AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 31 JUL 2000 15:03:10 GMT

    BiH sa jednom vojskom?

    Potraga za mjestom u evropskoj sigurnosti

    I pored svih opstrukcija, prepreka i poteškoća gradi se vojno - sigurnosna struktura BiH na državnoj razini

    AIM, SARAJEVO, 31.07.2000. Odbrana Bosne i Hercegovine, odnosno sigurnosna izgradnja, sa svime što to podrazumijeva, ponovo je tema o kojoj se raspravlja. Neposredni povod je izjava generalnog sekretara NATO-a Robertsona, prilikom nedavne posjete Sarajevu, da će BiH, ako želi pristupiti evropskim integracijama, u doglednoj budućnosti imati svoju vojsku. Nakon reakcije, pogotovo iz Republike Srpske, visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je stvar malo "ublažio", naglašavajući elemente iz Briselske deklaracije od kraja maja.

    Cijela priča o jedinstvenoj vojsci u BiH nije nimalo jednostavna. Sve, zapravo, nalikuje na proces kome je cilj precizno definisan, iako nikome nije pretjerano jasno kako, i na koji način doći do njega. Još prije nekoliko godina, kad je takva priča nalikovala na političku fantastiku pojedini međunarodni predstavnici u raznim tijelima koja su se brinula za bezbjednost na regionalnoj osnovi istraživali su mogućnost razvoja bh. vojske kao jedinstvene ili, kako su govorili, višenacionalne.

    Problem etniciteta i vojski nije baš bosanska specifičnost i sa njime su se suočavali mnogi u svijetu. U tim početnim koracima dvije stvari su uvijek, mada nezvanično, isticane od strane stranih stručnjaka. Prva je, da će ovaj posao u BiH biti mukotrpan i ne na kratki rok, i druga da se neće odustati i pored svih eventualnih iskušenja i prepreka.

    Očito je, takođe, da su različita rješenja u svijetu tek model koji potvrđuje pravilo da se može pronaći izlaz i iz najsloženijih situacija, ali da niko takve šeme neće primjenjivati na stanje u ovoj zemlji, bez uvažavanja svih njenih osobenosti. Pošto je riječ o procesu, vojnički rečeno osmišljenje su njegove etape, shodno prilikama uz maksimalno uvažavanje i svih drugih aspekata kao što su politički, ekonomski, socijalni, pa i oni šire, u cijeloj regiji, odnosno bh. neposrednom susjedstvu. Ako povremeno ima popuštanja ili kompromisa u "etapnom dijelu" posla, vrlo je očigledno da to ne važi za krajnji cilj. Ovo, posebno, kad se, na primjer, porede Robertsonova izjava ili zahtjevi Briselske deklaracije. Generalni sekretar NATO-a je govorio o krajnjem cilju, deklaracija (aneks) o jednoj od etapa u tom procesu.

    Podsjetimo, 23. i 24. maja ove godine održan je u Briselu sastanak Vijeća za implementaciju mira (PIC) na kome su, pored ostalog, utvrđeni prioriteti za novu, i to ubrzanu etapu implementacije mira. U Deklaraciji koja je objavljena poslije sastanka konstatovano je da BiH pristupa novoj fazi traženja svoje pozicije unutar sistema evropske sigurnosti. PIC se poziva na takozvanu Road Map Evropske unije i podsjeća BiH da je provođenje mjera predviđenih tim dokumentom jedan od preduslova približavanja Uniji. U aneksu Deklaracije precizno se navodi da Stalni komitet za vojna pitanja u BiH mora neodložno formirati radnu grupu od entitetskih ministarstava odbrane, pružiti finansijsku potporu i odrediti plan rada. Stalni komitet, međutim, mora veoma precizno razraditi "željene buduće konfiguracije sadašnjih entitetskih oružanih snaga, što je potrebno izbalansirati u odnosu na planirane budžete". Osim toga, neophodno je izraditi smjernice za utemeljenje odbrambene strukture na državnoj razini. U skladu sa odredbama Općeg okvirnog sporazuma za mir, bh. vlasti su dužne da pojačaju aktivnosti na izgradnji povjerenja i sigurnosti (razmjena vojnih informacija, kontrolne posjete i inspekcije, zajednička obuka i obrazovanje na različitim nivoima).

    Drugim riječima, Stalni komitet za vojna pitanja dužan je da zajedno sa organima BiH izgradi strukturu državne odbrane i da vrši nadzor nad zajedničkom sigurnosnom politikom. Iz ovoga nije teško izvući zaključak kako pomenuto tijelo izrasta u državni, zajednički organ. Ako bi se, pak, ove stavke Aneksa mogle protumačiti kao jedan od etapnih ciljeva u samoj Deklaraciji se bez dvosmislenosti, ipak, navodi i element krajnjeg cilja. A to je "da bh. oružane snage moraju da imaju jedinstvenu komandu i kontrolu, koje će biti sposobne za zajedničko raspoređivanje i djelovanje u okviru međunarodnih i regionalnih organizacija za sigurnost".

    Kakvo je sadašnje stanje i odnos u dva entiteta prema ovom procesu? Načelno i u praksi u životu su sprovedene mnoge odluke različitih međunarodnih dokumenata u kojima su tretirana vojna i sigurnosna pitanja. U proteklim godinama izvršeno je smanjivanje vojnih efektiva prema odredbama Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja. Iako u tome ima poteškoća i stvari ne teku glatko, taj posao je urađen. Takođe, smanjene su vojne snage entiteta, sprovodi se i smanjenje za narednih 15 odsto predviđenih u ovoj godini. Izgradnja povjerenja i saradnje, uz pomoć međunarodnih tijela i organizacija također je proces koji je sukcesivan. Učinjen je i značajan korak u osiguranju transparentnosti vanjske vojne pomoći oružanim snagama entiteta, i tu valja posebno istaći ugovor između Hrvatske i Federacije o vojnoj pomoći (sredstva za hrvatsku komponentu Federalne vojske).

    Danas postoje već vrlo upečatljivi znaci da se događaju i druge promjene. U Republici Srpskoj, gdje sada odbijaju plan o jedinstvenoj vojsci i nisu svojevremeno bili pretjerano oduševljeni jačanjem Stalnog komiteta (državna razina) ili programom preustrojavanja koje je potrebno izvršiti za učlanjenje u Partnerstvo za mir, očito da se ponešto izmijenilo. U federalnim vojnim snagama koje čine Armija BiH i Hrvatsko vijeće obrane takva odioznost prema ovom procesu ne postoji u tom obliku, ali i pored uspješnog razvoja i dalje je prisutno naglašavanje dvokomponentnosti koja često, gledano izvana, pa i iznutra, nalikuje tek na dva jajeta u jednoj korpi. Protivnicima izgradnje jedinstvene sigurnosne strukture u BiH to je često dobrodošao argument protiv programa i stavova koji se navode u deklaracijama i dokumentima poput Briselskog.

    Problem, ipak, nije u vojnim već u političkim strukturama. Vojnici su, očigledno, bez obzira na sve okolnosti, u proteklih nekoliko godina obavili veliki posao, uz pomoć i značajnu angažiranost međunarodne zajednice. Ona je, upravo, u vojnim pitanjima pokazivala stalnu odlučnost i spremnost da ovaj višeslojni proces gura naprijed, sa najmanje mogućim popuštanjima i kompromisima. Bilo bi pogrešno zaključiti kako je, recimo, načelo "jedna država, jedna vojska" sama sebi cilj i kako se teži tome samo zbog stvaranja uslova za uključivanje u evropske integracije. Ovo jeste jedan od najvažnijih elemenata, i to u stvaranju normalne BiH, kao države koja, i pored svojih specifičnosti, odgovara savremenom evropskom ustrojstvu. A time se cilja ne na vojsku, nego politiku i to onu koja je smetnja, koja preferira razjedinjenost i podjele, i egzistiranje BiH kao "države" koja metaforično rečeno nije ni riba niti meso!

    Ako se stvari posmatraju iz ovog ugla, onda je upravo u sferi politike najveći broj prepreka. Bosanskohercegovačke vojske izašle su iz rata kao vojna krila određenih nacionalnih grupacija, političkih partija i političkih vrhuški. Ovo, doduše, nije bilo u sve tri vojske sprovedeno jednako i na isti način. Zato je uporedo sa procesom stvaranja jedinstvenih vojno - sigurnosnih struktura tekao i proces depolitizacije vojski, odnosno uspostavljanje novog oblika političke, civilne kontrole nad vojnim snagama. Nevolja je u tome, što ovakvu kontrolu u savremenim demokratskim državama imaju političke institucije koje su izgrađene, stabilne i funkcionišu (parlamenti, vlade). U BiH i u tom pogledu brojni su problemi, upravo u ovom političkom poslu.

    Tako dolazimo do određene uslovljenosti, pa izgradnja oružanih snaga BiH, za koje je neophodno stvoriti doktrinu i strategiju, i to locirati u političko - vojni ambijent BiH, Balkana i Evrope, istovremeno znači i stvoriti platformu za transformaciju političkih struktura koje svojom promjenom, isto tako povratno mogu uticati i na razrješavanje Gordijevih čvorova u vojnim pitanjima.

    Pošto je, kako smo rekli, ovo višeslojan proces i na njega utiču, u većoj ili manjoj mjeri, sve promjene koje se zbivaju i u BiH i njenom okruženju, pitanje je kako će izgledati naredne etape, kakav će biti njihov redosljed i ritam? Ovo što se dogodilo u posljednja dva, tri mjeseca pokazuje da se ritam ubrzava, da vjerovatno slijede i nove promjene. Navedimo samo jedan primjer: odluka o ustavnim promjenama i konstitutivnosti sva tri naroda na cijeloj bh. teritoriji sigurno da će imati golemog uticaja na odnose unutar entiteta, same entitete, pa i njihove oružane snage.

    Neven KAZAZOVIĆ (AIM Sarajevo)