AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 07 AUG 2000 21:04:27 GMT

    Manipulacije s haaškim istragama

    Aim, Zagreb, 7.8.2000.

    Slučaj generala Petra Stipetića ušao je u drugo poluvrijeme. Nakon što je prošloga tjedna u tjedniku Globus objavljeno da se iz pouzdanih izvora, koji nisu ni okvirno imenovani, saznaje da Haaški sud već mjesecima provodi istragu nad Stipetićem, to je postala najvruća unutrašnjopolitička tema posljednjih mjeseci. Objašnjenje za to sasvim je evidentno. Stipetić je najviše pozicionirani zapovjednik Hrvatske vojske koji se spominje u kontekstu haaških istraga, jer od proljetos obavlja dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, a što je najgore na tu ga je funkciju postavila nova vlast, na čelu s Mesićem i Račanom.

    Zato je njihova konsternacija bila barem jednaka onoj Stipetićevoj, koji u hrvatskoj javnosti slovi kao častan zapovjednik koji nije okaljao obraz u ratu 1991.-'95. godine, a vjerovalo se da Mesić i Račan jedino takvog i mogu postaviti na najvišu dužnost u Hrvatskoj vojsci. Zato je razumljivo da su se njih dvojica među prvima oglasili u javnosti. Izrazili su nevjericu da se protiv Stipetića vodi istraga Haaškog suda, mada je Račan izjavio da i do njih dolaze svakojake informacije slične vrste, tako da je izgledalo da će se čitav problem fokusirati na tjednik Globus, tj. na to iz kojeg izvora je potekla informacija koju je objavio. Mesić je imao i otvoreni konflikt s tim tjednikom, nakon što je u njemu objavljena njegova izjava da ako iza te informacije stoji američki ambasador u Zagrebu William Montgomery - što je ovaj odmah demantirao - onda je to štetno i za Hrvatsku i za njega.

    Poslije je, međutim, Mesić u intervjuima drugim tjednicima rekao da je njegova izjava falsificirana, jer je dana nakon uvjeravanja urednika Globusa da imaju Montgomeryjevu izjavu kojom priznaje da stoji iza informacije o istrazi protiv Stipetića. No, Mesićeva izjava pojavila se bez toga, točnije ojbavljen je samo Mesićev odgovor, ne i Globusovo pitanje, tako da ispada kako sam šef države spekulira o Montgomeryju, a da Globus s tim nema veze. Sve je, dakle, govorilo da slučaj Stipetić možda i ne postoji, nego da bi se zapravo moglo raditi o slučaju Globus, a tek unutar njega možda i o slučaju Stipetić. No, pokazalo se da nekome ipak treba više slučaj Stipetić nego slučaj Globus, i tako se slučaj Stipetić na kraju i dogodio.

    Vidjelo se to najbolje kada je Zdravko Tomac, koji već godinama unutar vladajuće stranke socijaldemokrata pokušava igrati ulogu nacionalnog prvoborca, iskoristio obilježavanje Dana domovinske zahvalnosti u Vukovaru da uđe u dosad najotvoreniju polemiku nove hrvatske vlasti s Haagom. Tomac je ondje rekao da Hrvatska ostaje vjerna dobrovoljno prihvaćenim obavezama prema Haagu, ali ako tamošnji sud nastavi unedogled kriminalizirati hrvatske generalae i vojnike - što je puka floskula, jer protiv nijednog zapovjednika ili vojnika HV-a dosad nije podignuta optužnica - onda je vrijeme da se kaže "dosta".

    Nakon te rukavice bačene Međunarodnom tribunalu zaredali su, razumljivo, brojni Tomčevi intervjui hrvatskim novinama, što je lako odgonetnuti i kao krajnji cilj ove planski podignute bure koja se poklopila s petom godišnjicom vojne akcije Oluja. U njima Tomac ponavlja neke tipične teze hrvatske desnice, na prvom mjestu onu da je Haag popustljiv prema srpskim ratnim zločincima i da je time već došao na korak da, o nevolje, izjednači agresora i žrtvu. Ovaj banalni ratno-populistički diskurs gotovo je već iščezao iz upotrebe u hrvatskom javnom govoru, a evo sada mu je novi glanc odlučio udariti potpredsjednik SDP-a, koji uz to obavlja i dužnost potpredsjednika Sabora.

    Nije nikakvo čudo da je Tomcu odmah požurio pružiti podršku prvi čovjek desničarske Hrvatske stranke prava, Anto Đapić, izražavajući jedino žaljenje što nije siguran je li to stav i vladajućeg SDP-a ili samo Tomca. Ovako zvonki šamar Račanova stranka nije dobila ni u Tuđmanova vremena kada je pala na pozicije male strančice koja se, drhteći za opstanak, jedva usudila dovesti u pitanje ijedno slovo njegove nacionalne politike. Razloga za strah danas više nema, ali u SDP-u neki očito vjeruju da je povijanje pred Tuđmanom bilo ono presudno što će socijaldemokratima kasnije omogućiti da se popnu na vlast.

    Sada su se okolnosti bitno izmijenile, SDP je bez premca prva stranka u zemlji, ali je tradicionalna nesamouvjerenost ostala, i izlizana nacionalna karta vjerojatno se vadi iz straha da teške ekonomske prilike ne puhnu u jedra desnici. Slično razmišlja i Račanov glavni koalicijski partner Dražen Budiša, koji je iskoristio slučaj Stipetić za još jednu detektivsku promociju, kakve su mu omilile u posljednje vrijeme. Izjavio je da će u najskorije vrijeme, nakon nekoliko investigacijskih razgovora, izvjestiti javnost tko stoji iza informacije o navodnom istražnom procesuiranju generala Stipetića.

    Slične izjave davao je Budiša i u vrijeme kada je izrečena presuda generalu HVO-a Tihomiru Blaškiću, s tim što je tada govorio da je informativne razgovore već obavio (s nekolicinom Bošnjaka iz Lašvanske doline), i da iz njih izvodi nepobitan zaključak da je Blaškić potpuno nevin. No, nikada se nijedan od "Budišinih" svjedoka nije javio Haaškome sudu, tako da ova priča nije od nikakve koristi Blaškiću, ali jeste Budiši, koji na ovaj način paradira kao zaštitnik herojskih hrvatskih ratnika, čak i kada oni to od njega ne traže. Stipetić tako ni riječju nije pozdravio Budišinu ponudu da bude njegov privatni istražitelj, naprotiv izjavio je da mu se čini kako se njegovim imenom maše u funkciji međusobnih političkih razračunavanja.

    Nije precizirao o kakvim se razračunavanjima radi, ali iole upućeni znaju da upravo traje spor oko toga da li Glavni stožer HV-a, čiji je Stipetić aktualni načelnik, treba biti podređen Ministarstvu obrane, ili je jedina njemu nadređena adresa šef države. Za ovo posljednje zauzeo se, razumije se, Stipe Mesić, dok prvu varijantu zagovaraju Budišini socijal-liberali, čiji član Jozo Radoš obavlja funkciju ministra obrane. Radoš se nakon izbijanja slučaja Stipetić smjesta oglasio i rekao da nema ništa s tim, te da netko očito koristi polemike oko ustrojstva Glavnog stožera da mu to napakira.

    No, slučaj Stipetić očito se koristi i za koješta drugoga. Zamjenik tužiteljice Haaškoga suda Graham Blewitt izjavio je da su informacije o istrazi protiv Stipetića spekulacije, a ako on i bude predmet istrage - jer je u vrijeme Oluje bio zapovjednik sektora Sjever - to ne znači da će biti i sudski gonjen. Zapovjedna odgovornost po njemu obuhvaća samo one zapovjednike koji su zapovijedali ili prisustvovali zločinima, te one koji nisu ništa poduzeli da se zločini procesuiraju.

    No, Blewitt je upozorio da Hrvatska i dalje ne surađuje s Haaškim sudom u mjeri u kojoj bi Sud bio zadovoljan. Ta činjenica dosad nije bila poznata hrvatskoj javnosti, a u svijetlu slučaja Stipetić mogao bi se izvući zaključak i da je svjesno skrivana i kamuflirana u prašini koju je sada netko očito planski digao.

    Marinko Čulić