AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 20 AUG 2000 22:31:10 GMT

    Kriza vladajuće koalicije

    Aim, Zagreb, 20-8-2000.

    Prozivka Petra Stipetića, načelnika Glavnog stožera, kao mogućeg haškog optuženika, narasla je do prave krize u državnom vrhu Hrvatske. Slučaj je rođen kada su neki mediji zakotrljali informaciju da se Tribunal zanima za generala Stipetića. Stipetić je profesionalni vojnik, u Hrvatsku je vojsku prešao 91. godine, s generalskim činom. Slovi kao vrhunski profesionalac, sposoban i častan čovjek. U Tuđmanovom vremenu najviše su mu funkcije ostale nedostupne, tek je s novom vlašću, u proljeće ove godine, postavljen na čelo Glavnog stožera.

    Stoga je njegovo dovođenje u vezu sa zločinom iznenadilo, dobrim dijelom i ogorčilo Hrvatsku. Krenule su špekulacije o tome što se Stipetiću zapravo stavlja na dušu: zapovjedna odgovornost u slučaju Medački džep ili u akciji Oluja, gdje je on bio zapovjednik u Sjevernom sektoru, dakle, Baniji i Kordunu. Iz tog je vremena posebno zapamćeno da mu se predao cijeli srpski korpus, a zapovjednik neprijateljske vojske čestitao mu je na pobjedi. Nedavno objavljeni izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora, pak, navodi da je u tom području u Oluji i neposredno potom pobijeno ili nestalo 267 civila. Svjedoci tvrde da su srpske izbjegličke kolone granatirane i bombardirane iz aviona nepoznate pripadnosti.

    Mogućnost da bi se Stipetić mogao naći na listi haških optuženika ni na koji način još nije potvrđena, ali se cijeli slučaj u međuvremenu razvio u oštar sukob u vladajućem vrhu. U prvi je plan izbilo pitanje jesu li predsjednik Republike Stjepan Mesić i premijer Ivica Račan govorili istinu kada su tvrdili da im haška tužiteljica Carla del Ponte Stipetićevo ime nije spominjala. Račanov prvi koalicijski partner, šef liberala Dražen Budiša, tvrdi da je haška gošća sa svojim zagrebačkim domaćinima razgovarala i o Stipetiću, štoviše, kaže da mu je tu informaciju potvrdio sam Račan. Ovaj odvraća da je općenito govorio o haškim istragama.

    Budiši se u stvaranju rezervi prema Haškom sudu pridružio dopredsjednik Račanove stranke i dopredsjednik Sabora Zdravko Tomac. On je u Vukovaru održao govor kakvog se ni HDZ-ovi jastrebovi ne bi postidjeli. "Gospodi iz Haškog suda" poručio je da je "dosta onoga što nam rade". Tvrdeći kako je Hrvatska pojedinačne zločine uvijek osuđivala, on je put Haaga prijeteći zagrmio: "Ne mogu se podizati optužnice u beskraj, ne mogu se dovoditi u pitanje naši generali, naši vojnici, naša slavna Hrvatska vojska".

    Mediji su odmah upozorili na bar dvije Tomčeve pogreške, odnosno falsifikata: prvo, ni jedan Hrvat još nije odgovarao za ratni zločin, najveći dio zlodjela uopće nije procesuiran. Ni nova vlast u tom pogledu još ništa ozbiljno nije poduzela. Drugo, za zločine počinjene u Hrvatskoj Haag je podigao samo nekoliko optužnica protiv Srba, još nije optužen ni jedan Hrvat. Oni Hrvati koji sjede u Scheweningenu - iz druge su države, Bosne i Hercegovine, i odgovaraju za zločine počinjene u toj državi. Ali antihaška se halabuka zakuhala, preplavila je hrvatsku političku scenu, ponovo je u prvom planu obrana "naših generala" i druge vrste nacionalističkog kurenja.

    Na zahtjeve da se ponovo razmotre odnosi spram Haškog suda, šef Sabora Zlatko Tomčić odgovorio je da nema potrebe za preispitivanjem odnosa prema Tribunalu, ali treba preispitati odnose između šestorice, što je otvoreno priznanje da je rodno mjesto problema u vladajućim redovima. Nije problem u Haagu, nego u vladinoj šestorki. Produciranjem afera, poput ove sa Stipetićem i Haškim sudom, politički nezadovoljnici, poput Budiše i Tomca, pokušavaju se održati na naslovnim stranicama. Koketiranjem s antihaškim raspoloženjima oni ucjenjuju svoje političke partnere. Možda se kandidiraju i za vođe sada razbijene desnice, kurblajući jedva primirene nacionalističke furije.

    Iz tog društva jedni se ponašaju poput političkih špekulanata, drugima te teme baš leže na srcu. Današnju Hrvatsku oni smatraju premalo nacionalnom. Tomac tvrdi kako bi neki voljeli da se "riječ Hrvat uopće ne spominje". Iz Budišinog tabora neprestano se plasiraju signali o uvažavanju Tuđmanove ostavštine. Sklonost prema kontinuitetu pokazuju njihove, više puta ponovljene, izjave kako u proteklom desetljeću nije sve bilo loše, kao i nejasno adresirane optužbe da bi neki Hrvatsku htjeli vratiti u 89. godinu. Ni jedna se od tih tvrdnji ne precizira, ali obje izražavaju volju da se naslone na tuđmanizam. Odatle i otpor prema Haškom sudu. Tužiteljica Carla del Ponte apsolutno pokazuje intenciju da za zločine ne krivi samo pojedince koji su ih počinili, nego i nacionalističku politiku očeva rata.

    Slučaj Stipetić i otvorena optužba da su šef države i premijer zapravo lagali javnosti ozbiljno su uzdrmali novu vladu i ukupnu vlast. Predsjednik Sabora Tomčić najavljuje sastanak državnog vrha kako bi se stvari raščistile. On smatra da je afera proizvedena u najvišim vladajućim strukturama, da ona pokazuje njihove narušene odnose te zaključuje kako u tom slučaju svi ne mogu biti u pravu niti su svi čisti. Pojedine članice koalicije pozivaju na prestanak daljnjih međusobnih podmetanja. Neke stranke najavile su kako u suprotnom u takvoj vladajućoj kompoziciji više ne bi htjele sudjelovati.

    Mediji su puni nagađanja hoće li šestostranačka vlada uspjeti izdržati. Riječ je o dosad najozbiljnijem potresu. Čak i najveći optimisti tvrde da bi se odnosi u šestorici morali redefinirati. Pritom se najviše misli na odnose unutar čvrstog jezgra nove vlasti, to jest između Račanovih socijaldemokrata i Budišinih socijalliberala, gdje stalno dolazi do kratkih spojeva. Sve je više onih koji traže njihovo definitivno raščišćavanje.

    Jedni smatraju da se Račan mora odreći saveza s Budišom, kako su mu to, navodno, prije izvjesnog vremena već sugerirali neki inozemni diplomati, smatrajući da je šef HSLS-a postao zarobljenikom svoje propasti na predsjedničkim izborima te se, frustriran, pretvorio u vrlo nepouzdana i neugodna partnera. Drugi tvrde da Račan Budiši mora ponuditi ulazak u vladu, računaju da bi na taj način njegova nezadovoljstva uspješno smirio. Cijeloj aferi najviše se raduje HDZ, on bi od nje mogao profitirati. Ostaci Tuđmanove stranke toliko su slabi da novoj vlasti ozbiljno ne mogu nauditi, ali je zato šestorka uvijek spremna sama sebi smjestiti. Javnost je zabrinuta činjenicom da se nacionalne snage rasipaju u svađama, a pred Hrvatskom je ogroman problem ekonomske konsolidacije.

    Jelena Lovrić