AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 02 AUG 2000 16:15:46 GMT

    Smjene na RTV RS

    RTV RS ostavljena je Dodiku, njegovim ljudima i njihovom smislu za demokratiju, nepristrasnost i medije, koji svi skupa već treću godinu u etar šalju samo jednu poruku: zabranićemo kanibalizam u RS čim pojedemo još ovih nekoliko ljudoždera

    Banjaluka, 2. avgust 2000. (AIM)

    Kada je odlučio da udovolji Miloradu Dodiku i sa čela Radio-televizije Republike Srpske praktično smijeni Anđelka Kozomaru, Volfgang Petrič sigurno nije znao za jedan predratni vic, iz vremena kada je Bosance pratio stereotip svijeta velike razbibrige, koju nije pratila ista takva pamet. Elem, pitanje glasi: zašto su Turci glupi? I odgovor: zato što su 500 godina vladali Bosnom. U međuvremenu, nestalo je razbibrige, pa su se, srazmjerno tome, i Bosanci svih nacionalnosti kao opametili. Doduše, ne toliko da u BiH nije trebalo da dođe dovoljno stranaca da im pokažu kako će i u vicevima i u životu - o politici da se i ne govori - prolaziti bolje ako budu ličili na iste te strance. Problem, međutim, nastaje kada stranci počnu da uče od Bosanaca, i to ni manje ni više nego vještinu političkih igara.

    JA TEBI, TI MENI: A onda to izgleda ovako. Najprije je prije desetak dana Dodik usvojio ostavku svog ministra informisanja Rajka Vasića, za koga su stranci s dosta razloga tvrdili da, od svih mogućih načina za pisanje novinskog teksta, kao ministar najradije propagira čekić. Kako je, uostalom, bilo naloženo u briselskom papiru, Dodikov novinarski Sledž Hamer je otišao, da bi bio meko prizemljen u birou vlade za odnose sa javnošću, firmi koju je Dodik specijalno napravio za jedinog svog ministra koji je gurao ruke tamo gdje su svi drugi zatvarili nos. Tako je jedna priča o političkoj lojalnosti (Vasića Dodiku, Dodika i Vasiću i Petriču) mogla da bude završena. Ali samo za naivne. Ostali su znali da, poslije tog Dodikovog "ja tebi" Petriču, tek počinje. Samo nedjelju dana čekalo se na Petričevo "ja tebi" Dodiku, što je na srpski u zgradi vlade u Banjalucin ispravno prevedeno kao "ti meni". Naime, toliko je Petriču trebalo da smijeni Upravni odbor RTV Republike Srpske, koji se još od prošle godine odupirao da učini Dodiku i otjera sa mjesta direktora i glodura Anđelka Kozomaru. Imenovan je novi upravni odbor, multietnički, kako se ističe, koji, ma šta to značilo, "pobliže odslikava kulturalni i profesionalni sastav" koji je zahtijevao visoki predstavnik dopunama Zakona o RTRS iz avgusta prošle godine. Novi Upravni odbor, kulturalno je bio skloniji Dodiku, što znači da je kulturalno bio nesklon Kozomari, pa je ovaj za početak morao da poleti.

    KAKO JE KOZOMARA POSTAO PROFESIONALAC: Naravno, tada nije više bilo do igre Kozomari, koji je Petriča novembra prošle godine naučio osnovama ovih bakanskih kratkih političkih pasova da bi je visoki predstavnik osam mjeseci kasnije odigrao sa Dodikom besprjekorno, kao da je i sam rođen u nekom od lokalnih rasadnika talenata poput Laktaša, Zabrđa ili Požarevca. Dok je igrao, Kozomara je najprije bio lojalan Dodiku, koji je na počecima tv-dnevnika, ako već nije bilo nekog mosta ili puta za otvaranje, otvarao bar usta, vlastita. Ljubav je zatim prestala, neki kažu zbog Kozomarine odanosti Radišićevim socijalistima, čiji je nekada bio portparol čitav jedan dan. Bliže je ipak istini da je smijenjeni šef poslije septembarskih izbora 1998. izračunao da je Dodikovo odzvonilo, pa je odlučio da do daljnjeg bude profesionalac, što u medijskom svijetu RS najčešće znači, lojalan strancima.

    Bilo je to vrijeme kada urednik RTV RS zapali u Zagreb da intervjuiše tamošnjeg američkog ambasadora, dok su američki ambasadori iz drugih evropskih zemalja strpljivo čekali svoj red. Kozomara je želio da na RTV bude ono što je Dodik u RS, ne shvatajući da je međunarodna zajednica suviše mala da proguta i ono što joj servira original. Jedan Dodik, za cio Zapad bio je sasvim dovoljan.

    Kozomara tako nije mogao da se nada više nego što je dobio prošlog novembra, kada su stranci spriječili njegovu smjenu, iza koje je stajao Dodik. Ono što nije mogao da spriječi bili su stalni pregovori premijera i stranaca o njegovoj smjeni. Kada je Vasić dovoljno zabrljao, a nije mogao kao član kooperativne vlade da bude baš tako smijenjen, Dodik je dobio adut za trampu. Ostalo mu je bilo još samo da napravi biro vlade za odnose sa javnošću.

    Kozomari se, dakle, više ne igra jer je prekršen zakon u kome stoji da Upravni odbor, koji smjenjuje i imenuje direktora, bira Skupština, a ne Petrič. Vraga, njemu se ne igra zato što je smijenjen igrajući političku igru bez aduta: on Petriču nije imao da ponudi šta osim svoje lojalnosti, a lojalnih Srba već je toliko da visoki predstavnik više nije načisto šta da radi sa svima.

    DODIK PONOVO VISOK, LIJEP I PLAV: I tu se priča o Kozomari završava. Ostaje jedino da je, ma šta mislili o njemu, RTRS za njegove vladavine ubilježila svoje najveće profesionalne uzlete u osmogodišnjoj istoriji i da je skoro godinu dana bila jedina "državna" televizija u istoriji Balkana, koja nije bila odana svojoj vladi. Sasvim dovoljno da ga za rastanak, kako je najavio Željko Kopanja, član novog Upravnog odbora, posjeti finansijska policija.

    Vlada je i prije znala da nagradi Kozomarinu nelojalnost, pa je odbijala da završi zakon o RTV RS, odsjekla ga je od novca, podbunjivala radnike, sve dok Petrič nije shvatio da mu je najjeftinije da odigra onaj pas koji ga otkriva kao čovjeka rođenog u magičnom trouglu Laktaši-Zabrđe-Požarevac.

    Zakonita ili ne, smjena Kozomare bila je politička intervencija i njena priroda najbolje se očituje u razdraganoj reakciji Dodika. On je Petričevo "ti meni" doživio kao vraćanje u posjed ogledalceta, koje je izgubio, a kome se, koliko ga sjećanje ne vara, pojavljivao u prvim minutama, i to visok, lijep i plav, da bi se kasnije pojavljivao jedino kao visok, a koji put ni takav. Prvo je obećao kako će u RTV RS opet početi da curi lova. Novinarima je obećao i novu zgradu, o kojoj, kaže, sa Kozomarom nikako nije uspijevao da se dogovori (valjda je on Kozomari nudio da mu napravi zgradu, a ovaj ga toliko nije podnosio, pa nije htio).

    Ali Dodik ne bi bio Dodik kada bi u svom oduševljenju izdržao da barem u naznakama objasni pravu prirodu cjelog posla. "Ono što je potrebno RS su mediji koji će na objektivan način moći da prenesu događaje, a ne da tim događajima daju političku konotaciju bilo koje političke opcije", rekao je on. I tačno, ljudima u RTV RS baš i nije trebalo da prave komentare tipa zna naš narod da prepozna ko su pravi Živkovi socijalisti, a ko su otpadnici, ali baš bih volio da vidim kako je trebalo da izgleda ono prebijanje najvijača "Borac-Nektara" bez političkih konotacija, zbog kojega je, kažu, Dodik Kozomari pomenuo "mrtvu majku" i ukinuo mu i posljednju crkavicu.

    TEKSTOVI IZ STRELJANE: Nije, dakle, problem u tome što je Kozomara smenjen, nije problem čak ni to što je RTVRS izručena Dodiku. Ali... Prvo, stvar je u tome što je visoki predstavnik međunarodne zajednice još jednom ušao u igru u kojoj je napustio ravan principa i demokratiju doveo na nivo nečega što za RS može uvijek, osim ako se drugačije ne dogovorimo (sa Dodikom). Drugo, problem je u tome što je Petrič imenovao nestranački Upravni odbor, u kome sjedi upravo Kopanja, u čijim privatnim novinama, doniranim stranim novcem, već godinama gledamo prilično prljavo propagandističko kaljanje svakoga ko se usudio da bude protiv Dodika. Takav, najblaže rečeno, pragmatičan odnos stranaca prema najuticajnijem srpskom mediju ljudima u RS kao poruku može da uputi jedino to da Milošević i njegova RTS i nisu toliko loši, osim što su na pogrešnoj strani. Treći i najveći problem sastoji se u tome što su smjene na televiziji izvedene istovremeno kada stranke u RS kreću u izbornu kampanju. Tako je RTV ostavljena Dodiku, njegovim ljudima i njihovom smislu za demokratiju, nepristrasnost i medije, koji svi skupa već treću godinu u etar šalju samo jednu poruku: zabranićemo kanibalizam u RS čim pojedemo još ovih nekoliko ljudoždera koji ne misle kao mi.

    Zato neće tu biti nikakvog javnog servisa, bar ne do izbora (dok su nepojedeni posljednji ljudožderi), bez obzira na zakon o RTVRS, bez obzira na javni konkurs za direktora RTVRS u septembru, na kome će - hoće li neko da se kladi - pobijediti neko iz Dodikove propagandističke ekipe, koja se prepoznaje po tome što svi poklonici kulta, kada im dođe da idu u streljanu, sednu da pišu tekst.

    Željko Cvijanović (AIM)