AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 16 AUG 2000 13:58:11 GMT

    Policija u 'Reporteru'

    Banjaluka, 16. avgust 2000. (AIM)

    Na dan kada je u Sarajevu počeo dvodnevni BH skup o ugrožavanju novinarskih sloboda (28. juli), u Banjaluci su dvojica inspektora policije banula u prostorije privatnog nedjeljnika 'Reporter' sa nalogom tužioca da obave informativni razgovor sa vlasnikom i urednikom Pericom Vučinićem.

    Inspektore i njihovog nalogodavca interesovalo je ko su autori priča o nezakonitom prisluškivanju od strane Obavještajno-bezbjednosne službe (OBS) Republike Srpske, koje je 'Reporter' objavio u brojevima 111. i 112., juna mjeseca ove godine.

    Novinar 'Reportera' bio je zvijezda sarajevskog skupa sa pričom o policiji u njegovoj redakciji. Organizatori su mogli zadovoljno trljati ruke što su dobili još jedan u nizu neoborivih dokaza o ugroženosti novinarskih sloboda, čak i od strane vlasti koja sebe smatra demokratskom (premijer Dodik).

    Međutim, za one koji znaju pozadinu priče i relacije sukoba 'Reportera' sa OBS, problem bi prije mogao biti profesionalne nego političke prirode. O čemu se radi?

    U tekstu od jednoh stupca, sa naslovom 'Crni gavran iznad RS', 'Reporter' je 7. juna objavio ‘senzacionalnu’ priču o operaciji "fizičkog praćenja i prisluškivanja javnih ličnosti koje se kritički odnose prema vlasti", koju vrši OBS pod šifrom "Crni gavran". Da bi priča dobila na težini, neimenovani 'Reporterov' izvor otkriva novinarima da se prisluškuju i oni i njihovi urednici, ali i dio oficira Vojske Republike Srpske.

    Osim povjerljivog izvora, o prisluškivanju u tekstu nema ni jednog dokaza. Iako se pominje nabavka u inostranstvu najmodernije opreme za prisluškivanje, nema ni riječi o tome kakva je oprema,gdje,kada i preko koga nabavljena. Čitav napor autora (ITR - Istraživački tim Reportera) sveo se na šifrovani naziv operacije iz izvora bliskog OBS-u. Istraživački novinarski tim ignorisao je čak i elementarno pravila profesionalne etike da se čuje i druga strana.

    Razrada površne priče o prisluškivanju uslijedila je u narednom broju. 'Reporter' donosi spisak 18 visokih državnih i vojnih funkcionera, koji se, prema istom izvoru, nezakonito prisluškuju. Među njima su i generalni direktor Radio-televizije RS Anđelko Kozomara i međunarodni supervizor Dragan Gašić. Na spisku su mahom političari i državni funkcioneri koji su u sukobu sa premijerom Miloradom Dodikom ili mu na ovaj ili onaj način nisu bliski.

    Po logici servirane priče, premijer Milorad Dodik, pod čijom je kontrolom OBS, nezakonito prisluškuje sve svoje političke neistomišljenike, uključujući i novinare koji su mu otkazali poslušnost (Kozomara).

    Bio je to dovoljan razlog da na dan pojave drugog teksta u 'Reporteru' reaguje saopštenjem za javnost OBS, čudeći se da nedjeljnik, "koji ima pretenzije da bude ozbiljan tumač aktuelnih zbivanja", piše na tako neprofesionalan način. U saopštenju se najavljuje pokretanje postupka pred sudom protiv direktora i urednika, "kako bi iznio dokaze za ono što je u listu napisano".

    Slučaj dalje prelazi u sudsku proceduru. OBS podnosi javnom tužiocu krivičnu prijavu protiv Vučinića, zbog krivičnog djela širenja lažnih vijesti (član 203. Krivičnog zakona), a tužilac traži provjeru navoda prijave preko inspektora policije, kako mu to nalaže Zakon o krivičnom postupku. Tako su se inspektori našli u redakciji 'Reportera' kako bi od prijavljenog dobili dokaze na osnovu kojih bi tužilac mogao odlučiti da li će prijavu odbaciti ili pokrenuti krivični postupak protiv prijavljenog.

    Dolazak inspektora policije u redakciju 'Reportera' javnosti je predstavljen kao privođenje glavnog i odgovornog urednika. Novinar 'Reportera' pitao je nekoliko dana kasnije američkog ambasadora kako komentariše policijsko privođenje njegovog urednika. Odgovor je, naravno, bio diplomatski - ‘ni jedna vlada ne bi smjela da koristi svoja ovlašćenja da bi zastrašila slobodne novine, ali i mediji imaju odgovornost da se ponašaju odgovorno’.

    Povodom tužbe OBS i policijskog saslušanja vlasnika i urednika Perice Vučinića nije se oglasilo ni jedno od novinarskih udruženja u RS i BiH. Istovremeno, u novinarskim krugovima o 'Reporterovoj' priči o prisluškivanju govorilo se sa neskrivenom irinijom. Zbog načina na koji je priča prezentirana javnosti, komentari su otvarali problem odgovornosti medija. Da li je samo pozivanje na anonimni izvor, uz propuštanje da se čuje i druga strana, profesionalno izvještavanje? Da li priča o prisluškivanju zadovoljava kriterije tačnosti i fer izvještavanja, kakve ima u vidu član 5. Kodeksa za štampu, na čije poštovanje su se obavezali i novinari 'Reportera'?

    Dopisnik Glasa Amerike Gordana Katana kaže da nikada ne bi objavila takav tekst. Ona sumnja da je 'Reporter' u ovom slučaju uopšte imao izvor informacije. Novinar beogradskog nedjeljnika Vreme Tanja Topić se slaže da novinar mora imati svoj izvor i da mu profesionalna etika nalaže da izvor zaštiti. "Ali ako u jednom tekstu imate samo povjerljivi izvor, ili preko dvadesetak povjerljivih izvora, onda se treba upitati koliko je profesionalno to što radite", kaže Topić. Ona vjeruje da javno izrečena riječ danas gotovo da nema nikakvu težinu, jer niko ne osjeća odgovornost za javno izrečeno. A o prisluškivanju kaže:"Bićete prisluškivani i u Njemačkoj i u Americi. U takvim stvarima nije naodmet biti malo oprezniji, ma koliko senzacije mamile".

    Novinar Mladem Milosavljević strahuje da novinari nisu uhvaćeni u zamku manipulacije, čiji je cilj politička kompromitacija određenih ličnosti. "Kao novinar, težim da informaciju mogu provjeriti i lično se uvjeriti u njenu tačnost. Važni su mi dokumenti i materijalni dokazi koji će uvjeriti ne samo mene, nego i čitaoca ili gledaoca u istinitost priče", kaže Milosavljević.

    Od razgovora inspektora policije sa urednikom 'Reportera' napravljen je medijski slučaj sa porukom da policija ugrožava slobodu medija. Niko nije napisao da se radilo o zakonitoj pravnoj proceduri u kojoj su inspektori policije bili krajnje profesionalni.

    'Reporter' nije pozvao kolege da kažu svoje mišljenje o profesionalnom nivou objavljenih priča o prisluškivanju, iako bi to bila njegova najbolja odbrana, ali i najbolja odbrana profesije. Ovako, slučaj je samo zamaglio stvarne probleme medija i skrenuo pažnju sa mnogo značajnijih načina ugrožavanja njihove slobode. Umjesto o visokim poreskim stopama za izdavače, lošim zakonima i nikakvoj sindikalnoj organizaciji novinara, javnosti je servirana priča o policijskom zastrašivanju 'slobodnih' medija. Ruku na srce, teško bi se mogli naći valjanu argumenti za tvrdnju da ono postoji u bilo kom obliku, a posebno ne kao državna politika i glavni problem medija u RS.

    Prije bi se moglo reći da su policija u medijima i mediji u policiji i sudovima priče za tržišnu promociju. I kao dobra priča za donatore.

    Branko Perić (AIM)