AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    THU, 03 AUG 2000 19:20:04 GMT

    Održavanje fetiša državne tajne

    Aim, Zagreb, 3.8.2000.

    Izjavom kako je od dvadeset zrakoplova tipa MIG 21, koje posjeduje Hrvatska vojska, tek petina ispravna, saborski zastupnik Damir Kajin navodno je odao državnu tajnu, što je podiglo pravu buru u Vladi i Saboru. Kajin, inače jedan od članova saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, najutjecajnijeg odbora u čijoj nadležnosti su, između ostaloga, nadzor vojske, policije i svih tajnih službi, poznat je po nekonvencionalnom ponašanju za saborskom govornicom, što uštogljene i konzervativne hrvatske političare već duže vrijeme izbacuje iz takta. No, najnovijom "aferom" Kajinu je zaprijetilo izbacivanje iz Odbora, a ako bi se pokrenuo i kazneni postupak zbog odavanja državne tajne, Kajin bi mogao završiti i u zatvoru.

    Počelo je nakon sastanka Odbora za nacionalnu sigurnost s predstavnicima Ministarstva obrane i oružanih snaga, a na temu preustroja MORH-a, koji je održan sredinom srpnja u vojarni u Varaždinu. Na kratkoj press konferenciji nakon toga sastanka najavljene su kaznene prijave protiv 15-ak visokih časnika Hrvatske vojske zbog njihovog nesavjesnog vođenja određenih resora, te je objavljeno kako su svi odjeli Ministarstva obrane pod istragom. Samo nekoliko dana kasnije, tjednik Nacional objavio je veliki članak o stanju u hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, gdje je već iz naslova bilo jasno kakvi su razmjeri katastrofe: "Od dvadeset hrvatskih MIG-ova 21 upotrebljiva su četiri, od dvadeset Pilatusa ispravno ih je pet, a od deset helikoptera Bell 206 poletjeti mogu samo dva". Izvor informacije Nacional nije imenovao, otkrivši tek kako se radi o "izvoru bliskome hrvatskoj vlasti".

    Damir Kajin te je informacije iznio na press konferenciji kada je Nacional već bio u prodaji, a dan kasnije o tome su pisale skoro sve dnevne novine. Međutim, nitko nije prozvao tjednik Nacional zbog objavljivanja državne tajne, a afera oko moguće smjene Kajina i njegove krivične odgovornosti javnosti je prezentirana više od dva tjedna nakon što se sve odigralo. Međutim, prizemljivanje Kajina započeo je Zlatko Tomčić, predsjednik Sabora, dok sama predsjednica Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Đurđa Adlešić, u kratkoj izjavi za novine tvrdi da je svojedobno s Tamčićem razgovarala o Kajinovoj indiskreciji, ali da o njegovom smjenjivanju nije bilo ni riječi. Ona smatra da se problematika čuvanja državne tajne tek treba detaljnije zakonski regulirati, a set zakona o tome priprema se za jesen, kada će se saborski zastupnici ponovo okupiti u klupama i pokušati definirati što je uopće državna tajna. Zakon sada razlikuje četiri vrste tajne, međutim, po kojim kriterijima nešto postaje tajna - osim po tome što to netko proglasi tajnom - nije zakonski obrazloženo.

    No, ovo nije prvo javno kritiziranje Kajinovih istupanja u javnosti. Osim što su mu više puta osobno i u medijima prigovorili zbog njegovog kritiziranja Vlade, koju čini i njegova stranka IDS, znatan broj zastupnika vladajuće koalicije Kajinovu otvorenost prema medijima smatra pretjeranom. Sam predsjednik Sabora već je i prije upozoravao Kajina da za govornicom odaje državnu tajnu, kada je Kajin pred zastupnicima i televizijskim kamerama iznio detaljne podatke o koštanju doušnika tajnih službi te o načinima kako su vršene isplate pojedinim doušnicima. Predsjednik sabora naprasno ga je prekinuo u njegovom izlaganju, upozorivši ga da iznosi podatke koji nose oznaku državne tajna. Međutim, podaci su bili izrečeni, sve su ih novine opet prenijele, a iznosi isplaćivani doušnicima - pokazalo se kasnijim preračunavanjima - bili su smiješno mali za prljavi posao koji su doušnici obavljali.

    Iznošenje podataka o broju vojnika, zrakoplovima, vojnim dugovima... osim predsjednika Sabora naljutilo je i dvojicu ministara, vojske i policije, Jozu Radoša i Šimu Lučina. No, koliko je bila velika ljutnja ministara i prvog čovjeka Sabora pokazalo se nekoliko dana nakon press konferencije, kada su stopirali Kajinov put u London. Naime, predsjednica Odbora Đurđa Adlešić dobila je poziv da s još jednim članom posjeti britanski Odbor za nacionalnu sigurnost, a Kajin je bio jedini slobodan za putovanje. Međutim, saborske službe posredno su mu poručile da u London može putovati samo u vlastitom aranžmanu i na vlastiti trošak. Neslužbeno, predsjednik Sabora Zlatko Tomčić prokomentirao je ovakvu odluku riječima da bi svi razgovori s Britancima, ma koliko bili tajni, zahvaljujući Kajinu za nekoliko dana završili pred novinarima, a umjesto Kajina na put je otišao Tomčićev kolega iz Hrvatske seljačke stranke Ante Markov.

    Reagirajući na halabuku koju predsjednik Sabora diže protiv njega, Kajin je u Večernjem listu izjavio da ne bježi od svojih riječi te da će otići iz Odbora ako je to potrebno, iako smatra da do toga ne bi trebalo doći. Nadalje, kaže kako danas žali što nije ranije progovorio i o drugim stvarima o kojima se govorilo na sjednicama Odbora, a kasnije su ionako dospjele u novine, navodeći kao primjer priču kako se Hrvatskom neovlašteno s iskaznicom vojne tajne službe šeće 160 do 180 "fantoma". "Treba li odšutjeti da je HV pred bankrotom? Građani imaju pravo to znati. O tome ne govorim samo ja, nego i ministar, njegovi pomoćnici, načelnik Glavnog stožera... Hoće li se sutra zabranjivati novine koje objave službenu ili vojnu tajnu", pita Kajin, dodajući kako je pravo pitanje je li razlog halabuci to što iznosi neke podatke ili je stvar u tome da se "ponovo uhodi i prisluškuje, među ostalima i zastupnike, i to po uhodanoj matrici iz bivših vremena, i komunističkih i hadezeovskih", posredno poslavši poruku kako ne namjerava šutjeti o negativnostima koje se pokušavaju zataškati.

    Kao jedan od mogućih povoda za najnovije napade predsjednika Sabora na njega, Kajin navodi i izjave u Feral Tribuneu, gdje je govorio o potrebi demilitarizacije Istre. "Mi (IDS) držimo da je vojnu prisutnost u Istri potrebno svesti na najmanju moguću mjeru. Svjesni smo da se to ne može napraviti preko noći, ali je već sutra - bude li volje i razumijevanja - moguće vojsku povući u vojarne i za turizam osloboditi čitav (brijunski) arhipelag: U perspektivi, vojska bi trebala otići s cijele obale, osim minimalnih postrojbi mornarice", rekao je Kajin, navodeći da je 12 od 14 otoka brijunskog arhipelaga još uvijek pod posebnim vojno-protokolarnim režimom. Demilitarizacija Istre inače je stara ideja Istarskog demokratskog sabora, tema čiji je samo spomen staru vlast beskrajno izluđivao, mada ni nova na to ne gleda s prevelikim oduševljenjem.

    Iako je vrijeme ljetnih odmora i saborske su klupe ispražnjene od zastupnika, afera s odavanjem navodne državne tajne buknula je u punoj širini. Međutim, i ovom se prilikom u raspravi pokazuje koliko je dugačak i težak put do normalnog demokratskog društva. Sva se rasprava iscrpljuje uglavnom na samo dvije teme: je li Kajinova pressica bila odavanje državne tajne te treba li ga zbog toga smijeniti iz Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Nasuprot tome, bilo bi mnogo interesantnije znati je li opremljenost Hrvatske vojske uistinu toliko loša, pogotovo u vrijeme kolektivnog oduševljenja mogućim primitkom u NATO savez te koliko će saniranje stanja koštati porezne obveznike.

    S druge strane, ostaje nesređenost i zakonska nedorečenost po pitanju tajnovitosti podataka, odnosno što može biti tajnom a što je podatak koji bi trebao biti dostupan svakom građaninu. Bivša je vlast takvo stanje zlorabila do beskonačnosti, proglašavajući državnom tajnom svakovrsni kriminal i njegove počinitelje, a do danas nije riješeno pitanje tajnih dosjea koji se nalaze u privatnim zbirkama, čak i političara koji više nisu aktivni. Sporno je, nadalje, Kajinovo iznošenje podataka, dok se istodobno nitko nije zapitao o moralnoj opravdanosti uključivanja u Odbor za nacionalnu sigurnost bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivana Penića, s čijim je blagoslovom vršeno protuzakonito prisluškivanje privrednika, novinara i oporbenih političara. Hrvatska je bila zemlja paradoksa, a sudeći po najnovijim "aferama", to će - barem još neko vrijeme - i ostati.

    Milivoj Đilas