AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 27 JUN 2000 18:15:40 GMT

    Šverc istočnjaka na Zapad

    Aim, Zagreb, 27.6.2000.

    Kada je za vrijeme prošle, nedemokratske vlasti Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, preko hrvatsko-mađarske granice pokušao "prošvercati" jednog povratnika srpske nacionalnosti, koji nije dobio odobrenje hrvatskih vlasti za povratak, carinik je, iskreno zaprepašten, postavio Pusiću antologijsko pitanje: "Zašto", rekao je državni službenik, "poput svih ostalih normalnih ljudi ne švercate debrecinke (kobasice) umjesto Srba?" Aktivist Pusić dao mu je, odmah, politički korektan odgovor: čovjek ima neotuđivo pravo na državljanstvo, koje mu vlast negira, i ja samo ispravljam političku nepravdu dovodeći ga tamo gdje mu je i mjesto. Djelatnost je, dakle, humanitarna i neprofitna. Danas, nepune dvije godine nakon Pusićeva "šverca" ista je granica ponovno mjesto na kojemu se događaju slične scene. Obrazac je, međutim, nešto drugačiji. Hrvatska više nije poželjnji krajnji cilj, kakva je bila u očima Pusićeva izbjeglog Srbina: za ljude ulovljene na granici, ova mlada država ne utjelovljuje u dovoljnoj mjeri ideale "pravog zapada". Hrvatska ovaj puta služi tek kao tranzitna etapa u nelegalnoj seobi istočnjaka na Zapad. I nije riječ o izdvojenoj, već o masovnoj pojavi.

    Povrh svega, riječ je uglavnom o stanovnicima država dalekog (u rjeđim slučajevima, i bliskog) istoka, i u pozadini cijele priče ne stoji nikakva humanitarna ideja, već po svemu sudeći iznimno dobro razvijeni, nelegalni biznis, uhodan, precizno organiziran, transnacionalan, koji se - prema nekim procjenama - po opsegu koji doživljava u Hrvatskoj može uspoređivati samo sa trgovinom drogom! Nasumce odabrani primjeri ilegalaca uhvaćenih u nedozvoljenom prelasku granice, odabrani sa stranica hrvatskog tiska (naravno, iz crnih kronika) demonstriraju jasno kao dan da su hrvatske granice prilično porozne, a da je brojka onih koji tu propusnost zloupotrebljavaju, doslovce golema. Tako je, primjerice, ovih dana kod Čabra - u Gorskom kotaru - otkrivena "pošiljka" od 26 kineskih državljana, koji su bili smješteni u tovarnom sanduku jednog kamiona. Policija nije objavila jesu li ilegalci otkriveni po dojavi, ili slučajno, ali završili su u zatvoru u Rijeci, budući da Kinezi nisu imali novca platiti prekršajne kazne, pa će do izdržavanja vremenske kazne odsjediti u riječkom zatvoru. Nije poznato što će kasnije biti s njima - hoće li ih Hrvatska vratiti u matičnu državu ili ne (vjerojatno neće), no uhvaćenim je Kinezima izrečena i zaštitna mjera zabrane ulaska u Hrvatsku u naredne dvije godine. Hrvatskoj javnosti nije otkriveno jesu li uhićeni Kinezi plaćali za šverc, bolje rečeno, kome su plaćali i koliko, ali se zna da su tarife za "eksport" iz Kine u pravilu 10 000 američkih dolara.

    Istraživači ovog fenomena već su se zapitali, zašto je ljudima koji imaju toliko novca, potreban bijeg iz Kine, kada ta suma u dalekoistočnoj zemlji znači pravo bogatstvo. No, navodno se radi o nekoj vrsti gotovo pomodnog društvenog običaja, gdje je stvar prestiža odlazak u neku perspektivnu zemlju Zapada, a u organiziranje odlaska navodno se, po osnovi solidarnosti, uključuju cijela sela. Hrvatska policija nije otkrila koliko su novca platili Kinezi uhvaćeni u Čabru, ali svota vjerojatno nije manja od spomenutih 10 000 dolara. Nešto od tog novca vjerojatno je završilo i u džepu 22-godišnjeg S.B.- mladića iz Bosne u čijem su kamionu pronađeni uhićeni Kinezi. No, kako nad njim još traje kriminalistička obrada, nema još preciznih odgovora na pitanja o pravom karakteru zatečenog transporta.

    Nešto kasnije, u šumi kod Zdihova - također u Gorskom kotaru, uz samu granicu sa Slovenijom - otkriven je, u policijskoj akciji, i 21 prebjeg iz Bangladeša! Policajci iz Vrbovskog, općinskog mjesta u blizini granice otkrili su prebjege koji su u Hrvatsku ušli iz Slovenije, gdje su navodno očekivali - politički azil. Kako niti jedan od njih, a riječ je bila o mladićima od 21 do 36 godina, nije imao novca da plati minimalne novčane kazne u iznosu od približno stotinu njemačkih maraka, mladi su Bangladešani također zadržani u riječkom zatvoru. Poput Kineza, oni su također zaradili mjeru zabrane dolaska u Hrvatsku u naredne dvije godine, no nije poznato niti gdje će oni biti ekspedirani. Hrvatska granica se ne prelazi ilegalno samo na pravcu prema Mađarskoj ili Sloveniji, iz Bosne uz Savu, već i na toku rijeke Une. Tokom ovog mjeseca, policija je kod Cetingrada na Kordunu zapriječila ilegalni ulazak čak 44 osobe, među kojima je bilo 36 Iranaca, šest Turaka i dva Armenca. Prema šturom policijskom priopćenju, svi su oni imali namjeru preko Hrvatske otići u neku od evropskih zemalja. Tek par dana kasnije, dvojica građana Karlovca uhićena su i privedena jer su otkriveni u pokušaju da, u šest sati ujutro, iz Bosne u Hrvatsku ilegalno uvedu 23 stranih državljana. Riječ je o državljanima Irana, koji su - kod Tatar varoši, također u općini Cetingrad, ilegalno ušli u Hrvatsku, a dvojici osumnjičenih Karlovčana platili su, navodno, po dvije tisuće kuna za posredovanje u ovoj operaciji. Zbog istog su djela dvojica Bosanaca, Hakija Seferagić i Safet Dervišević, nepravomoćno osuđeni pred karlovačkim općinskim sudom, na dva odnosno osam mjeseci zatvora, uvjetno na tri godine, jer su u Rakovici ulovljeni pri pokušaju da "prebace" 25 Turaka i Iranaca, koje su - za naknadu od 2500 maraka - trebali prebaciti do Zagreba. Hrvatska je granica za prebjege atraktivna i kod Varaždina: na lokaciji Gornja Voća, otkriveno je tokom lipnja, 49 stranaca dosad neutvrđene nacionalnosti, koje je u Zastavinom kamionu prevozio jedan hrvatski državljanin. Zanimljivo je da su svi ti ljudi uhvaćeni bez ijedne jedine identifikacijske isprave. U Istri je pak, također tokom ovog mjeseca, uhićen Slovenac koji je, kod Buja, namjeravao uvesti troje Roma hrvatskog i jugoslavenskog državljanstva, koji su imali namjeru ostati u deželi. I za kraj, policijska je patrola kod Orašja, također ovoga mjeseca, uhvatila 11 turskih državljana, među kojima je bilo čak četvoro maloljetnika, koji su namjeravali ući u Hrvatsku. Pomagač je bio iz distrikta Brčko.

    Da nije bilo tragičnog događaja u engleskoj luci Dover, gdje su policajci pronašli leševe 58 smrznutih Kineza, šverc ljudi bi vjerojatno još neko vrijeme ostao u sjeni medijski atraktivnijih događaja. No, obzirom na masovnost i uvjete u kojima se odvija nova seoba naroda, i nije odveć čudno da se u Doveru dogodila tragedija takvih razmjera. Ona je bila nužna već po zakonu velikih brojeva. Pravo je čudo da se, u takvim razmjerima, nesreća nije dogodila već i u Hrvatskoj. Ipak, šverc ljudima dosad je i u njoj uzeo danak u ljudskim životima. Krajem srpnja, naime, u rijeci Savi, sjeverno od Slavonskog Broda, pronađeni su leševi četvorice utopljenika, osoba iranskog državljanstva, koji su pali s prevrnutog broda kojim su ilegalno prelazili iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku. Prema nekim izvorima, na tom je brodu bilo čak 35 azilanata, pa je prava sreća ako u toj havariji nije bilo još nepronađenih leševa. Odmah nakon toga, već početkom lipnja, na riječnom toku Save između Dubočca i Slavonskog Broda, u samo dva dana pronađena su čak tri nova leša. Policija je, već po otkrivanju mrtvih tijela, odmah sa sigurnošću potvrdila da je, posve pouzdano, riječ o dvojici stranaca i jednoj žrtvi nepoznata podrijetla. Prema pronađenim dokumentima, naime, dvojica utopljenika bili su iranskog porijekla, dok je treća, ženska osoba, nepoznate nacionalnosti ali - sudeći po fizionomiji - gotovo sigurno "azijatskog porijekla", kako stoji u priopćenju policijske uprave Brodsko-posavske. Najstariji utopljenik imao je 50 godina, drugi je bio mladić od 27, dok je žena bila srednje dobi. Najstariji utopljenik imao je sa sobom čak 8500 njemačkih maraka i 305 američkih dolara. U drugog utopljenika, kao i kod žene, novac nije pronađen. Jesu li ovo troje nesretnika bili dio iste "pošiljke" ili se, možda, u međuvremenu okrenuo još neki brod?

    Statistkika otkrivenih ilegalaca daje naslutiti da je mrtvih moglo biti i više. Samo u zadnje tri godine, u specijalno prihvatilište u selu Ježevu pored Zagreba, smješteno je 2 490 bjegunaca sa istoka na zapad. Šaroliko društvo mobilizirano je iz 53 zemlje, a ostvarili su - turističkim jezikom rečeno - čak 53 035 noćenja, "zajedno s prehranom, liječenjem i brigom za higijenske i ostale potrebe". Po službenim statistikama donedavna su najbrojniji bili Kurdi i Turci, čiju dominaciju, međutim, u zadnje vrijeme sve više ugrožavaju Kinezi - očito i zato, što su u sujednoj Jugoslaviji, pod političkim patronatom Slobodana Miloševića, pronašli geopolitički pogodno smještenu odskočnu dasku. Federalno ministarstvo unutarnjih poslova BiH otkrilo je ovih dana da je Sarajevo jedan od šest glavnih kanala organiziranog krijumčarenja ljudi s istoka u zapadnu Evropu. Preko aerodroma Butmir, emigranti se odvoze do Srebrenika, Velike Kladuše, Mostara i Teslića, a otuda kroz Hrvatsku u zapadnu Evropu. Dio istočnjaka odlazi, iz Zadra i Šibenika, u Italiju, a drugi pravci vode preko Slovenije i Mađarske, ili na jugu, Crne Gore - do sanjanog zadnjeg odredišta. Dosad nije otkrivena ovako detaljna skica prelazaka s Kosova i iz Srbije, ali nema nikakve sumnje da su kanali za šverc ljudi vrlo dobro organizirani i da ljude koji su u tom biznisu ne sprječavaju nikakve etničke, političke ili konfesionalne razlike. Do potpune konsolidacije jugoistoka Evrope, ovaj problem, po svemu sudeći, neće biti moguće riješiti.

    Boris Rašeta