AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 16 JUL 2000 10:06:21 GMT

    Odanost se plaća

    Aim, Zagreb, 16.7.2000.

    Šest mjeseci nakon što je Hrvatska demokratska zajednica zamijenila poziciju vladajućih pozicijom oporbe, različiti dokumenti koji se pojavljuju u javnosti sve detaljnije raskrinkavaju svu složenost njihovog vladanja i - još više - probleme koje su ostavili novoj vlasti. Stenogrami Tuđmanovih razgovora do sada su pokazali na koji je način pokojni predsjednik vodio državu, ali i kakvim su se sve manipulacijama služili njegovi suradnici ne bi li cijelu državu držali pod kontrolom, omogućavajući samo sebi i svojim najbližima mogućnost napretka, prije svega materijalnog. Najnoviji nalaz Financijske policije, o 17 milijuna kuna, odnosno skoro četiri milijuna njemačkih maraka koje su podijeljene za stambene kredite uposlenicima u državnim institucijama, još su jedan od niza pokazatelja o načinima i sredstvima kojima je HDZ kupovao odanost i privrženost.

    Zlatko Mateša, tadašnji predsjednik Vlade Republike Hrvatske, i Božo Prka, bivši ministar u istoj toj vladi, a potom direktor Privredne banke Zagreb, krajem travnja 1998. godine potpisali su Ugovor o odobravanju stambenih kredita dužnosnicima, službenicima i namještenicima u tijelima državne vlasti. Tim ugovorom Privredna banka dala je Vladi skoro četiri i pol milijuna maraka koje je Vladin ured za opće poslove podijelio na 83 zaposlenika u raznim državnim službama. Visina kredita kretala se od mizernih 4000 DEM (za najobičnije tajnice) pa do 100.000 maraka, koliko su uzeli pojedini ministri. Kad je u proljeće ove godine državni Ured za reviziju objavio svoje izvješće o obavljenim revizijama poslovanja državnih tijela tokom 1998., upozoreno je na niz nepravilnosti oko tih kredita, no tek je nalazom Financijske policije, sastavljenom prije tek nešto od mjesec dana, postalo jasnije na što je državna revizija mislila kad je spominjala "uočene nepravilnosti".

    Privredna banka dugo je godina služila kao svojevrsno samoposluživanje, mjesto na koje se došlo i uzelo novca koliko je kome trebalo, svejedno radilo se o državi i njenim institucijama ili o tajkunima koji su uživali podršku vladajuće klase. Takvo je poslovanje rezultiralo krahom banke, ali za taj krah do danas nitko nije odgovarao. Umjesto da cijelo vodstvo završi u zatvoru, ono je samo smijenjeno, a na mjesto direktora doveden je provjereni kadar u liku bivšeg ministra financija Bože Prke. Banka je sanirana novcem iz državnog proračuna, baš kao što je sanirano još nekoliko banaka na isti način, a za saniranje svih njih zajedno potrošeno je oko 50 milijardi kuna, odnosno preko 13 milijardi maraka, što je iznos ravan ovogodišnjem državnom proračunu Republike Hrvatske. Stara vlast nikada se nije upitala ima li za to novaca - kako su novac potrošili ljudi kojima je baš ta ista vlast dala pravo da ga troše, odnosno trpaju u vlastite džepove, nije bilo nikakvo iznenađenje kad su nastali manjci podmireni na teret poreznih obveznika.

    Nakon što je to učinjeno s Privrednom bankom, na njeno čelno mjesto doveden je Prka, a njegova najveća zadaća bila je prikazati što bolje poslovne rezultate, a potom banku prodati strancima. Prka je to uspio, pa Privrednom bankom danas gospodare Talijani. Kredit od 17 milijuna kuna koji je Privredna banka dala državi samo je jedan od pokazatelja kojim se metodama bivši ministar, uz pomoć članova vlade s kojima je godinama dijelio isti stol, poslužio ne bi li banka vrlo brzo postala profitabilna. Sporni je kredit sastavljen od tri dijela, s tim da se ti njegovi dijelovi vraćaju nakon 10, odnosno 15, odnosno 20 godina. Godišnja kamata za kredite je 7 posto, s tim što je dogovoreno da će krajnji korisnici kredita, državni dužnosnici i službenici, plaćati kamatu od svega 2 posto, dok će ostalih 5 postotaka podmiriti država, i to jednokratno. Odnosno, nekoliko dana nakon što je Privredna banka doznačila novac na račun Vlade, ista je vlada trećinu toga kredita potrošila ne bi li banci platila kamate. Tako je u samo nekoliko dana, potpisom jednog jedinog ugovora, Privredna banka na svoj račun inkasirala 5,8 milijuna kuna, a pri tome se osigurala da slijedećih 20 godina svaki mjesec dobije pristojnu svotu novca, koja će na kraju biti dvostruko veća od onoga koliko je dala Vladi u obliku kredita.

    A Vlada je svojim zaposlenicima podijelila kredite po nekom nedefiniranom staleškom statusu. Nekoliko ministara dobilo je kredite koji mahom prelaze 90.000 maraka, dok je bivši ministar pomorstva, prometa i veza dobio okruglih 100.000. Državni odvjetnici, predsjednici županijskih sudova, savjetnici pokojnog Tuđmana, njegove tajnice i tajnice Sabora, čak i tajnice tajnica... svi su dobili kredite. Djelatnici državnog protokola također su se okoristili ovim kreditima, i to u iznosima ravnima ministarskim kreditima. Nadalje, i nekoliko djelatnica samoga Ureda za reviziju dobilo je kredite, ali su krediti podijeljeni i zaposlenicima samoga Ureda za opće poslove Vlade i Sabora, istoga ureda koji se brinuo o raspodjeli kredita. Međutim, kojim su se kriterijima rukovodili pri toj raspodjeli - to nitko do danas ne zna. Tek se može pretpostaviti da postoji neka interna uredba po kojoj se zaposlenima u državnoj upravi treba omogućiti sređivanje stambenih pitanja, pa je u to ime podignut kredit kod Privredne banke i raspodijeljen na njih 83. Naravno, to je tek jedan od mnogih sličnih kredita koji su na ovakav način podizani tokom proteklih deset godina.

    Skoro nadrealnim djeluje članak 6 Ugovora koji su potpisali Vlada i Privredna banka. Tim člankom regulirano je da "Vlada Republike Hrvatske preuzima obvezu da će u slučaju ako korisnik kredita ne podmiruje uredno i na vrijeme svoje obveze po kreditu, a nakon što Banka u roku od šest mjeseci ne uspije namiriti svoju dospjelu tražbinu u cijelosti putem redovnih mjera naplate kredita (opomene, zapljene plaća dužnika, sudužnika i solidarnih jamaca), u daljnjem roku od 60 dana na poziv Banke izmiriti obvezu korisnika kredita u cijelosti...". Odnosno, ne budu li bivši ministri i savjetnici uredno vraćali svoje kredite, taj će posao morati obaviti sadašnja Račanova vlada.

    Osim toga, Financijska je policija zatražila da se na kredite obračunaju svi porezi, prirezi i doprinosi, što bivša vlada nije učinila. Naime, prema postojećim zakonima subvencionirane kamate kakve su primijenjene pri podjeli ovih kredita računaju se kao prihod korisnika kredita, na koji se treba platiti sve poreze. Iako je takve zakone donijela bivša vlada, ona ih nije primijenila, pa će i ta obveza, po svemu sudeći, pasti na leđa nove vlade. Izračunato je da te obveze iznose dodatnih 8,5 milijuna kuna, odnosno više od 2 milijuna maraka. Ovo je samo jedna od niza sličnih obveza koje je ostavila stara, a koje podmiruje nova Vlada, iz ionako preopterećenog državnog proračuna.

    Ovi nalazi Financijske policije potvrdili su i neke druge priče kojima su se hrvatski mediji bavili tokom zadnje dvije godine, a tiču se kredita koje su uzimali ministri i saborski zastupnici. Naime, kad je počela podjela tih kredita, za pojedince se skoro odmah doznalo da su ih uzeli. Pritisnuti brojnim napisima po nezavisnim tisku, optuženi su počeli uzmicati, pa čak i govoriti kako su se odrekli kredita te da ga neće iskoristiti. Međutim, prema popisu korisnika kredita, vidljivo je da to nije učinio nitko od onih koji su takvu mogućnost najavili. Štoviše, neki od pomoćnika ministara svoje su kredite iskoristili u zadnji trenutak, početkom ove godine, kada su uvidjeli da se od HDZ-a ne trebaju više ničemu nadati. Pa ako je super-jeftini kredit već odobren...

    Svoju su odanost Hrvatskoj demokratskoj zajednici svi dobro naplatili. Ali ni HDZ im nije ostajao dužan: tokom deset godina koliko je ova stranka sumnjivaca svih vrsta vladala državom, svi koji su na bilo koji način pomogli njenom opstanku dobro su nagrađeni. Stotine tisuća kuna dobivali su za kredite, umjesto redovne plaće imali su menadžerske ugovore koji su im osiguravali mjesečna primanja veća no što običan radnik zaradi godišnje, imali su i brojne druge mogućnosti, a sve su to plaćali oni koji su jedva krpali kraj s krajem. No, HDZ je znao da odanost treba nagraditi, i u tome nije škrtario. Sedamnaest milijuna kuna kredita i još četrnaest milijuna raznih davanja na osnovu tih kredita - za HDZ to uopće nije bilo mnogo, pogotovo ako se usporedi s onim stotinama milijuna koje su dobivali odabrani HDZ-ovi pojedinci što danas sjede u zatvorima.

    Milivoj Đilas