjestio je on svoje podređene.

    U tome ga je najzdušnije podržavao bivši načelnik Glavnog stožera HV-a Pavao Miljavac, o kojem se očito bez ikakvog pokrića uvriježilo vjerovati da je spadao u liberalni i proevropski dio HDZ-a. Miljavac je u razgovoru kod Tuđmana prenosio i stavove samog Petkovića, koji je preko njega zamolio da se odbije njegovo svjedočenje u Haagu jer se pribojavao da ga nakon toga Haaški tribunal nikada više neće pustiti na miru. "Morate znati da ja mogu svjedočiti u korist Tihomira Blaškića, ali i u korist Republike Hrvatske. Vi morate donijeti odluku" - poručio je Petković svojim nadređenima, tražeći da ako već mora svjedočiti, bude kvalificirano instruiran, kako bi njegovo svjedočenje bilo u interesu zemlje, točnije njenog državnog vrha.

    Petković se, dakle, sam preporučivao za lažnog svjedoka, što je na kraju vjerojatno i prevagnulo u Tuđmanovj odluci da se ovaj preparirani svjedok prepusti sucima u Haagu. Iznenađuje da ga je u tome vrlo otvoreno ohrabrivao tadašnji šef glavne vojne obavještajne službe (SIS), Markica Rebić, koji je tvrdio da "mi nemamo ni jedan razlog kojim bismo argumentirali neodlazak generala Petkoviča". I kada se s time suglasio, skeptični Tuđman želio se osigurati da Petković nešto ne zabrlja i pitao je: "Da li oni u zahtjevu da dođe svjedočiti govore o tome očemu ga žele pitati". "Pitanja nema unaprijed", objasnio je mrzovoljni Miljavac. "Treba unaprijed odrediti", zahtijevao je Tuđman. "Nema unaprijed", ponovio je još jednom Miljavac.

    "Onda neće ići", odrezao je srdito Tuđman. I, doista, Petković nije otišao u Haag, ali je zahtjevu za njegovim svjedočenjem ipak udovoljeno tako što je svjedočio preko videolinka u vojnoj bazi UN-a na zagrebačkom aerodromu Pleso. Sada Petković neće imati mogućnost da bira način i mjesto svjedočenja, jer subpoena ne trpi dogovore sa svjedocima. Štoviše, spekulira se da je Petković pozvan u Haag s jasnom nakanom da se raskrinka njegovo lažno svjedočenje protiv Blasškića, a ako se u tome uspije on bi slijedom novootkrivenih činjenica čak mogao promijeniti status, i biti prekvalificiran iz svjedoka u osumnjičenog odnosno okrivljenog.

    To bi se, uostalom, uklopilo u spoznaje o njegovoj ulozi u hrvatsko-bošnjačkom ratu koje su proteklih godina objavljene i u hrvatskom tisku, po kojem znatan dio krivice koja je, zahvaljujući i Petkoviću, stavljena na teret Blaškiću, zapravo ide na dušu samome Petkoviću. To, a pogotovo lažno svjedočenje pred Haaškim sudom, sasvim su mu oduzeli auru časnog vojnika, kakvu u javnosti uživa sadašnji načelnik Glavnog stožera HV-a Petar Stipetić. Zato o nekakvoj novoj aferi Stipetić ne može biti govora, a teško da bi i Budiša sada dizao onoliko prašine kao tada, jer se zna da je baš on prednjačio u gorljivoj i pretjerano apriorističkoj obrani Blaškića (kojeg smatra potpuno "nevinim").

    Ovo potvrđuje činjenica da je istog dana kada je Nacional objavio informaciju o subpoeni za Petkovića, Račanova Vlada potvrdila njenu istinitost, a demantirala je samo jednu nebitnu temporalnu činjenicu (subpoena nije upućena prije tri mjeseca, nego, tvrdi se, polovicom prošlog mjeseca. Upada u oči da u saopćenju Vlade nema tragova nekavom nezadovoljstvu što je Petković pozvan u Haag, štoviše nameće se dojam kako postoji zadovoljstvo što je odlazak hrvatskih generala u Nizozemsku - o čemu već mjesecima bijesno rogobori hrvatska desnica - započeo baš s nekarizmatičnim i nikome priraslim Petkovićem.

    Valjda i sam svjestan toga, Petković je također potvrdio da je zaprimio subpoenu iz Haaga, a potvrdio je i spremnost da učini sve što se od njega traži. Više je nego sigurno da pri tome slijede instrukcije koje je dobio iz Vlade, u očitoj namjeri da kupi kakvu-takvu podršku novih vlastodržaca kada se bude našao u Haagu. Nezadovoljan je jedino što je iz novina saznao da se sprema njegovo umirovljenje - imam samo pedeset godina požalio se novinarima - ali će i tu posljednju zapovjed ispuniti kao sve prijašnje.

    Sve u svemu, učinjeno je sve da subpoena Petkoviću ne izazove nove razdore unutar vladajuće šestorke, koja se opsesivno boji da će njena suradnja s Haagom biti prokazana kao izdaja nacionalnih interesa. No, ako u šestorki ne bude novih bura, sasvim će je sigurno biti unutar krajnje desnice, koja u posljednje vrijeme jača baš na fonu neodlučnosti aktualne vlasti da raščisti s tamnim stranama rata 1991-1995.

    Marinko Čulić