AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 10 JUL 2000 07:07:12 GMT

    Crna Gora nakon izmjena saveznog Ustava

    SRJ ne postoji, suverenosti - nema

    Reagujući na ekspresne izmjene saveznog Ustava Crnogorski parlament izglasao je Rezoluciju o zaštiti prava i interesa Crne Gore i njenih građana, proglašavajući nelegitimnim sve buduće odluke saveznih organa i institucija na crnogorskoj teritoriji

    AIM Podgorica, 09.07.2000. godine

    Savezna država više - što se tiče legalnih organa Crne Gore – ne postoji. U subotu rano ujutru, na vanrednoj sjednici crnogorskog parlamenta, poslanici su većinom glasova ( 36 glasova za, 18 protiv) izglasali Rezoluciju o zaštiti prava i interesa Crne Gore i njenih građana.

    ťSkupština Crne Gore ne priznaje i ne prihvata ni jedan pravni i politički akt koji je usvojen bez učešća legalnih i leditimnih predstavnika Crne Gore u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti savezne državeŤ... ťSkupština ne priznaje i ne prihvata izmjene Ustava SRJŤ... ťSkupština poziva državne organe republike, a poseno Ministarstvo unutrašnjih poslova, organe i ustanove da svojim aktivnostima doprinose očuvanju mira, a pripadnike Vojske Jugoslavije da ne dozvole da budu zloupotrijebljeni protiv građana, institucija i državnih organa Rpublike Crne Gore...Ť

    Rezolucija crnogorskog parlamenta nastala je kao reakcija na ekspresne izmjene Ustava SRJ, koje je Savezna skupština usvojila u četvrtak, za svega 24 sata. Već sljedećeg dana na vanrednoj sjednici crnogorske Vlade bilo je jasno da crnogorski državni vrh više neće moći da ćuti na novi Miloševićev potez. Samo se nije precizno znalo: da li će Đukanovićeva koalicija ići korak dalje, ka referendumu, ili će proglasiti moratorijum na sve buduće odluke savezne države.

    U međuvremenu, tokom petka 7. jula, intezivna aktivnost u vrhovima stranaka vladajuće koalicije nagovještavala je buru: socijaldemokrati Žarka Rakčevića zahtijevali su da vlast ide na hitni referendum kao jedino, iznuđeno rješenje, narodnjaci Dragana Šoća smatrali su, opet, da bi to bilo opasno, ishitreno rješenje. U vrhu DPS-a takođe je bio živo: Izvršni odbor te partije zasijedao je nekoliko sati tog dana, iza zatvorenih vrata.

    Čini se da je prevladalo ťsrednje rješenjeŤ, nešto između radikalnog koje su predlagale socijaldemokrate i umjerenog koje su nudili narodnjaci a priželjkivali depeesovci

    ťOvo je najbrutalniji pokušaj poništenja državnosti Crne Gore. Ovakav izbor predsjednijka pretvara SRJ u unitarnu državu i poništava pravo na državnost manje države članice. SRJ se pokušava faktički pretvoriti u veliku SrbijuŤ, rekao je crnogorski premijer Filip Vujanović, obraćajući se poslanicima parlamenta u uvodnom izlaganju. On je ocijenio da su izmjene ustava SRJ ťnagodba SPS-a i JUL-a, s jedne i Srpske radikalne stranke s druge straneŤ te da je najnovijim izmjenama ťzadovoljena lična ambicima Miloševića o produženju mandata.

    Naravno, u burnoj noćnoj raspravi (sjednica parlamenta je trajala do 4 sata izjutra) čulo se i oprečnih mišljenja. ťViše se ne mogu blokirati funkcije savezne države i zatose ljute gospoda iz vladajuće koalicije. Odgovorno tvrdim da nema unitarizacijeŤ, replicirao je Zoran Žižić, potredsjednik SNP-a, ťčikajućiŤ Đukanovića i drugove da, zajedno sa srpskom opozicijom pobijede Miloševića na saveznim izborima.

    Pokazalo se da nema približavanja suprotnih strana: većina je izglasala Rezoluciju kojom, praktično, Crna Gora uvodi moratorijum na saveznu državu. Članovi rezulucije crnogorskog parlamenta nedvosmisleno ukazuju: SRJ, zajednica država Srbije i Crne Gore nastala 1992. godine, rasapala se pred očima.

    O tome je, u specijalnoj izjavi za državnu ťPobjeduŤ govorio i Svetozar Marović, predsjednik crnogorske Skupštine i potpredsjednik Demokratske partije socijalista. ťNakon ovih ustavnih promjena Jugoslavija više nije ista. To više nije ona zemlja koja je predviđena Ustavom iz 1992. godine. Nažalost, ona to nije bila odavno. Možda i nikada do kraja. Međutim, nakon ovih posljednjih promjena, to nije ona Jugoslavija za koju su glasali u Crnoj GoriŤ, rekao je Marović.

    Ne može se reći da, u žaru političke borbe, Marović pretjeruje. Već prve analize govore: Crna Gora više, po zakonu velikih brojeva, neće moći ni da pomišlja na kandidaturu za predsjednika SRJ. Osim toga, smanjenje funkcija saveznog premijera, onemogućava uticaj na Miloševića. Tačnije: promjenama se Crna Gora, pravno i politički, svodi na nivo regiona bez mogućnosti da, u okviru SRJ, projektuje vlastitu sudbinu.

    Mišljenja crnogorskih pravnih eksperata potvrđuju tezu da je Milošević, praktično u jednom danu, izmijenio suštinu državne zajednice Srbije i Crne Gore. ťNajnovija promjena Saveznog ustava, način i vrijeme na koji je izvršena, bez ikakvog konsultovanja legalne i legitimne vlasti u Crnoj Gori, samo je logična posljedica i nasilja nad Crnom Gorom kao federalnom jedinicomŤ, ocijenio je Božidar Vukčević, državni tužilac Crne Gore. ťPromjenama normi o načinu izbora poslanika za Vijeće republika vrši se klasičan 'ustavni puč' kojim se i formalno ukida SRJ kao federacija, kao savezna državaŤ, o tvrdi dr Blagota Mitrić, član ustavnog suda Crne Gore. Mitrić ističe da su, u najmanju ruku, srušeni članovi 1, 3. i 5. Ustava SRj, koji ťčine esenciju ustavne filozofije federalne zajedniceŤ.

    Dakle: vlast i politička većina u Crnoj Gori saglasni su u stavu da je posljednjim potezom Milošević potpuno porušio i posljednje federalne niti, da su Srbija i Crna Gora još udaljenije i da SRJ više, makar na papiru, ne postoji kao zajednička država.

    Ali, malo ko se u Crnoj Gori usudio da, prvih dana, prognozira: što će, zaista, preduzeti vlast u Crnoj Gori? Da li je ovo posljednja kap koja je prelila čašu, da li će Đukanović i drugovi jasno i bez zazora zakoračiti u pravcu suverenosti?

    I pored velikih riječi, najava raspleta, logičnije je sada očekivati da se dvije strane – Đukanović i Milošević – još pogleduju preko republičkih ograda. Jer, za nešto više ni jedan ni drugi, čini se, nemaju aduta.

    Milošević je završio projekciju vlastite političke budućnosti: dva petogodišnja mandata čine se kao vječnost, makar čovjeku kome nad glavom stoji Haška optužnica. Smanjivanjem nadležnosti saveznog premijera omogućio je povećanje (i formalno) sopstvene vlasti na federalnom nivou. Istovremeno, uvođenjem instituta neposrednog izbora Milošević je Crnogorcima indirektno poručio da nema nikakve vajde od udruživanja sa srpskom opozicijom – čak ako bi se i promijenio odnos snaga u federalnom parlamentu ne bi se smanjile ingerencije saveznog premijera. On je pokazao da uvijek razmišlja za ťsekundu bržeŤ, sada može da čeka i promatra što će Crnogorci odlučiti.

    Stvarno, što zvanična Podgorica kani napraviti?

    ťCrna Gora će iznaći mehanizme da se kroz svoj parlament i odlučnom podrškom svojih građna zaštiti od Miloševićevog ustavno-pravnog nasilja i svih drugih pritisakaŤ, rekao je Đukanović u razgovoru sa otpravnikom poslova italijanske ambasade Đovanijem Karaćolom.

    Izjava crnogorskog predsjednika, prva nakon promjene Ustava SRJ nije pomogla razrješenju dileme o budućim potezima crnogorske vlasti.

    Skupštinska Rezolucija je izjava političke volje. Nešto u stilu: ne pristajemo na diktat, nećemo da budemo region u Miloševićevoj državi. Uvođenje moratorija na odluke saveznih organa i institucija je ozvaničenje već postojećeg stanja. I to nije novost: i ranije je crnogorska vlast ignorisala savezne institucije, donosila vlastite zakone i propise, govorila o vlastitom putu demokratizacije. Sada je ono što su Đukanović i crnogorska Vlada govorili i radili - dobilo potvdu odlukom Skupštine Crne Gore.

    Daleko je, međutim, do raspleta srpsko-crnogorskog čvora. Za neke radikalnije poteze (referendum, skupštinska odluka o suverenosti...) crnogorska vlast ima makar dvije prepreke: stav međunarodne zajednice i odnos snaga unutar Crne Gore.

    Javna je tajna da ključni faktori međunarodne zajednice nijesu voljni dati ťzeleno svjetloŤ otvaranju pitanja crnogorske nezavisnosti. Naprotiv, Đukanoviću i njegovim koalicionim partnerima nametane su različite pragmatične uloge u igri radnog naslova ťkako smijeniti MiloševićaŤ. Tokom prošle godine često se, iz usta amerečkih, njemačkih, britanskih ili pak franscuskih diplomata čula ideja kako Crna Gora mora demokratizovati Srbiju. U tom cilju redovito su slati signali o neophodnosti stvaranja antimiloševićevskog bloka sastavljenog od udružene snage crnogorske vlasti i srpske demokratske opozicije.

    Tako se i tokom ove godine, kao eho te ideje, često mogao čuti (Bodo Hombah, Joška Fišer) stav o neophodnosti zajedničkog nastupa antimiloševićevskog bloka na predstojećim saveznim izborima. Ustavnim promjenama sprovedenim u Beogradu, ta je ideja možda sada onemogućena. Ali, teško je očekivati brzu promjenu stava međunarodna zajednice prema pitanju crnogorske nezavisnosti jer bi u tom slučaju ostalo ťu vazduhuŤ rješavanje kosovskog čvora.

    Ni odnos snaga unutar Crne Gore ne omogućava brza, ishitrena rješenja. Nedavni izbori na lokalnom nivou, te pobjeda Bulatovićeve partije u Herceg Novom pokazali su da su još izuzetno vitalne snage unutar Crne Gore koje su lojalne politici Slobodana Miloševića. Podatak da se najmanje trideset odsto građana Crne Gore protivi raskidanju zajednice sa Srbijom sputava ruke crnogorskoj vlasti, baš kao i prisustvo Druge armije (pod kontrolom Beograda) na crnogorskoj teritoriji.

    Stoga je logičnije očekivati nastavak ťrovovske bitkeŤ.

    Stvari su sada samo ogoljenije. Ustavnim promjenama Milošević je jasno pokazao da nema namjeru da u budućnosti koketira sa reformistima iz Podgorice i da će nastaviti sa radnjama ka disciplinovanju Crne Gore. S druge strane, crnogorska vlast je izgubila manevarski prostor za planove u svragavanju Miloševića u saradnji sa srpskom opozicijom. Umjesto u pravcu Beograda Đukanović će sada morati da se pozabavi odbranom vlastitog položaja u Crnoj Gori: već na jesen valja očekivati raspisivanje saveznih izbora i novu krizu u Crnoj Gori.

    A dosadašnje iskustvo govori da baš Milošević se najbolje snalazi kada igra na ťtuđem terenuŤ i kada van svog dvorišta izaziva krize.

    Draško ĐURANOVIĆ (AIM)