AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 13 AUG 2000 20:17:05 GMT

    Nazivi ulica uzburkali strasti

    Aim, Zagreb, 13.8.2000.

    Da su se nazivi avenija i ulica na newyorškom Manhattanu dijelili onako kako se to posljednjih godina radilo u Hrvatskoj, taksisti, turisti i poštari zacijelo nikada ne bi pronašli zgradu na uglu Pete avenije i 46. ulice. No, kako se u nas nerado uči od svjetskih primjera, a interpretacija povijesti neprekidno mijenja, u Hrvatskoj se posljednjih godina promijenilo toliko naziva ulica da ih je teško i izbrojiti. Svi apetiti i ukusi nisu još zadovoljeni, naprotiv čak i rastu, pa posljednjih mjeseci niču još radikalniji zahtjevi koji bi da mijenjaju i imena cijelih gradova, kakva je primjerice inicijativa baranjske Hrvatske stranke prava (HSP) koja svim silama nastoji promijeniti ime Belog Manastira u Sveti Martin.

    Za Dan domovinske zahvalnosti glavna cesta u Kaštelima dobila je ime po pokojnom hrvatskom predsjedniku Tuđmanu, njegovim imenom nazvan je i trg u Omišu, a grad Knin, posthumno ga je proglasio svojim počasnim građaninom. Samo tjedan dana kasnije pokojni je Tuđman dobio svoju ulicu i u malom podravskom mjestu Nova Bukovica, ali su tamošnje lokalne vlasti, vodeći računa o ravnoteži i novom odnosu snaga nakon izbora 3. siječnja, istodobno i predsjednika Stjepana Mesića, proglasile počasnim građaninom. Kako je na tu činjenicu reagirao Mesić nije poznato, no s dodjelom priznanja "počasni građanin" on baš i nije imao previše dobrih iskustava. Općina Nova Gradiška, svojedobno mu je, dok je bio u HDZ-u i na funkciji predsjednika Sabora dodijelila tu počast, ali kad je pao u Tuđmanovu nemilost, napustio HDZ i prešao u opoziciju, a naročito nakon svjedočenja u Haagu na Međunarodnom sudu za ratne zločine, tamošnje mu je općinsko vodstvo tu titulu oduzelo. Obrazložili su to "štetom koju je načinio Hrvatskoj" i sramnom ulogom u koju se upustio svjedočeći u Haagu. Hoće li sad, kad je gradonačelnik Nove Gradiške smijenjen, novo poglavarstvo promijeniti odluku i vratiti staru, pa Mesića opet podariti titulom počasnog građanina, ostaje da se vidi. Ali i bez toga, to govori o cirkusu i neredu kakav vlada u Hrvatskoj kad je riječ o nazivima ulica, gradova i počasnih građanina.

    Kad je u prosincu prošle godine Tuđman umro, nastupila je prava euforija da se po njemu u svim hrvatskom gradovima nazovu ulice. No, kako su ubrzo uslijedili izbori, a HDZ doživio poraz, na vidjelo su počele izlaziti brojne prljavštine koje je ta stranka počinila za svoje desetgodišnje vladavine, a u što je bio upetljan i sam Tuđman. Prvotna je euforija potom ponešto splasnula, pa se, primjerice, u Zagrebu i Osijeku privremeno odustalo od takve vrste počasti pokojnom hrvatskom predsjedniku. No, u drugim krajevima Hrvatske, gdje je na lokalnoj razini HDZ-ova vlast još prilično snažna, Tuđmanovim se imenom ulice i dalje nazivaju. Tako je nedavno Tuđman svoj trg dobio i u Splitu, gdje je lokalna vlast tu prigodu iskoristila kako bi napravila stanoviti kompromis: istoga dana kad je Tuđman ondje dobio svoj trg, promijenjen je naziv ulice Mile Budaka, nazvane po ustaškom ministru i potpisniku rasnih zakona.

    No, u javnosti se nedavno pojavio i prijedlog da bi po Tuđmanu trebalo nazvati i neki grad, onako kako su, u bivšoj Jugoslaviji, pojedini gradovi dobivali ime po Josipu Brozu Titu. Svi se još sjećaju Titovog Velenja, Titovog Užica, Titovog Vrbasa. ili Titove Korenice u Hrvatskoj, koja je već odavno postala samo Korenica. Ili promjene naziva drugih gradova, poput Novog Travnika koje je bio preimenovan u Pucarevo (po Đuri Pucaru), ili luke Ploče koje su kratkotrajno bile Kardeljevo (po Edvardu Kardelju). Hoće li u Hrvatskoj nići kakvo Tuđmanovo ili - primjereno aktualnom ukusu pojedinih HDZ-ovih kadrova - Tuđmanov Knin i koliko će tako preimenovanje trajati, vidjet će se ubrzo.

    Prvi grad - ili točnije rečeno, prva gradska uprava - koja je u Hrvatskoj odlučila jednoj ulici dati ime po predsjedniku Tuđmanu, bio je Vukovar. Oko toga su se, gle čuda, složili i vijećnici HDZ-a i Samostalne srpske demokratske stranke (SDSS), no njihova je sloga posve izostala kad je na red došlo preimenovanje oko 240 vukovarskih ulica, čiji su nazivi ostali iz vremena krajinske vlasti ili još iz bivše države, Jugoslavije. Oko novih naziva nekih 150 ulica dogovor između hrvatskih i srpskih vijećnika još je kako tako postignut, no kad se došlo do posljednjih 80, iskrsle su nepremostive razlike koje mogu dovesti do dramatičnih zbivanja u toj osjetljivoj multietničkoj zajednici. Srbi su, ne udovolji li se njihovim zahtjevima i ne bude li se poštivala zakonska procedura u preimenovanju ulica, čak zaprijetili kako će svoja prava zatražiti i sudskim putem. U usijanoj atmosferi koju je proizvelo pitanje promjene naziva ulica, Miloš Vojnović, predsjednik Zajedničkog vijeća općina najavio je i mogućnost da gradski vijećnici iz redova SDSS-a zamrznu svoj rad u Gradskom vijeću Vukovara. Nema sumnje da bi ta odluka na dramatičan način pogoršala ionako krhke odnose dvaju etničkih zajednica, hrvatske i srpske, koje dominiraju na tom području.

    Problem je nastao jer se vijećnici HDZ-a zalažu da neke od vukovarskih ulica dobiju nazive po imenima branitelja iz Domovinskog rata. Tako se predlaže da svoje ulice u Vukovaru dobiju Siniša Glavašević, Blago Zadro i Alfred Hil, a Stipo Šeremet, HDZ-ov član povjerenstva za preimenovanje ulica u tome ne vidi ništa loše. Po njima su, kaže Šeremet, neke ustanove ili ulice u Hrvatskoj već dobile imena, pa zašto to ne bi bilo i u gradu u kojem su živjeli i izgubili živote.

    No, Miloš Vojnović, misli posve drugačije i ovako artikulira stav srpske etničke zajednice: "S obzirom na događaje 1991. u Vukovaru, sastav stanovništva i kratko vrijeme proteklo od rata, držimo da u interesu zajedništva i izgradnje povjerenja među Hrvatima i Srbima treba izostaviti noviju povijest. Jer i mi, kao i Hrvati, imamo pravo na svoje viđenje rata i mogli bismo onda pitati što je s nama u tom dijelu".

    Vojnovićevo mišljenje dijeli i sveučilišni profesor i član Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava Žarko Puhovski. U emisiji BBC-ija rekao je kako je doista prerano da se - ne uvažavajući vremensku distancu - nazivi ulica određuju po ličnostima o kojima povijest još nije dala svoj sud. Naročito je to osjetljivo, misli Puhovski, u etnički mješovitim sredinama kakav je Vukovar. "Mislim da je sasvim prerano i da nije dobro za razvoj civilnog društva da se previše simbolički okrećemo junacima ubijanja, makar i opravdanoga, ili recimo prinudnog ubijanja, ili ubijanja u obrani", kaže profesor Puhovski, "nego bi bilo bolje da se okrenemo ljudima koji su nešto učinili na razvoju kulture, znanosti, pismenosti". Puhovski smatra kako dobro rješenje mogu biti i neutralni nazivi ulica, poput onih kakva postoje i u nekim hrvatskim gradovima. Na primjer: Duga ulica, Strma, Ulica lipa i slično. Da je tako bilo oduvijek ideja za promjenom ulica bilo bi neusporedivo manje, ali i strasti, nesporazuma pa i međuetničkih napetosti.

    Drago Hedl